Nakon objavljenog prošlog alko – tematskog osvrta na „čovjekoljubivu“ vladavinu SDP-a Bihaćem, već sutradan, kod Čavkunovićevog restorana me susretne stari SDP – ovac i ugledni profesor. Veoma rado sa ovim intelektualcem Bišćaninom razmijenim informacije… Čašica razgovora s njim je svojevrsni privilegij a njegova snažna erudicija davala mi je šansu od njega što i naučiti. Iskreno mi je priznao kako je i on znao svratiti u općinu Bihać na piće, „ko u kakav kafić“… Često su ga znali i nazivati iz Hamdijinog kabineta „da svrati da se malo opusti“… Neće mi zamjeriti što ga citiram… Ne bi me iznenadili da su uz ovakve „reformatorske“ vrijednosti u svoj ugostiteljsko – kabinetski ambijent naše SDP – ovske oberdemokrate ugradili i hidrant. Zbog praktičnog snabdijevanja. Vod za vino, pivo, vod za žesticu, i svakako kisela za špricer. Domišljati SDP – inventivci komotno su mogli i kakav aperitiv – kotao ugraditi u kabinet. Tvrdim da su u ambijent liderskih obloporaca i buljuk – pretplatnika znali svratiti i Lijanov kantonalni predstojnik Šefik S., a bogami istine radi i naš kantonalni predsjednik Eso – Straha… Strašan bi rezultat ova trojka osvojila na oktoberfestu, sajmu piva i vinopija u Minhenu. Tradicionalno ostrašćene vinopije švabe, pitali bi se da ovima našima nije popustio karter (mjehurni)… I Safet Hrnjica je bio gost ove relaksirajuće kabinetske SDP – cuclaone i zalogajnice.
Poput serije iz stripa o Obeliksu i Asteriksu, bizarno – alkoholičarski eksperiment sa Bihaćem, adaptibilni SDP – ovci su prenijeli i u kantonalnu vladu… U nešto izraženijoj formi… Odgovorno tvrdim da će na kantonu, zahvaljujući „stabilnoj većini“ u svojoj konzumacijsko – pregalačkoj samozatajnosti biti prevaziđeni alko – takmičarski rekordi Bihaća. Tu će se ovaj, akobogda, žderodžabni serijal i završiti… Analizirajući, onako sa strane, nepristrasno ove rekorde, možda je čak i manje iznenađenje megakvantum pojedenog i popijenog od jednog istinskog afiniteta za biološku raznolikost uglednih liderskih SDP – žderonja. U mozaiku hranidbenih preferencija dominira meso (svih vrsta), ribe, vodozemci, ptice, gmizavci, pa i rijetke životinjske vrste iz egzotičnih krajeva svijeta… Autor ovih zapisa, kao solidan poznavalac biljnih i životinjskih vrsta (intimnom vokacijom ekolog), nije još čuo za juhu od klokanovog repa, jezik od papagaja, mozak od majmuna, muda od rakuna… itd… itd… Udruženje za zaštitu faune bi bila zgrožena bezrazložnim iživljavanjem nad ovim suptilnim biološkim rijetkostima i iracionalnim pokoljima nedužnih orintoloških, morskih, barskih i naročito papkarskih vrsta.
Kad ga je tata Nurko, koji je uzgred iznenada postao stručan i sposoban odlaskom u penziju, vodio u zoološki Maksimirski vrt u Zagreb, to je bio doživljaj za pamćenje. On je i te turističke izlete doživljavao na poseban način. I u pravu su svi oni poput njega koji kažu da su te jadne životinje zaista besmislen dekor u kavezima i zoološkim zatvorima. Isti takav dekor mogli bi biti i u našim štednjacima. Čemu užasna patnja zečića, patkica, fazana, pa najzad i ti nježni graciozni srndaći koji se šeću trošeći nepotrebno energiju u krhkim nogama i butićima a mogli bi realno našpikani u pacu biti još veći i graciozniji izazov…
Tragom dobre veprovine
Nigdje ni u jednom od oko 400 dostupnih računa bivšeg načelnika Bihaća i sadašnjeg premijera Vlade USK-a, nisam zapazio grah (pasulj, fažol). O ovome sam tradicionalnom specijalitetu Japoda već pisao, a po repertoaru mojih obroka iz djetinjstva u jednom sam trenutku shvatio da je, uz grah, čeputanu kvrgušu, maslenicu, drobanicu, zeljanicu i slično, to bila i najčešća hrana u mojoj velikoj radničkoj porodici. Ništa mi bolje nije bilo ni kao studentu… Sjećam se dobro dobre nane Modranke i njenog bodrenja za ćasom kad nam je znala reći kako „grah govori stotinu jezika“… I zaista, grah može biti svašta, i predjelo i desert i na tavče i salata. U svojoj dječjoj mašti uistinu sam ga zamišljao najvažnijom ljudskom hranom. Dok nisam na vlasti upoznao SDP (Hamdiju Lipovaču). Sociološka analiza i dijagnoza dotične ispodopisane socjaldemokratske trpeze jasno ukazuje da su SDP – ovci viša klasa (kraljevi), a njihova priča o socjalnoj jednakosti najveća obmana medijskoj torturi izloženih širokih narodnih masa. Kulinarsku paletu našeg premijera uvidom u dostupnu računsku arhivu zaista je teško, a i zahtjevno predstaviti u jednom skromnom osvrtu. Mogao bi se sastaviti i cijeli jedan priručnik o dobroj i obimnoj ishrani našeg trpezomana iz bihaćke Midžića – mahale… Ili TV – serijal…
