Sanaderovski kradopeovac Lipovača (VII)

Sanaderovski kradopeovac Lipovača (VII)

Autoru ovog teksta često su građani kantona, posebno izvan Bihaća (Bišćani znaju), postavljali pitanja: „Zašto sa Sanaderom“, „Otkud poređenje sa Sanaderom“ itd… itd… Veličina ljepote demokracije upravo je i sadržana u činjenici da sasvim slobodno, otvoreno i javno raspravljamo svaki društveni pa i politički fenomen, pa makar i ja bio tema. I inače, čitaoce ovih mojih, i za mene samog stresnih kolumni, pozivam da sasvim otvoreno od mene traže odgovore i postavljaju mi pitanja, ma kako teška i provokativna bila. Ja ću ih uvažiti i srazmjerno širem interesu i značenju tretirati, a naravno i odgovoriti na njih. Svakako ću i ovim osvrtom pokušati dati odgovor na sličnost ove dvojice premijera. To na kraju nije teško jer su razlike između njih neznatne.

Autor ove kolumne je disao zajednički zrak i dijelio prostor skupštine USK-a u periodu do 2004. g., prije nego što je g. Lipovača izabran u prvom mandatu za načelnika Bihaća. Bila mi je to prilika da pratim njegov političko – liderski hod od spektakularnog početka do potpunog političkog debakla i potonuća, kojeg će on posljednji priznati…

Puno ih je kojima sam leđa vidio, ali on je uz dr. Sadika Bahtića u svojoj glagoljivoj posebnosti po svemu neobičan i originalan… Od njih dvojice, uz Fahrudina Radončića (Avaz) redovno sam dobivao solidne porcije uvreda i negativnih etiketa. Najčešće ne reagiram na prvu, a u javnoj komunikaciji razvijam građanske vrline. Političkim patuljcima i rijetko odgovaram, kako im greškom ne bih dodatno dao na javnom značenju… Negdje sam već zapisao da onaj ko izgubi stid, nema više što izgubiti, a oni koji druge žele impresionirati uvredama i prozivkama teško će prihvatiti da je za pametnog čovjeka i šutnja prihvatljivija…

Nisam htio reagirati ni na javni linč koji je g. Lipovača priredio, meni i mome kolegi Seadu Kadiću u skupštini USK-a 2010. g. Bio je mjesec Ramazan, godina socjalnih (dirigiranih) tenzija i javnih političkih prepirki. Verbalno – uličarski žargon kojim se premijer poslužio iza skupštinske govornice kao načelnik  Bihaća i socjalni zaštitnik prosvjetnih radnika, prešao je granicu ljudskog ukusa. Nazvao nas je: „govnima“, „banditima“, „odmetnicima“, „gusarima“… U ovaj izmetni kup Lipovača je tada situirao i gospodu Bahtića i Hozanovića, a povremeno i Dolića. „Svega čega se dotakneš to se i osuši“, jedna je od antologijskih izjava i karakternih dijagnoza koju je o našem premijeru izrekao g. Rifet Dolić.

Zbog čega Dolić danas podržava generalno „sušenje“ našeg kantona podržavajući premijera, autoru nije poznato. Premijera ova Dolićeva izjava u studiju FTV nije uzbudila, a i zašto bi na kraju, kad svakako u sveopćem „sušenju“, njegov žiroračun napadno bubri (raste). Nisam reagirao, nego sam se u ime nas (prozvanih), ali i u ime ovog krištećeg bihaćkog sijača mržnje, ispričao sa iste skupštinske govornice građanima našeg kantona. Posebno i zbog ozračja nadolazećeg Bajrama. Prešutio sam… Od tada do danas g. Lipovača je protiv moje neznatnosti javno obznanio nebrojeno negativnih kvalifikativa i etiketa. Posebno mi je uši zaparala njegova nedavna zabuna kod izgovora moga prezimena kad me je nazvao „kancer“, putem poslužničke kantonalne TV. Revanšistički govori mržnje truju odnose među ljudima, zbog čega ih istrajno izbjegavam… Izvanredni teoretičar komunikacije Umberto Eko, o tome je mudro zapisao kako su se u istoriji ljudskog zla: „jedino fašisti poigravali imenima i prezimenima ljudi“… Svaki čovjek to ipak zasluži voljom roditelja, rođenjem. O mudrosti izjava, zapisa, javno očitovanih stavova najbolje sudi vrijeme, a bogami i naši građani. Oni sva naša razmišljanja dovode na pravo mjesto. Kad je naš premijer sa tridesetpet hiljada glasova došao na dvije, znači da je vrijeme učinilo svoje, a bogami i birači…

Uživanje u počastima, tituliranju, društvenoj važnosti, osobina je koja je Sanadera u Hrvatskoj, našeg Lipovaču kod nas pretvorila u svojevrsnu javnu humuresku… To su dvojica rijetkih političara, koji su se usput otvoreno sami sebi divili i dive… Analizirajući karaktere ne bi me iznenadilo da su sebi za života podigli spomenike, biste, ili bilo što što bi upućivalo na važnost njihove historijske pojave i misije impresivnih reformatora.

