Autor ove kolumne kao zastupnik u Skupštini USK – a, premijeru i Vladi USK – a je postavio ukupno 14 pitanja. Za sada ni na jedno od njih nije dobio odgovor u tekućem mandatu. Dva sam postavio Vladi Federacije, i na oba u rekordnom roku su stigla na adresu skupštine korektni odgovori. Iako čl. 4. Zakona o slobodi pristupa informacijama obavezuje javne zvaničnike i institucije države na obavezu dostupnosti javnim informacijama, u slučaju našeg premijera to nije praksa. Ovdje moram zastati i kazati, da sam u desetogodišnjem zastupništvu Federalnog parlamenta, na preko četrdeset zastupničkih pitanja dobio odgovore. Dešavalo se da neki odgovor bude i uskraćen ali sam svakako dobivao pismeno očitovanje sa preporukom gdje se taj odgovor u konačnici može dobiti. Ne odgovaranje na poslanička pitanja u Skupštini nije vezano samo za mene, nego i za druge kolege.
Na isti način se premijer ponašao i u općini Bihać, a prikrivanje očito sumnjivih i zakonski – upitnih činjenica jasno ukazuje da stvari i nisu kako treba. Režimi koji se bogate od javnih nabavki, ugovorenih usluga, troškova reprezentacije, putovanja, nezakonitih ugovora, upravo ove podatke najviše i skrivaju.
Podmićivanje samih sebe putem javnih nabavki najbrži je način bogaćenja. Jednostavno se favoriziraju skuplje ponude u odnosu na jeftinije, a jasno je kuda ide razlika. Ubiranje apanaža na ovaj način legalna je krađa i to su decidno priznali i revizori Ureda za reviziju institucija F BiH, na str. 3. Revizionog izvještaja za 2011., gdje su u preporukama naložili Vladi i premijeru da moraju: „Dosljedno poštivati odredbe Zakona o javnim nabavkama u BiH“.
Revizori na str. 5. ukazuju da je: „Kod nabavki stalnih sredstava uočeno da u svim slučajevima nisu primijenjeni pozitivni zakonski propisi … jer se ne može potvrditi da je izabrani dobavljač i najpovoljniji…“.
Revizori su na str. 10. utvrdili da je naš premijer sa „osnovnom plaćom“ od 4 379 KM najbolje plaćeni premijer u Federaciji. Čak njegovo ukupno primanje prelazi mjesečno koje zarađuje državni premijer Bevanda.
Na str. 12. revizori su utvrdili da je premijer i Vlada na troškove reprezentacije potrošila 286 322 KM što je ukupno više od Sarajevskog, Tuzlanskog i Zeničkog kantona zajedno. Premijer je sebi povećavao i grant za poklone sa 3 000 KM koje je imao njegov prethodnik Dedić na 50 000 KM, što je ponovo najveći u Federaciji.
Na str. 13. revizori su utvrdili da nalozi premijera za putovanja nemaju upisane datume putovanja niti „vrijeme prelaska granice“. Revizori zaključuju da Vlada svjesno „krši čl. 9. Uredbe o naknadama troškova za službena putovanja“.
Zapravo je činjenica da nisu ni putovali jer kad prelazite šengensku granicu, udare vam obavezno pečat ako niste građanin EU. Na isti su način putovali u općini Bihać, od Kine, Rusije,Amerike, Njemačke, Turske, Skandinavije i Bog dragi sam zna gdje. A zapravo uzmu na račun budžeta stotinjak kila mesa iz bihaćke mesnice i odu roštiljati na ladanjskim placevima uz Unu ili na more. Uzme li se u obzir i činjenica da naša Vlada sebi plaća i sjednice kolegija i komisije (zapažanje revizora na str.12.), što nije ni jedna do sada. Naša je Vlada među najbolje plaćenim u široj regiji Evropske unije. Drago mi je što su se za ovaj Revizorski izvještaj zainteresirali istražni organi.
Našopane SDP – kokoši
Upravo su ovi gore pomenuti ladanjski placevi, klijeti, vikendice, apartmani na moru, stanovi, nekretnine svih vrsta posljedica napred opisanog mehanizma mužnje budžetskih para. Ekipi koja je došla iz Općine Bihać, ko dobro uhranjene bihaćke kokoši, nije ni na kraj pameti bilo da troši vrijeme i energiju na neproduktivnu borbu za opće dobro. Oni su se jednostavno okrenuli daljnjem uhranjivanju. Kontinuitet seriozne jalovosti i nekompetentnosti ali i svemirske gramzivosti tek je sad transparentno dokazan na cijelom kantonu a bogami i šire…
Trend masovnog bježanja iz SDP – a potpuno je razumljiv. Svi oni koji su se u SDP – u na principijelne načine htjeli baviti programskim ciljevima u ime građana i birača ove stranke shvatili su da je to nemoguće. Generalnu liniju ove stranke određuju lideri determinirani materijalizmom, a ostati u takvoj interesnoj kriminogenoj udruzi značilo je iole pametnom članu dugoročni gubitak. Legalističko – moralni korektiv Lipovačinom bihaćkom, danas kantonalnom režimu jednostavno je bilo nemoguće nametnuti jer je u karakteru takvih ljudi nemoguće eliminirati poriv za svakodnevnim koristoljubljem. Njemu barem kad krene s posla spakuju nekoliko rola toalet – papira, kafu, piće, bajadere, bilo što. On naprosto uživa kad svakodnevno nešto marne na državni račun.
Da se ovdje razumijemo, bez ikakve tendencioznosti, korupcija nije proizvod SDP – a, nje je bilo i prije, i u redovima moje SDA (danas fala Bogu najmanje). Međutim kad su se borili za vlast SDP – ovci su čvrsto obećavali iskorjenjivanje i obračun sa kriminalom i korupcijom. Ništa od toga, osim generalnog zataškavanja i zaštite već kontaminiranih saveznika. S njima je korupcija dostigla neslućene razmjere…
Zbog toga stranke većine sve i čine da uspostave generalnu kontrolu policije, pravosuđa, medija, ne birajući sredstva realizacije ovih ciljeva… Upravo zbog svega gore navedenog oni sa indignacijom odbijaju davati odgovore na poslanička pitanja i posebno ona koja zadiru u njihova bogaćenja. Jedno od takvih pitanja je autor postavio 18.12.2012. godine i do danas nisam dobio odgovor.
Iako astronomskih cijena pokloni, nakit, odjela, satovi, vozila su ipak marginalni u odnosu na vrijednost nekretnina za koje niko živ (osim Sinhe Kurbegović) ne zna kako ih je stekao… Osvajanje nekoliko stambenih prostora u hrvatskoj, feudalna imanja, klijeti, šumarci, priobalja, livade, vozni park, žiralni status, nadmašuje nebrojeno puta vrijednost imovine prije ulaska u vlast. Samo od datuma postavljanja ovog pitanja premijer je povećavao svoj imovinski status, istina za nekretninu upisanu na rođaku u Sarajevu. Namještaj nabavljen u najskupljem salonu namještaja u Sarajevu (Begeks). Možda dok ovo pišem traje upis i još neke vrijednosne nekretnine… Tajna njegovog imovinskog uspona će biti rasvijetljena, a on je u ovom trenutku najveći KAPITALISTA socijaldemokratskog pokreta u BiH.
BUGARIN u Bihaću
Kad je riječ o građenju i projektima urbanizacije Bihaća, premijerove i Sinhine kreativne graditeljske intervencije gradu Bihaću su omogućili urbicidni procvat. Opčinjen ljepotom graditeljstva i bome procentima u ovom segmentu budžetske mužnje Bišćani danas nesmetano mogu uživati u rumunskom ili bugarskom stilu građevinske bezličnosti. Bugarska je kao država bivšeg istočnog bloka imala najveći broj započetih i nezavršenih projekata. Bihać se ovom prosjeku snažno približio. Malo je koji grad u evropskim okvirima, poput Bihaća sa SDP – om, imao svečanih otvaranja radova velikih projekata i investicija, koje bi se već sutradan (zatvorile) zamrzavale do daljnjeg. Njemu je bila važnija demonstracija inicijative u kojoj je on mogao barem na kratko biti važan bez obzira na mogućnost objektivne provodivosti. Šta ga briga nek se time bakće Emdžad i ovi naivni SDA – ovci, koji ga ne razumiju pa ga se odvaže i napadati… Takvog vizionara…
Dimenzije arhitektonskog i ekološkog zagađenja ovog grada niko ne može ozbiljno sagledati jer se stanje svakodnevno mijenja na gore , sad sa kantonalnog nivoa…
Ja više uopće ne sumnjam u njegove povijesne projekte aerodroma, gasovoda, naftovoda, nekoliko trasa autoputeva, plinovoda, univerzitetski kompleks itd… itd… Moram ovdje zastati i priznati da je potrebna solidna doza, i intelektualne i misaone patologije, da se toliko javnosti laže kao što je to slučaj našeg premijera.
Umjesto da Bišćani slave takvog lidera oni negoduju zbog ljepote investitorskog pothvata „Importane – jezera“. Pa šta je njima, i sam se zapitam. Cargo – centri u nekim evropskim državama su na vodama, moru. Pruža nam se realna šansa da Bihać dobije i Brodogradilište. Čudi me da se nije dosjetio da nam i to prospe. „Realna“ premijerova vizija o 40 000 zaposlenih, upravo se nazire u magli Importane – jezera. Možda kakva marinica za jahte uz pomoć vjetroparka. Naši bi Bišćani raširenih jedara preko ovog jezera, ukoliko se ostvari vizija satiričara Pupe iz Cazina o uklanjanju Plješavice mogli jedriti do premijerovih placeva na moru, gdje će turistički kompleks Emporium dobiti svoju ispostavu.
BIHAĆKI AKVATORIJ, nakon „Napred Bihać“ i „Države za čovjeka“ (jednog), mogla bi biti nova izborna programska provala SDP – a za naredne izbore.
Robot u Bihaću i Sanskom Mostu
On se sa takvim emocijama i predanošću posvetio uređenju grada Bihaća, haman poput vlastitog dvorišnog vrta… A kad je fala Allahu tako, šta će mu tenderi, Zakon o javnim nabavkama, pa to nas Sejo sviju usporava… Pa morao je on svoj kabinet restaurirati sa kumovskom građevinskom korporacijom… To što učiteljice u Krupi propadaju kroz stropove učionica, nisu Bišćanke, malo se ubiju, uzmu obloge cazinske trave, pa haj dalje… Željezna aglomeracija Robota na ulazu sa kojom ni sam Emdžad ne zna šta da učini, a u urbanistički uređenom i lijepom dijelu (ulaza) Bihaća ima kataklizmičke urbane i psihološke posljedice. Pa dragi Sejo, kad je spreman svoj vlastiti grad dehumanizirati barbarourbanističkim zahvatima, šta bi bio spreman uraditi u mom Sanskom Mostu…
Ipak je Sejo on (kradopeovac) kredibilitet svojih vizionarskih investicijskih projekata potvrdio i dokazao u slučaju porodičnog hotela EMPORIUM. A papiri, čisti… Ha, ha, ha, ha… Isprika cijenjenom čitateljstvu, nekad se i sam nasmijem ovim svojim leksičko – sintaksičkim građevinama…
P.S. Po uzoru na susjednu Hrvatsku i serijal Bolja Hrvatska, mogla je dosjetljiva Nermina Zulić napraviti jednu emisiju Bolja Krajina, sa glavnim likom i našim kradopeovskim ljubimcem Hamdijom, kako je sretno zaradio prvi milion u jednom satu… Ako ne ona čitajte u narednoj kolumni…
Piše: Asim Kamber
NAPOMENA: Tekst odražava isključivo stav autora, a ne nužno stavove internet portala inmedia.ba