„Đurine kućne čarolije“… Hamdine kabinetske vragolije…
„Radićka veprić – sekcija“
Bestseler na Hamdijinoj trpezi svakako je nezaobilazna pečenica, deminutivno – kezme, prase, odojče, svinjče. Malo je životinja kojima je naš narod tepao ko ovom trblastom, koketnom i razuzdanom blatnom virtouzu. Do ganuća je dirljivo kako je naš premijer doživio susret sa našim dobrim domaćinima u Krnjeuši gdje su se serijski prometovali na ražnju izazivajući stalno draškanje njegovih suptilnih gurmanskih nagona. Ovo „simpatično“ bezazleno i nedužno stvorenje aerodinamično nabijeno na ražanj najveći je užitak bio tokom ovog blagdanskog susreta. Pogled na vrteće kezme kod njega izaziva iskrenu predodžbu topline, emotivnosti, putenosti, razvrata. Nešto je ipak i sugestivno u njegovom uspaljivom i zaobljenom izgledu, a sa jabukom u ustima odaje dojam lascivne suptilnosti i podatljivosti. Na našeg premijera, doslovno ostavlja i erotski dojam. Tajanstvena privlačnost i pogled na koketno – vrteći gurmanski perverzitet, reš dizajnirane kožice, uz opojna isparenja, predstavlja istovremeno estetski i vizualni užitak… Digne mu se, apetit… Nježni kapacitet njegovog civiliziranog želuca u Krnjeuši je pasući nervozno očima ražanj, trbougodne igre započeo sa čvarcima. Prvi put su i dobri domaćini Srbi imali gosta koji je ove otopljene prerađevine jeo kašikom. Pa neće valjda štapićima, Kineskim?! Ili prstima… Presporo je… Naš premijerski gurmanski Kvazimodo se ne prehranjuje, on hranu doživljava… Zbog toga se i naždere do presretne mučnine, povrati, pa tako ukrug nekoliko puta…
Radosti ovih veprić – sekcija, osim što su česte u Martinbrodskom izletničkom sjemeništu, još češće se upražnjavaju u SDP – ćeliji na Radiću. Radost Radićkih rakijaških glamur seansi sadržana je u činjenici da naš Radosni Mlađo (Lonić), Rado stranačko – konferencijsko okupljanje obogati rijetkim vrstama Mangulicama (Vijetnamska mini pečenica)… S Radošću cijeli jedan set ovih veprić – potomaka, maznu… Našem je premijeru ova bucmasta i suptilna životinjica poput Alfa iz porodične TV – serije. Uvjeren sam da će ovaj reformator omogućiti, upravo iz ljubavi prema ovoj „mondenoj“ šik – životinjici, da veproizacija postane resor u poljoprivrednom ministarstvu. Svakako imamo stručnjake… I uzgojne, a i rekordno – konzumacijske… A fala bogu imamo i Agenciju, bome i razvojni tim na čelu sa Komićem i našim Redžom, koji bi se komotno mogao transformirati u Agenciju za zajedničko propadanje.
Dok završavam ovaj prvi dio kulinarskog osvrta (ostavljajući za slijedeći ribe, gmizavce, pernatu divljač i nezaobilazne janjce), prekida me u dnevniku kantonalne TV oštar protest bihaćkih prosvjetnih sindikalaca na čijim je krilima uz sindikalno protestiranje i šetnje Bihaćem došao na vlast i naš premijer. Ništa strašno, do paradoksa, i činjenice koje se nerado sjećam. Dok se njemu naglašeno vrzmaju mušice rakijskog kotla sa Radića, vrzmaju se i u mojoj memoriji misli da sam i ja poput vas, dragi moji sindikalci, glasao za njega lojalno i punim srcem u Skupštini USK-a, vjerujući kako bi nešto mogao uraditi za sve nas. I uradio je, radi… Belni nas zabavlja… A vašem anegdotskom sindikalnom vođi, širitelju umnoga mraka, zastupniku m:tela, g. Dariju Juriću, toplo preporučam reformsko – tehničko opremanje svake obrazovne ustanove, svake zbornice istočnjačkom nargilom… Radi pušenja, kolektivnog… Dok zajedno u sindikalnoj ljubavi i slozi čekamo topli i plaću…
P.S. Molim cijenjeni publikum da me prestane obasipati, tobože diskretnim a kompromitirajućim informacijama o našem premijeru. Ne ozivam se takvim trač koketerijama, sa vaših dnevno boravišnih sofa. Motivacijske nijanse mojih kolumni nisu da premijera smijenim, uništim, unesrećim ili ugrozim i na kakav način, upravo suprotno, da zahvaljujući njemu sreću probudim u nama svima. Naravno, preporučam radi snaženja dojma sreće i olakšanja konzumaciju aromatičnih trava (kediok–očajnica). Dobroćudnih cazinskih travara…
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI