U svojoj nešto dužoj, a pomalo i frustrirajuće dugoj karijeri za moje političke oponente, nagledao sam se liderskih detronizacija, ali će ova sa Lipovačom zaista biti interesantna i scenografski raskošna. Kod nas u Krajini nikad nije bilo jednostavno napustiti vlast i razumijem i našeg premijera jer mu je propao angažman u „rekonstruiranoj“ federalnoj vladi, ali to nikakve veze nema sa mnom. Sa mnom nikakve veze nema ni činjenica da se na našem kantonu sa viših nivoa pravosudno – policijske vlasti, provodi opsežna istraga o fenomenu političko kumovskog financijskog kriminala u režiji gramzivih liderskih socjaldemokrata. Umjesto da budu posramljeni što je njihov lider (premijer) pojeo i popio na račun neopremljenih policajaca i troškova prevoza prosvjetnih radnika u 2012., više nego svih drugih 9 kantonalnih premijera zajedno, ili da se posrame i ograde od uzimanja tala za projekte, održavanje cesta, javnih nabavki, apanaža od prodaje lijekova, oni bi mene htjeli posramiti i javno učiniti rigidnim skupštinskim mrziocem i ljubiteljem fašizma.
Po svojoj sam blagoj prirodi opčinjen istočnjačkom kulturom i tradicijom koja u svemu promovira osjećaj za mjeru. Javni diskurs tako odmjerene semantičke (značenjske) logike uvijek me obavezivao kultivirati istupe i emocije koje pokušavaju izazivati moji politički konkurenti. Posebno sam sklon samokontroli i biranju izraza u skupštinskoj komunikaciji… Ja i inače imam jedan karakterističan retorički hendikep, da nikada, doslovno nikada svoje političke oponente ne vrijeđam niti grubo etiketiram. Izbjegavam davati i besplatne didaktičke upute vezano za komunikaciju i javno obraćanje ali zbog afirmativne produkcije gluposti, pomalo i idiotizma koji dolazi iz redova krištećih sijača medijske mržnje, na to sam jednostavno prisiljen.
Pravo na slobodu ljudskog govora i različitog mišljenja osnovno je ljudsko pravo i ja sam ga uvijek u ime drugih spreman braniti, pa čak kada sam i sam meta. Zato su mediji važni i glavna su poluga demokratskog društva. Etički standardi uređivačke politike naših kantonalnih medija slični su komunističkim. Nije me iznenadilo kad su sa kantonalne TV obavijestili načelnika Bihaća g. Emdžada Galijaševića da im je zabranjeno praviti priloge o njegovim dnevnim načelničkim aktivnostima. Već su ga jednom opstruirali. Općina Sanski Most i njezin načelnik već je u višemjesečnoj blokadi izuzev ako lažljivi Svetozar Pudarić nije u posjeti svojoj fitnes – drugarici u Sanskom Mostu.
Ja sa medijima ni inače nisam intiman i zato nisam ni iznenađen da me danas petak (29.3.) iz svih oružja čejreče. Očito da je surovi žurnalizam u kome sam preživio niz publicističkih atentata ušao u svoju izrazito afektivnu fazu. Ako su procijenili da sam im interesantan i televizičan spreman sam se ponuditi za javnu i otvorenu raspravu o bilo kojoj društveno – aktualnoj temi. Obično gledanost i čitanost, po pravilu povećava priča o krađi, razbojništvu, svađi, seks – afere i sl. Ne znam zašto bi ove moje skromne pučke naprdaljke i doskočice kroz dobronamjerne edukativne kolumne ikoga zanimale, vrijeđale ili izazivale bilo čiju pažnju. Kad su me obavijestili da je na moj posljednji kolumnistički nastavak kliknulo preko osamdeset hiljada internet – surfera, ozbiljno sam se zabrinuo koliko će ih kliknuti kad budu na redu senzacionalni i dokumentirani nastavci o otvorenoj krađi, ucjenama, seksualnom kabinetskom mobingu, milionskim porodičnim tranšama, jer je ovo do sada bio klasični informativno – kolumnistički „sladoled“…
Prvo me danas (petak 29.03.) moj skupštinski i klupski kolega Damir Hodžić obavijestio kako su neki kantonalni portali objavili saopćenje kluba SDP – a protiv moje minornosti… U skraćenoj verziji i kabinetsko – premijerska TVUSK – a. U to vrijeme sam zabavljen razigranim unukama, pa se kasnije usurfam. Otvorim stranicu portala mojusk.ba. Ovaj je portal objavio jednu moju kolumnu pa ju je u popodnevnim satima skinuo uz „ubjedljive“ argumente premijerovih cenzorskih batinaša. Prvo sam na ovom portalu zapazio marketinšku poruku (u desnom uglu) za „liječenje hemeroida u Zagrebu“, uz dobronamjernu preporuku da je: „najmodernija, bezbolna, minimalno invanzivna i uz brz oporavak“. Uz zahvalnost zdravstveno – osjetljivim portalistima, prvo na šta pomislim je činjenica da sa 25 godina parlamentarnih sjedeljki bogu dragom hvala, nisam fasovao ove debelocrijevne šuljeve. Pa se onda sjetim lidera srpskog fašističkog pokreta u Hrvatskoj Jovana Raškovića.
Pokušavajući pravdati teške zločine nad muslimanima, ovaj je karadžićevski parapsiholog otvoreno i javno u svojim „rasističkim reminiscencijama“ istakao kako je historijska falinka Bošnjaka njihova „analna fiksacija“… Odnosno kako smo mi (muslimani) Bošnjaci zbog, kako on reče „ritualnog pranja guzice“ postali pretjerano agresivni. Pa se onda sjetim Blajburga i datuma 25.05.1945. godine i barake „Crnogroba“ (tako na njoj i danas piše). U njoj je bilo preko hiljadu „agresivnih“ muslimanskih djevojčica od 9 – 15 godina. Engleski vojnici na čelu sa Lordom Stocktonom su ih predali partizanskim komunistima iz Srbije na čelu sa komesarom Milanom Bastom. Autoru nikako nije jasno da su ih nakon seksualnog i fizičkog iživljavanja poklali bez milosti, a neke nabijali na kolac. Među njima i iz Sanskog Mosta. Već slijedeći dan su srpom (proleterskim simbolom) rasporili 260 muslimanskih vjerskih službenika, i opet neke nabijali na kolac. Pa ih onda smjestili sa preko 200 hiljada Hrvata i drugih Bošnjaka u 900 blajburških grobnica sve do Bosanskog Novog. Sve ovo piše na spomen pločama marljivih austrijanaca… Pa ko je onda tu „analno fiksiran“, pitam se i danas?!
Pa se onda sjetim Cazina 1950. godine i činjenice da su i tada nesretne cazinske težake mučili i ubijali. Hakija Pozderac se pojavio kasnije, nakon što je sve završeno. Na vrijeme je stigao štititi židove, i neka je, srpski su potomci za to dobili ordenje… Nije Cazinjane štitio ni Jusuf Lipovača (šef UDB – e iz Kladuše). Ovaj je stameni Lipovača zajedno sa šefom cazinske UDB – e Brankom Vukašinovićem dodijelio veoma teške optužbe Cazinjanima: „hizmećari u korist Moskve, četnički – ravnogorci, križarske ustaše, mladomuslimani, sljedbenici Kralja Petra, sluge zapadnog imperijalizma, kontrarevolucionari, i banditi“… Takvi kvalifikativi su pravdali zločine nad „najokorjelijim državnim neprijateljima“ (dobrim Cazinjanima) i omogućili likvidaciju i stravična mučenja… Slične, i sa sličnom namjerom, kvalifikative danas nama iz SDA dodjeljuje potomak „hrabre“ loze Lipovača… SDP je i nakon proteklog rata nastavio proizvoditi negativne stereotipe o Bošnjacima, što je posebno došlo do izražaja u slučaju naših sugrađana koji su nepravedno deportirani u Gvantanamo a ni jednom se nije dokazala optužnica…
Pa onda u 21:33 h zovnem moga skupštinskog kolegu Dervića iz Cazina, da pitam u vezi saopćenja SDP – a, jer su mi neke njegove kolege kazale „kako je on autor“. Zatražio je da mu dio pročitam i odgovorio: „Da to nije ni vidio, niti pisao, niti je bilo sjednice kluba tim povodom“… Pa kolegici Miri pošaljem SMS – poruku sa istim pitanjem, pa mi i ona uzvrati porukom da „ne zna o čemu pričam“, niti šta to saopćenje „kaže“… Više nisam nikoga zvao. Ni Mlađu, ni mladog Tatlića, ni Zoricu, ni Ivu. Hodžu i Maršala nisam zvao jer nisu više dio ovog albansko – komunističkog recidiva. I onda ja mislim, dumam, mislim, pa ko bi ovo dragi ljudi mogao napisati, na ovu dobricu sansku (sebi komplimentiram)… A onda se sjetim našeg premijera, pa uzmem stenogram sa sjednice na kojima nam se obraćao, a nije ih bilo puno. I zamislite, nađem (doslovno) identične kvalifikacije, koje mi je već adresirao sa govornice. Razlika je samo što je ovo pisao direktno iz tišine svoga sarajevskog stambenog penthouse – vigmana, za koji ležerno i bleferski izjavi da je došlo do zabune i da je riječ o Šepićevom. Međutim, kad neko tako otvoreno laže jedan ugledni sedmičnik kao što su Dani jasno je koliko je njegova pozicija za njega doživljajno ozbiljna i koliko su njegovi politički statusni ciljevi esencijalno ugroženi.
Taj sam isti dan zvao i Safeta Hrnjicu (kolumnista iz „Krajine“), preko mobitela zajedničkog mu supatnika iz rakijašnice. Kad je SDA bila pozicija, Safet udri po SDA. Sad kad je suprotno i mi opozicija, on opet „udri muški“ po nama SDA – ovcima. Nekad po Seji, Tihiću, pa po Bužimu (Kasi), a po meni najčešće… Razumijem da on ne želi zaoštravati odnose u većinskom „oboru“, jer je stanje već teško održivo u postojećoj vreći rogova… A bogami i kopita nakon raspada u Bužimu… Nije lijepo u tom društvu postavljača uslova za podršku i glasanje, zaoštravati odnose prirodnih partnera i dodvoraških favorita DNZ – a i S za BiH.
I onda, ko preostaje ovim kantonalnim medijskim polipima za dnevno informativno udaranje ako ne mi iz SDA… Ko vele, malo im ovog marljivog kosovca Radončića (Avaza)… Pa udrite braćo (Sajo) i sestre (Nermina Zulić). Udrite, vi orkestrirani dežurni fabrikanti i proizvođači negativnog javnog dojma o SDA… Koliko hoćete, ali nećete dokle hoćete…
Samo vi štitite ekstremno korumpiranog „borca“ protiv korupcije, i vašeg političkog šefa i medijsko – kabinetskog urednika Lipovaču. Dok on i dalje neometano preko svojih rođačkih kadrovskih marioneta i operativaca izvlači pare iz budžeta i kantonalnih preduzeća, vi ga sa „čovjekom“ (bez gaća) poredite… Što god vi iz Krajine i TVUSK – a budete duže proizvodili pozitivnu sliku o kantonalnoj vlasti raspoloženje puka će biti suprotnije. Sve se to ubrzano urušava u crnu rupu nekompetentne megalomanije koja se i hranila uvjerenjem kako se narod može uporno varati vašim medijskim dosjetkama. Neuporedivo je taj birački puk rafiniraniji i bome pametniji. Pa zar iz političkog SDP sunovrata u Bihaću baš nikakve pouke niste izvukli. Tad su uz vas bili i jednokratna „37“, pa bihaćka TV. Pa se sve uruši… Sad je ta dinamika detronizacije nešto i brža… Bez obzira na svu vašu agresivnost Lipovačoida je sve manje…
Pod utjecajem panike zbog katastrofalnog javnog rejtinga SDP – a oni su (Safet i Nermina) postali svakodnevni tumači Lipovačinih uspjeha, a naših neuspjeha i manjkavosti…
Zaokupljenost kadrovskim dilemama oko nadzornih odbora i direktora od prije deset ili dvadeset godina, te njihovim javnim hiperboliranjem pokušava se javnost skrenuti sa činjenice da je glavni centar korupcije i pljačkaškog fenomena u kabinetu njihovog stranačkog šefa – Sanaderovskog kradopeovca… Povezivati mene sa nezakonitim privatizacijskim poslovima (a bilo ih je) izraz je visoke subverzivne kvalificiranosti autora (Hrnjice). Umjesto da se pozabave svježinom ideja i brojnošću medijskih obmana komunikacijskog giganta ili „sjajnim“ rezultatima vladanja SDP – a u Bihaću, oni uzeli mene „djevičanskog“ poštenja secirati i rastakati. Iako zaslužuje i ozbiljniji analitički osvrt neću se javno baviti Safetovim javnim kreacijama, jer je on veoma dobro svjestan komediografske orijentiranosti njegovog političkog šefa… A i od srca me nasmijao svojom izjavom: „Pametan si ti haman ko ja“… Samo je od ove spektakularnija izjava šefa parlamentarne većine Rifeta Hozanovića: „Kako je ljepota njegovog poroda izvorno proistekla iz njegove neodoljive ljepote“… Kojoj se nema što dodati… Imaju ovi Cazinjani duha, a i dobre trave… Pa sve to lakše podnosimo…
Umirujuća je u ovom turobnom ambijentu činjenica o kojoj su nas upravo obavijestili kantonalni mediji. Naš će kanton dobiti status evropske regije, nešto slično susjednoj Siciliji… Nakon toga će se o našem „kumovskom“ pregaocu i premijeru sicilijanske etike još jedino ozbiljne rasprave voditi na sudu… Slične Sanaderovim…
Nastavlja se…
Piše: Asim Kamber