Sanaderovski kradopeovac Lipovača (II)

Sanaderovski kradopeovac Lipovača (II)

Vrlo je nelagodno osvrtati se racionalno perom na tako iracionalan događaj ubistva vjerskog službenika iz Zavalja kod Bihaća. Bio sam pomalo zabrinut a i povrijeđen činjenicom da su nam iz susjedstva dolazile medijske interpretacije o indiferentnosti struktura policijske vlasti USK-a. S pravom je i kolega Farko (Hodža) u skupštini reagirao na numeričko – nacionalno medijsko markiranje zločina i izvršioca. Stanje kad neko nekoga s umišljajem ubije, stručnjaci za delikt nazivaju parafrenzičnom psihozom.  U kolektivnoj svijesti Sanjana, a nakon proteklog rata, ništa nije ostavilo tako dramatičan kolektivni psihološki trag kao što je ubistvo djevojke Amine Šabanagić. Uvijek bi kao osvjedočeni demokrata, a kome su oca ubili na kućnom pragu, bio zagovornik smrtne kazne, koja se eventualno u slijedećoj fazi žalbenog postupka može promijeniti uz dokazano pokajanje u doživotnu robiju. I ništa manje… Najdemokratskija država svijeta Amerika se nikada neće odreći ovog pravosudno – sankcionog mehanizma, (smrtne kazne)…

 

Naravno, realna je situacija da će se delikti teških zločina i ubistava ponavljati. Nije ovaj slučaj nikakva izdvojena slučajnost. Ovdje se postavlja jasno pitanje, koja su to naša sredstva odvraćanja i civilizacijskog ograđivanja i od budućih počinitelja? Kad je u Sarajevu ubijen Denis Mrnjavac, istovremeno je u Hrvatskoj ubijen gimnazijalac Luka Ritz. Set mjera prevencije koje je poduzela država BiH nije ni približan onima u našem susjedstvu. I samo kad se desi sličan stravičan delikt mi o tome pričamo nekoliko dana i na tome se završi. Već je danas aktualnija Vlada Federacije i njena detronizacija.

 

Posljednjih deset godina i kao zastupnik Doma naroda Federacije i Skupštine USK-a davao sam sa mojim kolegama doprinos u raspravi o temi i tačkama dnevnog reda vezanim za maloljetničku delikvenciju. Govorio sam o mjerama, o prevenciji, a na posljednjoj sjednici koja je tretirala ovu temu aktualizirao sam emisiju Kontekst na Al Jazzeri u kojoj je prijeratni direktor doma za resocjalizaciju mladih u Stocu iznio podatak o velikom broju štićenika ovog doma koji su izašli na pravi put. „Sistem je zakazao na milion mjesta. Prvo porodica, a onda i škola“, izjava je ministra Smlatića. Tu počinje odgovornost svih nas u „sistemu“ institucija vlasti… Ne optužujem, nego upozoravam. Svi smo mi odgovorni… Šta nam na kraju vrijedi i stopostotna statistika otkrivenosti ako delikt procentualno bude rastao… Čekati na red…

Uz rekorde na istragama mi imamo obavezu zagovarati ambijent i mjere u kojima istrage uopće neće biti potrebne, osim u iznimnim slučajevima.

 

Indikativno je, ipak, u slučaju nesretnog svećenika da je i prije stradanja bilo nekoliko pokušaja „napada i pljačke“…  Ako je to uopće istina, onda je ipak neko negdje i pogriješio…

Sjećam se neuspjelog prvog pokušaja ubistva krajišnika Ibrahima Dedića (bankara iz Zagreba). U drugom su uspjeli… Policija mu, nažalost, nije do kraja vjerovala, niti u realnost prijetnji i prije samog čina ubistva. Urednik Nacionala Ivo Pukanić je i sam neposredno prije drugog pokušaja uspjelog ubistva izjavljivao kako ga „emocija smrti ne napušta“, ali mu je bilo nelagodno o njoj pričati kolegama u redakciji Nacionala pred čijim je parkingom ubijen skupa sa Nikom Franjićem. U drugom pokušaju… Caco je ubijen u trećem, neki kažu i četvrtom… Naša sigurnosna situacija ovisi itekako od regionalne. Željko Milovanović, Pukanićev ubojica na izvršenje u Zagreb je došao iz Doboja. Sa sličnog mjesta u Sarajevu je doputovao Cacin ubojica. Odakle je polazio Ždrale?!…