Pametni uče na tuđim, a ovi drugi na vlastitim. Najveća greška, inače racionalnog Šefika Veladžića, bila je dodjela titule „Počasnog građanina Bužima“ g. Lipovači. Nije slučajna reakcija bogobojaznih Bužimljana koji su napustili prostor u kome je ovo priznanje dodjeljivano čovjeku koji je objektivno jedino javno priznanje takvog tipa maogao dobiti za „udarnika“ alkoholno – kulinarskih konzumacija. Od Hepoka, Karlovačkog, Gavrilovića i sl… Još će Šekiju neugodnije biti kad mu to isto priznanje bude oduzimao, a dugo čekati neće… Neugodno je danas i čelnicima 16 lokalnih zajednica u Hrvatskoj koje su takvo (i slično) priznanje, sa ciljem podilaženja, dodijelili Sanaderu… Među njima i susjedno Saborsko, javnosti po konzumaciji „bunike“ poznato. Sanader je kao savjetnik za javni ceremonijalni dojam Tuđmanu sugerirao lentu, čime se često znao i pohvaliti. Potpuno identičnom takvom lentom u Bihaću se dekorirao Lipovača, a nakon njega i Muslić 2010. godine.

albin-tudjman-hamdo

Sanader je bio istinski (pasionirani) zaljubljenik u umjetnost. Umjetničke slike najskupljih hrvatskih i svjetskih autora Sanaderu su bile hobi. Nakon hapšenja ih je skrivao, do danas se ne zna zašto?! Bio je čest gost pozorišnih i glazbenih (opernih) predstava. Pa i onih koje su se održavale u susjednoj Italiji, Austriji (Beču, Gracu, Salzburgu). U Salzburgu su ga i sustigli u umjetničkom bijegu, klasičnog filmskog scenarija. Našeg će sustići ranije, jer su istrage pri kraju… Lipovača muzikološki možda i nije svestran poput Sanadera, ali obožava Cajke i Seve, time se otvoreno i ponosio… Ovaj naš urbano – folklorni i glazbeni dekadent, u alkoholiziranom stanju znao je gurati nos u sise polunagih pjevaljki iz susjedstva. I taj njegov parodični scensko – erotski glazbeni doživljaj kod „Papre“ u Otoci, neki su nazvali turističkim iskorakom za kanton…

Prije nego što će se otpočeti baviti politikom i Ivo Sanader je živio od prodaje pin – up fotografija žutom i sličnom tisku, revijalnim sedmičnicima i sl. Ulaskom u politiku stekao je bogatstvo preko sto miliona kuna, a manja mjesečna primanja imao od našeg premijera. Sanader je prije političkog angažmana pisao i poeziju, poprilično erotskih sadržaja. Naš je premijer bliži kazalištu, a neki njegovi politički razgolićeni nastupi svojom impresivnošću prevazilaze i Sanaderovu urođenu erotičnost. I Berluskoni je bio premijer nudističkih političkih navika. Njegov model vladanja se očito nakon Hrvatske proširio i na BiH, na nesreću i naš kanton. Nećemo dugo čekati da i oko našeg „Berluskonija“ hodaju obznažene kabinetske starlete…

I našeg premijera kao i Sanadera snaži ljubav prema satovima. Nelogično je pomalo da su obojica uz takve urarske kolekcije potpuno dezorijentirani, i u vremenu, a bome i u prostoru. Manire promjena satova, savjetnika, kabinetskih pratioca, sekretarica, kabinetskih informatičara, kabinetskog interijera, stalna je pojava i običaj našeg Lipovače i njihovog Sanadera. Udesetostručeni kabinetski i vladin službeničko – namještenički aparat ima samo jedan cilj, da svakodnevno traži i otkriva smisao svoga postojanja. A poreskim obveznicima i budžetskim korisnicima ispostavlja račun. Trust savjetničko – kabinetskih mozgova napadno mozga kako održati status quo, jer se oni nemaju kud vratiti. To parazitsko – rođačko tkivo nema kud… Njihovo moguće i realno stanište još jedino može biti buksa, zatvor, pržun i sl.

