instant fap
NaslovnicaSanski MostBlog

Sanaderovski kradopeovac Lipovača (VI)

Sanaderovski kradopeovac Lipovača (VI)

Morski i riječni obrok je uvijek skuplji od tradicionalno mesnoga. Uvidom u katalogizirane račune uspio sam evidentirati preko šezdeset, što ribljih što gmizalačkih specijaliteta na repertoaru Japodskih gurmanskih SDP – nadmetalaca… Naš premijer i ribe a i uopće vodozemce doživljava kao plivajuće poslastice… Pasući ih očima „ribama“ su tradicionalno nazivane i zgodne ženske „komadi“… Od morskih ribljih vrsta pomenut ću samo neke sa reprezentacijskih računa. Posebno zbog činjenice da bi bilo i zahtjevno i preopširno sve tretirati… Recimo, samo lignju je premijer tretirao na desetak različitih načina pripremljenu. Hobotnicu i više, ona je konzumirana čak i ispod saća, naravno često i kao salatno predjelo. Škampi i desetak vrsta rakova vrhunske su poslastice našeg mediteranskog SDP – sladokusca. Nisam baš ljubitelj rakova iako sam ih uz jastoge mogao konzumirati u izobilju tokom jednogodišnjeg JNA – izleta na Lastovu… Najviše mi sliče pokretnim konzervama. Tu se moji i premijerovi nepčani i poguziluk – afiniteti razilaze… Kao što se slažemo u ocjeni da je škrpina vrhunski „komad“ plavih dubina… Meni je to uz sansku ploticu najdraža riba, a i Dalmatinci je zovu kraljicom ribljeg ručka… Često sam znao uloviti ovu ljudoliku brkatu ribu na svojim ladanjima u Dubrovniku. Uvijek je friško ulovljenu pripremam, a i puno je jeftinija u režiji sam svoj (ribarski), a onda i kuharski majstor… Često sam je znao i kuhati – lešo… Lešina (kostiju), ribljih, iza našeg premijera znalo je ostati i nakon  konzumacije veoma skupih lubina, zubatca, pa i grancigula koje su vrhunske slasti Istre. Najskuplje plaćeni jedan obrok je jastog sa gradela koji je budžetske korisnike Bihaća koštao 450 eura. Ali su zato iz skromnosti bile samo četiri porcije. Premijer baš nije htio pretjerivati i previše zamotavati kući. Ni oštrige ili kamenice nisu mu bile strane… Mada rjeđe konzumirane, dlakave kakve jesu, njemu su ipak predstavljale izazov… Asocijativno i erotski dok je kvasi limunom, liže, liže, ohoohoohoo… Pa onda naglo i ekstazično okrene i guta u dašku… Oralno… Gavune, srdele i oslić nije konzumirao. Naravno, znalo se na repertoaru bihaćkog načelničkog halapljivca naći i skupocjeni hlap, list, grdobina, orada, raznolika sipa, prstaci, itd… itd…

Najčešće žrtve njegove suptilne river proždrljivosti bili su, uz na bezbroj načina pripremljenu pastrmku, som, marinirana jegulja, smuđ, štuka, flambirani riječni rakovi i naravno neizbježni šaran. Na poseban je način doživljavao razdragani spektakl čekićem – smrtnog udarca, sa ciljem ubrzanja šaranskog izdisaja.

Na menzaškom repertoaru SDP – paćenika nije bilo Radončićevih kornjača, ali je zato bila česta ukusna i odvratna životinjica – žaba (lat. rana – ranae). Krastavo,sluzavo i kreketavo iskušenje u svome grlu ne mogu ni zamisliti, kao što ih je naš lucidni za diplomaciju (možda italijansku) predodređeni zanesenjak gutao u jatima… Da ga Lagumdžija ne pošalje za ambasadora u Vatikan… Benediktanski šampanjac Don Perignon iz pokrajine Shampagne od skromnih 300 eura često je gasio žeđ ovom skrušenom, blaženom i enofiličnom revolucionaru…

 

Tragom dobre janjetine

 

Revolucionari francuski, tokom revolucije i posebno krajem 18. stoljeća su uživali u fijuku sječiva (ljudske) giljotine… Giljotina naša janjeća još je muzikalnija, još intenzivnija… Niko nikada neće izračunati koliko su obora mladih janjećih blekala „sredili“ ovi naši milostivi revolucionari i janjeći SDP – olimpijci… I samog me slabost uhvati kad vidim kojom su se količinom hrane „patili“… Posebno naš mučenički premijer, kao načelnik Bihaća i ideolog duhovno – pastirskog janjećeg klana… Kojim se sve vrstama hrane patio, i bome sa kolikom osjećajnošću njegovog nosa, zubala, vilica, nepca i grla.

Mi se patimo“, izjava je našeg premijera nakon nedavnog razgovora sa američkim ambasadorom koji mu je dobro odalamio „po prstima“ zbog podržavateljskih „ljupkosti“ s potencijalno osumnjičenim u istražnim radnjama i otvorenog miješanja u rad policijskih struktura. Priznao je to i premijer pod izgovorom o podršci „vladavini prava“. Dnevnu retoriku uvijek je kadar prilagoditi potrebama…

Pati se možda i zbog činjenice da narod više ne nasjeda na njegove apstraktne i šaljive politoreklamerske vizije… Pati se jer su i laici prokužili retoriku šampiona stvaranja lažnog dojma naše stvarnosti. Racionalne ekonomske vizije i budžetske uštede ne može ni ponuditi jer mu na kraju nisu ni cilj… Ni na kraj mu pameti nije redukcionizam privilegija i netransparentnih troškova… Možda se pati i zbog činjenice da je ugrožen položaj njegovih kumovskih kooperanata i financijera…

Patnja je bila njegova i njegovog kabinetsko – birtaškog nasljednika Muslića kad su četiri predizborna dana od 06.09. do 09.09.2012. pili i jeli do neizmoglosti snažeći predizborni slogan „Bihać ide napred“. Preko ovog izborno – takmičarskog i sportskog eufemizma „napred“ poslana je nedvosmislena poruka: „Natoči Albine“ ili „Udri jače m“… Tolerancija iznosa bila bi moguća da za ovaj devastatorsko – profiterski kabinet upravo na taj dan iz mesnice Trgovačkog centra Tuš trade nije dostavljeno nekoliko kvintala svježe teletine i biranih junećih odrezaka. Autoru nikako nije jasno da je kabinet pod izgovorom kancelarijskog materijala, samo u prvih devet mjeseci 2012 nabavio za oko 30 000 KM „kancelarijske gurmanske galanterije“ (mesa) iz mesnica: Bajra, MS – Alem, Tuš – trade… Uzme li se u obzir da je tih dana naplaćen i veličanstven nalog za putovanje od 5000 KM, možda i u Kualalumpur (jer se ne upisuju destinacije), tek tada je jasno koliko je ta patnja bila intenzivna…

Autoru ovog zapisa, sa izraženijim gurmanskim i teferič iskustvima nije jasno da su recimo 20.04.2012. u sabah, svega dva SDP – „čovjeka“ spucali dva paketa meze po 45 KM, 10 ribljih plata, i poždrokali osam demižona vina. A sve završeno oko 11 h. U ovom konzumacijsko – derivatnom reviru znao je kohabitirati i naš vrijedni novinar socjalističke orijentacije Safet Hrnjica…

Scan_Doc0044-1

Scan_Doc0044-2

Mi se patimo

 

Ovaj hedonistički „paćenički“ niz još zornije su naši SDP-ovci osvjedočili  kad su 23.02.2012. u Kostelu popili i pojeli na račun dobrih „Bišćana i Bišćanki“ 628 KM. Isti taj dan i u Opalu su platili račun od 485,50 KM. Već sutradan 24.02. u istom Opalu Albin i SDP – društvo konzumiraju hranu i pića u iznosu od 2003,70 KM. Bi i to malo pa su isti taj dan 24.02. u aščinici Safir iznureni popili 940,50 KM. Sutradan 25.02. za kabinet je naručena teleća kremenadla i šnicla (sa nejasnim iznosom) iz mesnice Tuša. Jasan je zato iznos računa 26.02. iz lokala Theatre as Bihać kad je patnički popijeno impresivnih 3551,50 KM. Sutradan 27.02. u Safiru su nastavak ovog paralizirajućeg niza dobri poreski Bišćani platili i nešto skromniji račun od 224,00 KM. Da bi se ponovo ovi „SDP – trudbenici“ odvažili da se 28.02. u Riveru ispate za cijelih 1760 KM. Autoru nije jasan račun sa datumom 29.02.2012., (imao je februar prošle godine 29 dana), ponovo iz Theatre as Bihaća od 1700 KM. Kao što je decidno – jasan od 01.03. iz Rivera kad su krhanli 644 KM. Toliko dana, sa tolikim intenzitetom, patili… Sebi nisu mogli doći… Preko granica mogućnosti krvotoka i realno mogućeg inzulta…

