Cilj mi je da se vratim i da imam Bosni i Hercegovini šta i ponuditi, poručila je studentica master studija na Odjelu za prevođenje u Ljubljani
Sabina Halilović pripada drugoj generaciji bosanskohercegovačke dijaspore. Rođena je u Sloveniji gdje je živjela veći dio svog života. Njeni roditelji su ekonomski migranti iz okoline Brčkog i Tuzle koji su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih preselili u Sloveniju. Posebnost njene priče je što se Sabina ovog ljeta vratila u BiH, gdje je izabrana u DiaWorks Summer Internship Program, USAID-ovu aktivnost fokusiranu na povezivanje sa mladima iz bh. dijaspore.
– Trenutno završavam master studije na Odjelu za prevođenje u Ljubljani, to jeste kombinaciju slovenskog, engleskog i francuskog jezika. Imala sam priliku provesti neko vrijeme i van Slovenije, do sad sam studirala u Francuskoj i radila u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svoje iskustvo u inostranstvu veoma cijenim, ali se od svih država uvijek najviše radujem kada dođem u Bosnu i Hercegovinu, poručuje nam Sabina.
Veza između bosanskohercegovačke zajednice u iseljeništvu i BiH ostaje neraskidiva, čak i sa novim generacijama. Ljudi porijeklom iz BiH vole svoj novi dom u Sloveniji i cijene državu koja im je pružila zaposlenje, obrazovanje i perspektive, ali mladi ljudi poput Sabine ne zaboravljaju odakle vode porijeklo.
– Uvijek sam osjećala posebnu vezu s BiH iako nisam ovdje rođena niti sam ovdje ikada živjela. Život u BiH mi se generalno čini nekako ležerniji, opušteniji, što mi se sviđa, i mislim da se ovdje može lijepo živjeti ako čovjek ima volje za to. Uvijek sam planirala da ću se jednom vratiti u državu iz koje potiču moji roditelji pa time i ja. Ali ne želim se samo formalno vratiti, reda radi, već mi je želja da u inostranstvu nešto naučim, usvojim kompetencije i vještine koje bih poslije mogla prenijeti u BiH. Cilj mi je da se vratim i da imam Bosni i Hercegovini šta i ponuditi, upravo to se možda čini kao herkulovski zadatak, zato konstantno radim na tome da usavršim svoje vještine. U oktobru počinjem Schumanovu praksu na Generalnom sekretarijatu EU za prevođenje, nakon toga se vraćam na relaciju Bosna-Slovenija gdje ću pisati magistarski rad, koji će se najvjerojatnije odnositi na temu Bosanaca u Sloveniji. Konačni cilj je da se, s vremenom, naoružana nazivom magistra, iskustvima i idejama vratim u BiH, pojašnjava ona.
Sabina kaže da se prilike za mlade razlikuju između Slovenije, Velike Britanije, Francuske i BiH.
– Mislim da u zemljama gdje sam živjela ima puno mogućnosti za mlade. Program mobilnosti koji najvjerojatnije dominira je Erasmus, kojeg imamo i u BiH. Što se posla tiče, u Sloveniji većina studenata ili čak srednjoškolaca radi, ponuda studentskih poslova je ogromna i svako može naći nešto za sebe i iz oblasti s kojom se bavi. Tako da postoji velika mogućnost da će student u Sloveniji i prije diplome već imati neko iskustvo koje je dobio kroz studentski posao i tako će se lakše probiti na tržište rada. To je nešto što u BiH nemamo, nažalost. Ali s druge strani mislim da u Bosni imamo puno više organizacija poput USAID-a i projekta “Diaspora Invest”, koje pružaju ogromne mogućnosti za mlade. To su priznate organizacije koje daju šansu mladima, koje služe kao odlična odskočna daska i preporuka za posao u budućnosti, a to je važno i to trebamo cijeniti i, što je najvažnije, trebamo se aktivirati i učestvovati u programima koje nam takve organizacije nude, dodaje Halilović.
Priliku za poslovnu praksu Sabina je dobila u regionalnoj kompaniji “The Headhunter”, koja je jedna od vodećih za regrutovanje radne snage za vodeće međunarodne kompanije koje rade u BiH. USAID projekat “Diaspora Invest” je osigurao povezivanje, nadoknadu i pokrivanje troškova putovanja u domovinu.
– Bosnu sam do ovog projekta uvijek posjećivala nekako stereotipno dijasporski, par dana ili sedmica u godini, kada je raspust, jer nažalost generalno nema vremena za nešto više. Ovaj projekt mi je pružio priliku da ostanem duže i upoznam BiH, priliku za umrežavanje ali prvenstveno je to za mene ispitivanje terena ili simulacija mog povratka. Želim da vidim je li moj povratak moguć, kako sve teče ovdje, je li pravo vrijeme za povratak ili bih to trebala uraditi za jednu, pet, deset godina. Nikako nisam zažalila sto sam se uključila u ovaj projekt jer sam upoznala divne ljude, profesionalce i eksperte na svojim područjima – kako u preduzeću tako i u organizacijama koje praksu organizuju. Radim u firmi “The Headhunter”, i kako i samo ime otkriva, jednostavno rečeno, tražimo kadrove za različite firme. Imala sam šansu da se iskusim u procesu regrutiranja kandidata i malo i u administraciji, i sve prolazi odlično, napominje Sabina.
Halilović vjeruje da Bosna i Hercegovina može biti mjesto okupljanja i povratka za nove generacije.
– Mislim da mi, mladi, danas imamo dvije mogućnosti. Prva, meni manje draga, jeste da sjedimo prekrštenih ruku i čekamo na sistemske promjene. Druga jeste da sami primijenimo promjene, počevši od sebe. Trebamo biti ustrajniji i smjeli, jer moramo biti svjesni da gdje god da se nalaziš ništa neće doći samo od sebe, nigdje šanse ne padaju s neba. Za šansu se svugdje moraš boriti, u inostranstvu se moraš kao stranac nekad čak boriti 100 puta više i bolje nego domaćini. Mogućnost neuspjeha nas ne smije demotivisati jer inače nećemo stići nigdje, zaključuje Sabina Halilović.
KOMENTARI