Kod tako brižne djece kao što su Sanader i Lipovača, roditelji tek naknadno saznaju da su im djeca poneku crkavicu nabacila na račun (često i u Austrijskim ili Švicarskim bankama). Sanader je puncu na račun prebacio skromnih milion eura, da mu se nađe za stare dane. Ovaj to jadan ni znao nije. I Hamdijini će to saznati kasnije. Ali to nije razlog da im iz budžeta ne pruža financijsku potporu. Transparentno i legalno, za džeparca… Nek se nađe, brižan je… Dok je tata gripozan on mu iz budžeta uplati nekoliko i više hiljada KM. U nekoliko navrata. Za nekoliko vagona agruma. Južno voće je zdravo, a on zaista brižno dijete… Jasno je autoru da je Lipovača usavršio sve načine i mogućnosti budžetske porodične mužnje. Kao što je jasno danas budžetskim korisnicima da oni mogu mirno – ahiretski „preseliti“,  jer im je SDP ukinuo naknade i za slučaj smrti, a nekamoli da im bolesnima pomogne. Široki su…

Scan_Doc0046-1

Vozila (prometala) vole obojica. Po dosadašnjoj javnoj prezentaciji naših transportnih mogućnosti naš je premijer i ispred Sanadera, jer samo za kabinet ima više prometala od zapadnog susjeda. Zbog nedovoljnih garažnih mjesta drži ih i na parkingu dvorišta MUP-a… Zrakomlat mu u zadnji čas izmače, ali je u programu nabavke… Sanaderu je, istine radi, i stranka kupila iz „vlastitog“ budžeta blindirani BMW. Danas se tek saznalo kako je taj stranački budžet punjen. Slično se puni i SDP-ov, a i mi ćemo kasnije saznati kako i pod kojim okolnostima su Lipovača i kum mu Begi postali vlasnici privatnih džipova. Možda i kako je nabavljen neki dan zetov (direktor Direkcije cesta), a nakon što su „transparentno“ potpisani četverogodišnji ugovori za održavanje cesta… Belni se održavaju i podržavaju, a kad ih pitaš oni o tome „pojma nemaju“… Kao i Radončić što nema pojma kako je volan Keljmendijevog džipa završio u njegovim rukama. Nema naš sigurnosni ministar pojma ni o tome kako je nabavljena jahta, avion, napravljen toranj… Pojma nema niti poznaje obitelji Turković, Mišković… Malo je previše toga o čemu on nema pojma. Zna interpol… U anale političke komediografije će svakako ući i Lipovačino objašnjenje javnosti kako smo mi kupnjom novih stotinjak vozila zapravo uštedjeli… Možda je ovo objašnjenje i paradoksalnije od slučaja „nekoliko milijardi ulaganja u Cargo – aerodrom i pedeset hiljada zaposlenih“… On upravo provale smijeha izaziva svojim „racionalnim“ objašnjenjima na skupštini, zbog čega ga uporno i pozivam da im prisustvuje. On nam upravo na skupštinskim verbalnim seansama poput scenskog zabavljača kome je glavni cilj ismijavanje budžetskih korisnika i građana u cjelini donosi relaksirajuća i umirujuća rješenja. Jedno od njih je i overdraft, kao impresivan reformatorski efekat rada ove vlade. Time će konačno san i vizija naše uvažene ministrice g. Helić, o plaćama u „jednom danu“ biti realiziran… Sve do „jednog dana“, kad će svima zajedno stati… U „jednom danu“…

Ni Sanader poput Lipovače nije volio razgovore ili novinarska pitanja o porijeklu njegove imovine. Hamdiju to naprosto uvrijedi, da se neko uopće odvaži o tome i pitati. Jednostavno to drži visokim stupnjem neprijateljstva prema njemu kao lideru. Legalitet njegova bogatstva, za sada ne podliježe bilo kakvoj provjeri i mi mu svi moramo vjerovati na riječ, koju je usput toliko puta pogazio… I Lipovača poput Sanadera smatra da spada u red specijalno – zaštićenih vrsta, da na bilo kakva pitanja o porijeklu imovine ne treba odgovarati. Zapravo samo odgađa istinu pokušavajući sačuvati vlast. Tako ju je čuvao i Sanader, pa ju je u galopu napustio…

Sanaderove i Lipovačine pozicije zaštitnika i organizatora rođačko – mafijaškog graditeljskog ganga najinteresantniji je dio ove stodijelne kolumnističke trakavice…

 

                                                                                                                        Nastavlja se…

Piše: Asim Kamber

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala inmedia.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal inmedia.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.