Skupština UKS-a, Bihać
Asim Kamber, zastupnik
Bihać, 12.02.2013. godine
Premijer vlade USK-a
g. Hamdija Lipovača
Ministrica finansija USK-a
gđa. Azemina Helić
PREDMET: Zastupničko pitanje
Umirujuća je činjenica za svakog dobronamjernog „čovjeka“ spoznaja i saznanje da su Hamdija Lipovača i SDP, vodeći časno Bihać, a prema službenoj katalogizaciji računa u svome kabinetu samo u prvom mandatu popili 1472 l (butelje) vina, 3400 flaša piva i skromnih oko 450 litara žestice. Količina konzumacije pića u ovoj općini tokom „čovjekoljubive“ SDP vladavine veća je tri puta od ukupne količine alkohola koji se popije za šankom u saboru Hrvatske, gdje je recimo u 2006. god. popijeno 450 litara vina i oko 50 litara žestice. Pitome zagorske vinopije i konzumenti nisu nam ni do koljena. Možda je iz ove perspektive za ove naše domaće vinopije i malo. Oni su bili pod stalnim stresom, te je njihova konzumacija bila čisto terapeutsko – relaksirajuća, jer su oni onda svakonoćno brinuli sagorijevajući za malog bihaćkog čovjeka povremeno i dehidrirali. Adaptabilni nastavljač ove reformske alko – tradicije (Muslić) nastavio je u tonu svoga prethodnika i nešto snažnije jer se njegove reprezentativno – konzumacijske količine mogu mjeriti i u hektolitrima. Možda i nije toliki problem koliko su i zašto pili, nego što nisu platili. Da ne bi mi iz SDA, kad preuzmemo kantonalnu vlast bili u istoj situaciji u kojoj je danas g. Galijašević koji plaća tuđe račune prinudno uživajući u akvabrendovima, postavljam slijedeće pitanje:
– Činjenica da je Vlada u 2011, a prema revizionom izvještaju probila sve rekorde dosadašnjih vlada trošeći oko 300 000 KM za troškove reprezentacije, koliko je Vlada USK-a ukupno potrošila na reprezentaciju u 2012 godini? Tražim da se u odgovoru diferenciraju kabinet premijera, vladini uredi, ministarstva i vladine službe.
„Tragom dobre cuge“
Ne zazivam ovim tematskim alko – osvrtom režim prohibicije i zabrana, nego apeliram i obraćam se unutrašnjoj kočnici svakog čovjeka. Bez obzira na mozgovne prepreke agensu apsorpcije, čovjek se u suštini ne može propiti bez svoje psihičke privole, niti može pripadati poštovanom cehu pijanaca bez pijanskog moralnog uvjerenja. Gledao sam oko sebe još kao dječak kako alkohol dezorijentira i uništava moje najbliže. Počev od oca, stričeva, komšija… Raskoš alkoholiziranja nije tradicija samo južnoslavenskih naroda (Rusa, Rumuna, Bugara), niti isključivo staroevropska (Gala, Italijana, Germana)… Bivša Jugoslavija, po glavi stanovnika mjerenih alkoholnih konzumacija zauzimala je sam vrh svjetske ljestvice. Vesela je to zemlja bila… Slični su rekordi istovremeno bilježeni u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Splitu i rekordnom Novom Sadu. Lozin, šljivin i rižin fermentirani proizvod, apsurda li, nije nastao na tlu Stare Evrope nego ga je u davna vremena Bakus (Dionz) donio iz Indije. A Omar Hajjam, porijeklom iz prostora današnjeg Irana se proslavio hedonističkim stihovima vinu i nasladama u konzumaciji alkohola. Prvi engleski alkoholičarski tvorničari Omarovo ime i stihove navode na naslovnicama svojih marketinških alko – prospekata. Ekonomski svjetski eksperti nas veoma često uvjeravaju u važnost proizvodnje alkohola i vina, u smislu jačanja nacionalnih ekonomija. Prepredeni nutricionisti nam ukazuju na važnost dozirane konzumacije alkohola za zdravlje. Almo Čatlak nam svako jutro na HRT1 ponudi dobru flašu vina. Nećemo dugo čekati da nam javno počnu nuditi i Hamdijine (travarskocazinske) fiks – opijate kao zdravstveno opravdane jutarnje doze.
Najprevođeniji američki pisac Jack London, u svojoj biografskoj ispovijesti „Kralj Alkohol“ opisao svoj kratki život utopljen u alkoholu kojeg je počeo konzumirati sa pet godina. Bodler je pisao kako samo „pokvarenjaci piju mlijeko“, a nije jasno da li je početkom 19 stoljeća uopće čuo za aflotoksin. Pjesnički alkoholičarski genije Tin Ujević, za alkohol je zapisao kako „puno više škodi duhu i duhovnom radu nego tjelesnom organizmu“. Antologijska Tinova izjava je i to da se „opio samo jedanput, ali otrijeznio nikada“… Pio je i naš legendarni Musa Ćazim Ćatić prevodioc „Temelja islamskog morala“, sa turskog 1914. godine. I Al Capone je pamet izgubio alkoholizirajući se u zatvoru…
Medicina je već dokazala da alkohol izaziva grčeve u rukama, a u patologiji intelektualnih genija nije izvor u pijanstvu nego mudrosti i znanju koje je u intelektu svakog čovjeka. Alkohol istina razvezuje jezik i stvara maštu rječitosti i samo to može biti izgovor „genijalnosti“ alkohola… Svi profesionalni alko – uživaoci smatraju kako je jutarnji alko – obrok (jedna čašica) lijek, valjda za jetru. Na jetru su se popeli i neplaćeni računi i SDA – ovskim nasljednicima u općini Bihać. Istina, SDA je predala Lipovači u nasljedstvo prvog mandata oko 2 miliona na računu. Isto toliko duga predao je SDP Galijaševiću, samo po osnovu neplaćenih bakanalija… Od Bišćanima lažnih obećanja besplatnog kruha, interneta, komunalija, povoljnih boračkih stanova, jedino je bilo besplatno piće i meza za devastatorsko – profiterski SDP – kabinet… Pitanje koje sam postavio na 31. sjednici Skupštine, na koje još uvijek nisam dobio odgovor ima za cilj prevenirati neracionalnu budžetsku potrošnju.
Puna ljepota naličja gospodarenja budžetom USK-a doći će do izražaja kad premijer napusti Vladu, odnosno kad dođe druga vlast, kao što je i u slučaju Bihaća. Tada ću i ja, i svi mi dobiti odgovore na naša pitanja… U svome rastrošnom SDP režimu, alkohol i njegova nekontrolirana konzumacija samo je jedna od pratećih pojava. Vedrina duha lakonskog plemena Japoda (koje se prostiralo i do naše Sane) i njihovih razmahanih orgijaških SDP potomaka iz doline naše Une, rekord je sklonosti dionizijskim svetkovinama. Utješna je činjenica da naša kriza nije sveobuhvatna, mi ipak kao kanton bilježimo i neke pozitivne rezultate (rekorde). Pa makar bili i konzumacijsko – alkoholni… U općini Bihać, kao načelnik Lipovača je sa budžetom od oko 20 miliona u 2008. g. na reprezentaciju potrošio 115.352 KM, a na putne troškove 127.401 KM. Više nego svih pet načelnika Sanskog Mosta za 17 poslijeratnih godina. Koliko danas potroši iz kantonalnog budžeta od 200 miliona?!
Mahmurluke naše krajiške nisu upoznali ni nesputani Dioniz (bog svetkovina), ni drevni gusarski sljedbenici medovine sa Antila. Nije ovako sistematski lokao ni epsko – izvikani Marko Kraljević, koji je tradicionalnom srpskom „dobrotom“ sa Šarcem (konjem) alkohol dijelio.
Tvorac medijskih nebuloza, šlagera i verbalnih bisera, naš premijer u političkim birtijama kotira visoko, a politika je disciplina koja izaziva stresove koji se u organizmu sublimiraju u patološkim formama. Nemogućnost samokontrole kod njega izaziva konstantan efekat oslobađanja emocija. Po pravilu se svi pijanci vole bratiti, ljubiti, tuliti, klicati, uglavnom snažno oslobađati svoje osjećaje… Oslobođen emotivno bio je i kad je mortus pijan došao u skupštinu da se poigra zastupničko – glasačkom tastaturom. Jedva ga je na toj sjednici predsjedavajući uspio disciplinirati da se ne igra ispod stolova. Naglašeno emotivno se oslobađao i kad tuče i vrijeđa svoje bliske suradnike, kad im na kameru „časti“ rodbinu, traži kojekakve „usluge“… itd… itd… Ironija anegdotičnog premijera nije u činjenici što pije, niti u finalnom mokrenju japodskih čakšira, niti u obijesti lokanja, hačenja, psovanja, orljavama smijeha i lakrdašenja. Ironija je našeg premijera u činjenici da nikad ne plaća iz vlastitog džepa… Uvijek iz budžeta, nekad općinskog, sad kantonalnog, ponekad iz oba. Uz primitivno izražavanje radosti punog trbušnog mijeha u našem premijeru pjeva i smiješi se i sama pomisao da uz derivate flore Dalmacije i japodskih šljivika tiho raste i njegov žiroračun.
Moj dramoletno – sanaderizirani kolega sa faksa (Hamdo), povremeno drži inovativne semestre alkoholiziranja na Vlašiću ili skokne na more, ponovo na račun poreskih obveznika, (legalno) preko partijskog REVIKONA (Fimi Media). Nekad se ovim rakijaškim seansama priključe i sindikalci, a u samu zoru ispotpisuju svoje protokolarne pijanske dogovore, koji već sutra nakon rasol – doze prestanu važiti. Dok budžetski korisnici potpuno ravnodušni, vidaju živce uz pomoć preporuka terapeutskog sveznadara (Hamdo uvin H), cazinskih dobroćudnih „travara“ i antidepresivnog kedioka (trave očajnice)… U očajno dugom iščekivanju plaća… U još očajnije dugom jednom danu… „Vu to ime – nutra žnjime“!
Nastavlja se…
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI