instant fap
NaslovnicaSanski MostBlog

Sanaderovski kradopeovac Lipovača (I)

Sanaderovski kradopeovac Lipovača (I)

Hamdija Lipovača napustio SDP: „Prešao sam kod Željka“

Premijer Unsko-sanskog Kantona, Hamdija Lipovača je nekoliko sati pred početak sjednice Predsjedništva SDP-a BiH, koja je održana ove sedmice u Sarajevu, Lidiji Korać poslao poruku u kojoj je, parafraziramo, stajalo: „Nisam više član SDP-a, prešao sam kod Željka“ i isključio mobitel.

Slobodna Bosna

Kada bi politoreklamologija bila naučna disciplina naš bi premijer Lipovača komotno mogao biti njenim utemeljiteljem. Svo svoje biće je on ugradio u okular kamere i ništa mu teže neće pasti od dislociranja sa ekrana. Međutim, njegov skori odlazak sa političke scene on će moći iskoristiti za pisanje memoara, ili poput Glavaša u zatvoru snimiti film, o samom sebi… Međutim, zaista se mora priznati hrabrost i snažna količina potcjenjivačke drskosti kojom obiluje naš lažljivi premijer. On je našoj javnosti poznat kao autor antologijski dosjetki o Cargo – aerodromu, tri autoputne trase, gasovodu, naftnim poljima itd…, itd…

Ove njegove javno izrečene programske improvizacije ne korespondiraju sa istinom, i to je jasno. Međutim, ni sa bilo kakvom logikom, i to je jasno. Clinton se izvinuo publici koju je lagao oko Monice i „pušenja“. Lipovači to nije ni na kraj pameti, a naša krajiška konstanta sa njim nije ništa drugo do „pušenje“… Kad bi naša kantonalna TV odlučila reemitirati izjave našeg premijera Lipovače zasigurno bi ostvarila jedan od najzabavnijih TV – serijala.

Njegovi su konkluzivistički retorički javni ispadi za mene kao skromnog poznavaoca retoričkih nauka uvijek bili vrijedni pozornosti, ako ništa one satirične.

Apropo  Lipovačine izjave o prelasku Komšiću, u našim se kantonalnim kuloarima stalno promiče informacija kako je ovaj njegov premijerski status privremen i kako on evo samo što nije otišao, čas za ambasadora, čas za državnog ili federalnog ministra rekonstruiranih vlada. Tako ovaj njegov „privremeni“ prelazni status traje godinama. Samo pred autorom ovog zapisa Vladu USK-a je napuštao nekoliko puta… On je zapravo izmišljao prelazne varijante jer je sebi umislio kako mu to taktički olakšava situaciju, a pozicija potencijalno designiranog ambasadora stvara uporni dojam kako je on verziran za važne položaje – on je prema vlastitom stavu rođeni državnik i diplomata.

Kad je srhvanoj Lidiji Korać obznanio prelazak Komšiću, pomenuta se mobitel – posrednica nije zapitala bi li ga Komšić uopće primio?! Istorijska greška SDP-a je što nisu zadržali tačku Lipovačinog isključenja iz stranke, jer će je svakako skoro morati vratiti na dnevni red. Njemu je u ovom trenutku itekako bila potrebna pozitivna senzacija koje će terapeutski djelovati na njegov, nikad lošiji imidž, i naravno na imidž Vlade USK-a sa kojom smo, prvenstveno njegovom zaslugom u stanju kolektivnog propadanja. Vraćajući ruinirani image, sa istim ciljem iskoristio je i policijsku akciju vezanu za slučaj povratnika Cvijanovića. On je kategorički i ciljano iz ove grupe uhapšenih izdvojio samo jednog, štiteći ga tobože… Pitanje se otvara samo po sebi, kako on uopće zna ko jeste a ko nije iz ove grupe kriv, i da li je iko uopće kriv?! Akciju vodi policija i tužilaštvo a ne on. Ovom izjavom on je svjesno marginalizirao policijske šefove, a publici javno poslao poruku da se takve i slične akcije ne mogu provoditi bez odobrenja Eliot premijerskog Nessa. On hoće isti princip policijskog djelovanja kakav je bio i u slučaju izvikanog „Kastela“, u kojoj je upravo dan prije premijer operativno raspoređivao pojedine novinare na čeke (snimateljske), kako bi se što više fotki i video – zapisa sačinilo sa uglednim SDA-ovcima. Ako ništa, nije loše u ovoj posljednjoj akciji što je premijer, greškom policije, doživio generalnu probu, eventualno i budućeg vlastitog privođenja.

Neka se navikava…

Provocirajući stanje upitnosti vlastitog statusa vješto je svoje vjerne sljedbenike (sve ih je manje) držao u stanju nesigurnosti i pokornosti. Uzme li se u obzir da su mu najodaniji suradnici izabrani po tazbinskim (nepotističkim) kriterijima logičan je i opravdan strah da će završiti kao miševi nakon što mačak (diplomata) otputuje. A naš je premijer, ništa drugo do loš glumac, apsolutno neponovljiv dajući svome scenskom izrazu kompletnost količinom laži i samoobmane. Hipotetski gledano, veći bi uspjeh i SDP, ali i Lipovača imali da je on otišao još davno, posebno kad mu je dvaput izglasano nepovjerenje od strane njegovih kantonalnih drugova. Njegova je politička karizma i liderstvo svakako dugoročno politička prošlost. Samo je pitanje sa kolikom štetom za SDP. To što je Lipovača izvjesni gubitnik njemu i tako ništa ne znači. Bitno je da mu lovu i nekretnine niko ne dira. Malo je onih koji na takav način ne bi htjeli biti gubitnici…

Njegov pobjednički image srušen je u kampanji za načelnika općine Bihać. To je politička „bitka svih bitaka“ a Lipovača ju je izgubio kad je ležernog SDA – kandidata Galijaševića sa centralnog skupa SDP-a u Bihaću slao u rodni Kulen Vakuf (u „kafanicu i džamijicu“). Upravo ovom propalom „bitkom“ sam je sebi zadao najteži politički udarac, a njegov rapidni pad popularnosti (za 10 puta) obznanio je cijeloj državi a učinio svoje slabe strane očitim. Njegov krah na prošlim lokalnim izborima odrazio se i na njegovu nedodirljivost. Protiv njega se trenutno vodi najopsežnija policijska istraga. I sam Lagumdžija je za njega počeo tražiti zamjenu jer bi na narednim izborima (državnim) mogao i njemu a i SDP-u u cjelini postati najteži uteg…

Autor ovog osvrta izdvojio je stotinjak neobjavljenih kolumni iz sadržaja knjige o krajiškim političarima, u kojoj je Hamdija Lipovača zaslužno osvojio najviše prostora… 

Piše: Asim Kamber

KOMENTARI