Veoma vješto, kako on to i inače zna, uvježbanim manipulativnim tehnikama u medijski prostor u kontekstu ovog tragičnog događaja umiješao se i premijer Lipovača. On zaista umije biti originalan, a besmislene izjave ga prate kao kletva. Pokušavajući nas impresionirati brzinom rješenja zagonetke ubistva nije nam poslao dovoljno utješnu poruku. A ona glasi (parafraziram), to što vas smrt vreba i što bi vas mogla i zadesiti nije nikakav problem jer će počinioci biti efikasno i brzo otkriven. Trijumfalni optimizam premijera s nedvosmislenom porukom, ukazuje i na činjenicu ko je na vrhu policijske hijerarhije…

 

Sporazum Lagumdžija – Dodik predviđa jedinstveno djelovanje pravosudne i policijske vlasti pod ingerencijama, tobože zakonodavne (kadrovski), a suštinski političke. Priča kako je to način i put snaženja doktrine depolitizacije policije i pravosuđa uz nametanje političkog kadriranja u ovim segmentima vlasti najveći je korak nazad u razvoju BH – demokracije u cjelini. Škole su nam već političke, ustanove, poduzeća, bolnice, a zašto bi onda policija bila iznimka?! Odlučni su u SDP-u… Sigurnost građana u svakoj normalnoj državi iznad je nominalne političko – rukovodeće hijerarhije, a ta se sigurnost jedino postiže kriterijima sposobnosti i struke,  a nikako političke podobnosti koju nam žele nametnuti SDP i SBB. Naš se premijer upravo, sukladno ovom sporazumu već i ponaša želeći zadržati potpuni utjecaj u radu policije i dalje ne dozvoljava izbor Nezavisnog policijskog odbora i komesara. Pa zar se zaista u ovaj izbor nakon dvije godine morao umiješati Visoki predstavnik? Šta kad nas Visoki predstavnik napusti? Autonomija samostalnog djelovanja policije bitno je ugrožena neizborom ovih za transparentan rad policije važnih organa. Premijer to doživljava vlastitom opasnošću, zbog čega je indirektno prisustvom i poručio publici na konferenciji za novinare kako on i dalje ostaje u policiji vrhovni arbitar, a operativna policijska efikasnost ne smije biti podređena političarima. Policiji se mora vratiti kredibilitet građanske a ne političke lojalnosti. Sve dok Sanader, nevoljko pod velikim pritiskom javnosti nije doveo profesionalce Vladimira Fabera (ravnatelja policije) i Šimunovića u pravosuđe, slučaj Pukanić se nije pomakao s mjesta… Osnovni policijski problem nije samo izbor komesara, nego je to princip i načelo samostalnosti i zakonitosti cjelokupnog policijskog aparata.

 

 

LIPOVAČA – HOLDING, SVADBE I ISPRAĆAJI !!!

 

Hoće li naš premijer promijeniti stav kao što je i Sanader, vidjećemo??? Premijer u kome je društveno – transponirano načelo jedan čovjek – jedna stranka – jedan premijer, veoma je uspješan i kao turističko – ugostiteljski djelatnik. Dostojanstveni ispraćaj  svećenika još „dostojanstvenije“ je iskoristio da komercijalno za zvanice iznajmi prostor (restoran) hotela EMPORIUM. Komercijalno iznajmljivanje (samome sebi) prostora hotela i organizacije ručka adekvatno je i naplatio. Ovaj poslovni „ljudoljubni“ aranžman izgleda ovako… Prostorodavac  Lipovača – holding pita prostoronajmljivača i premijera Lipovaču: koliko košta? I padne „poštena nagodba“… Sa samim sobom… On je toliko dragocjen za državu, bome i za narod da bi komotno mogao preuzeti kantonalnu organizaciju svadbi i sprovoda uz podršku interesno većinske skupštinske političke travestije, nikad viđene na ovim prostorima…

Piše: Asim Kamber

KOMENTARI