Ovdje autor zastaje, ćuti, suza u oku… To je zaista bila patnja… Razumijevanje… Solidarnost… Pa patili su… Stvarno… Naš je grijeh a bome i hendikep što ne razumijemo njihovu patnju. Brinuli su za tog malog bihaćkog „čovjeka“. Sebe patili umjesto njega… Sam sam sebi mrzak što sam se iz kolumnističke hladovine odvažio biti kritik ovih kabinetsko – ugostiteljskih šok terapija…

Ovdje autor opet zastaje, ćuti, suza… Javna digresija i izvinjenje kabinetu općine Sanski Most kojeg smo na posljednjoj sjednici Izvršnog odbora SDA dobrano ribali zbog potrošene reprezentacije u iznosu od 2.539,50 KM i 230,00 KM za putovanja u 2012. godini…

Lipovačoidi to potroše za doručak sa nešto skromnijom količinom pića, koja se kompenzira u popodnevnim hamper dozama. Mi smo ubogi Sanjani malo i zaostali za ovim bokcima folklornih Japoda iz doline Une… Međutim konzumacija kao takva, i sa svom biološkom raznolikošću, sortno i količinski (već sam zapisao) nije problem, niti je problem u poanti iznenadnog otkrića ovih mediteranskih gurmanskih sjedeljki, niti u iznosima računa, nego u tome što nije plaćena… A mi, ovim našim SDP – vinomanima, dva miliona predali na računu općine Bihać 2004., kad smo im vlast predavali… Ono što je autora dodatno zbunilo je plaćanje kabinetskog noćenja. Nikako da pronađem logiku plaćanja konaka u gradu u kome imaju stalni boravak i smještaj. Neki kažu da su kabinetske nabavke išle u susret podršci turističkih razmjena. Nekad vesele Ukrajinke, nekad Rumunke. Lijepa je to razmjena, razbija monotoniju, a i djevojke izrazito društvene, pozitivne. Neki rekoše i HIV – pozitivne, možda…

Vladanje SDP –a Bihaćem, realno bi mogao postati i instruktivno – pozitivan primjer i drugim lokalnim vlastima kako ne treba vladati. Možda i svojevrsni seminarski  krimoedukativni vjetrogenerator grabežljivog (o)puhavanja Budžeta. Nakon općinskog i kantonalnog… U režiji Socijal demokratske partije BiH i njenih kantonalnih lidera… Odnos prema alkoholu je dignut do razine umjetnosti pijenja i s pravom se SDP – ovci mogu tješiti, kad već ništa nisu uradili pozitivno za „čovjeka“ barem su fantastično popili i pojeli. Na račun istog tog „čovjeka“… Alkoholna strast je na dnu svih fantazija i fantazama. Zbog toga su naši „drugovi“ znali medijski fantastično fantazirati kolajući u pauzama od rakijašnice do rakijašnice. Njihove terapeutske megalomanske količine komotno smo mogli pretočiti u dobre SDP – priručnike političkog kulinarstva, možda čak staviti i na kućne kalendare…

Bezdan ove alkoholno – kulinarske žderodžabne SDP – sramote neće biti više temom mojih osvrta. Veselije su teme na redu… Piti i kad nisi žedan razlikuje nas u onom negativnom smislu od životinja. Kad god naiđem kraj kakve „zgodne“ ovčice, juničice, kozice, susjedove prasice, ja se postidim. Dođe mi da viknem iz sveg glasa – „Bježite eto ovih faunoljubivih socjal – patriota!!!

Sumerjani koji su izmislili plug i uzgojili prvu žitaricu bili bi razočarani Japodskim potomcima. Iako je kruh temelj civilizacijskog iskoraka, svakodnevna hrana, duševni kruh, kruh naš svagdašnji, na računima SDP – kanibala rijetko sam ih zapažao. A i što će im, kod tolike raskoši mesnatih mogućnosti. Sve na račun poreskih obveznika „države za čovjeka“…  Ako budžetskim korisnicima i kruha ponestane, trave fala Bogu ima u značajnim zalihama. Dobroćudni cazinski travari ih nikada iznevjeriti neće…

Niti naš ljudoljubivi Hamdija uvin H…

Hamdija Lipovaca 0001 copy1

Piše: Asim Kamber

 

KOMENTARI