Sanaderovski kradopeovac Lipovača (XI)

Ugledni američki psiholog Abraham Maslow, napisao je fantastičnu studiju o ljudskim životnim potrebama i željama, koje svaki pojedinac želi na ovaj ili onaj način ostvariti. Na prvom mjestu su biološke (fiziološke): hrana, piće, spolni život, spavanje i dr.. U kategoriju socijalnih potreba autor svrstava: pušenje, alkohol, drogu, kafu, i naravno jednu od najpoželjnijih – novac. Ova zadnja je i najopasnija jer je pokretač svog ovozemaljskog zla (ratova, sukoba, ubistava, nemorala…). To je nažalost zbog činjenice što lova omogućava zadovoljenje većine ostalih potreba.

Nema čovjeka bez potrebe, samo je pitanje hijerarhije vrijednosti. Neki ljudi cijene da se radom sve može postići, a takvi su pojedinci sa visokim moralnim osjećajima. Takvi i dobro rade sa mjerom a zlo ne čine nikako. Nažalost, za sada ih je malo… Takvi često svojom pasivnošću nesvjesno omogućavaju negativnu selekciju jer svijet i društvo zamišljaju nekakvim prirodnim hodom, a često imaju i osjećaj prezira politike kao takve pod stereotipnim mišljenjem o ukupnoj političkoj „prljavštini“… Zbog pasivnosti poštenih prostor u politici osvajaju nemoralni, lažni i pohlepi skloni. Da apsurd bude veći ovi gramzivi lahko se nađu i ujedine…

Kod nas, nažalost, skromnost, principijelnost, sklonost istini, principima morala i nisu neke društveno priznate vrline. Moj karakteristični senzibilitet za pravdu i poštenje nije danas na cijeni. Međutim, ja nikada neću prestati vjerovati i boriti se za društvo poštenih, odlučnih i sposobnih.

Svi smo mi kao djeca imali svoje snove. Dječja mašta da ćemo postati liječnici, piloti, profesori, dobri majstori, radnici, sportaši, pod izgovorom da „kad odrastem bit ću to i to…“, nažalost, u kasnijoj fazi se pretvara u svoju suprotnost… I to najbolje svjedoči da u našem društvu nije baš sve normalno… Jer koje bi to dijete u svojoj mašti moglo fantazirati kako će opljačkati budžet za preko deset miliona, ili lagati i varati u ime kategorija sa socijalnim potrebama, a u njihovo ime usput okrasti njihovu „merhametli“ instituciju… Ili koristiti političku poziciju za besplatnu konzumaciju ukrajinskih prostitutki. A uz to, paralelno i istrajno, ogladnjelom puku gole stražnjice slati poruku kako će mu već od sutra, nakon informativno – dnevničkog Nermina – kantonalnog medijskog i verbalnog premijerovog ispada biti bolje…

Kad god pomislim da je naš kradopeovac Lipovača (medijski bahatolog) doživio vrhunac i granicu laži, on me nanovo iznenadi i tu granicu pomjeri… Njegova izjava kako će „pet milion prebaciti za zaostale obaveze prethodnih vlada“, posebno apostrofirajući Šeki – bužimske privatne projekte, pa izmiriti sve obaveze prema poljoprivrednicima, pa sve zaostatke budžetskim korisnicima (troškovi prevoza, topli obrok, i dr.). Uglavnom sveukupno oko dvadeset miliona, a taj dan smo na računu imali preostalih 16 hiljada KM. I naravno, nije problem što premijer i dalje laže, i sebe i nas. On klepeće jezikom a da stvarnost i misaona realnost već dugo tome ne dopire. Jasno je i to da je njega već dugo konzumacija antidepresiva, trave i lahkih droga, te alkohola u cisterna – količinama isključila iz svijeta stvarnosti i zbilje. Racionalne poteze i ozbiljne medijske izjave ne može promovirati neko ko je već duže vrijeme u stanju delirium tremensa.

Zbog činjenice da otvoreno pišem ove svoje mučne zapise, veoma sam oštro na posljednjoj skupštinskoj sjednici napadnut od kolege iz parlamentarne većine… Prvo da sam pretjerao u opisivanju „većinskih“ hranidbenih seansi i drugo što premijera Hamdiju Lipovaču „tendenciozno opisujem lažovom“. Moj mi još skupštinski kolega reče kako sam ja zapravo „frustriran premijerovim uspjesima“, koji su po njemu „naš zajednički uspjeh“. Procvat o kome je moj kolega govorio i to autoritativno, me je opredijelila da razmislim ima li ikakvog smisla sve ovo što radim, govorim i pišem? Moj kolega, kao član parlamentarne većine je posebno oduševljen i funkcionalnim „koalicionim odnosima“, ali ponajviše „genijalnim“ premijerom koji je poput Mojsija Bišćane „poveo“ na pravi put, a sad evo nas Allahu dragom hvala, sviju vodi. Bišćani su sa tog puta na vrijeme iskočili a šta će biti s nama, samo dragi Bog zna… Vjerovao bih mome skupštinskom kolegi da nisam naknadno saznao da je i on često premijerov kafanski sapatnik, a neko mi došapnu kako je on Hamdin savjetnik za enologiju (kušanje vina)… Bez obzira koliko ova „većinska“ skupštinska sapunica temeljena na krkanluku i prevarama, djelovala realno i svakidašnje, ja je predano motrim sa distance i uporno kolumnistički tretiram. Radije nego da stojim na njihovoj „nasapunatoj“ dasci…

Naime, ovaj moj skupštinski kolega mi je potvrdio da se prasetina jede, da se uvijek jela, da je premijer voli i „konzumira u neograničenim količinama“, ali i to da „premijer nikad nije jeo morske specijalitete“ o kojima sam pisao u kolumni o morskim i ribljim specijalitetima. Zbog toga moje cijenjene čitaoce i molim da razumiju zašto sam se ponovo vratio mračnim temama konzumacije.

ODA RADOSTI

Sa velikim oduševljenjem i olakšanjem smo dočekali prijem priznanja „Evropski kanton“, koje je umjesto premijera primio g. Mamontov, ministar pravosuđa i uprave. Nažalost, sa zakašnjenjem. Mi smo već dugo evropski kanton u kome vlada luksuz evropskih reprezentacija, skupih pića, šampanjaca, trave, egzotičnih ljetovališnih destinacija, skupih crnih vozila, plus sočne ukrajinske družbenice kao podatne objekte budžetske potrošnje.

Evropa je Slovencima i Hrvatima zabranila tradicionalno dvorišno „kolinje“, nama fala Bogu neće a i kad budemo penetrirali naše fešte i konzumacije su nedostupne evropskim promatračima. Praseće sladokusje u grmečkim vrletima Radića, ne može se ni iz satelita registrirati. Komparativna kulinarska prednost naših lidera je da mogu sa dobro reširanog kezmeta kod Mlađe, za svega nekoliko sati skočiti na lignje, prstace, hobotnicu, sipu i sl., na moru. A kad odluče zanoćiti, iz budžeta dobrih Bišćana, napravio je naš kradopeovac solidnu hacijendu koje se ni najbogatiji evropski lideri ne bi postidjeli. I sve to uz milozvučnu EU – himnu Odu radosti i apanaže od mostogradnje.

Ja sam evo od moga kolege iz parlamentarne većine prisiljen braniti pravo neograničene konzumacije njegovog lidera i uzora premijera. A ako mu nisu dovoljno ubjedljivi računi sa premijerovim potpisom i foto zapisi restorana, naknadno ću mu pokazati i konzumacijski ambijent sa kompletnim sastavom većinskog koalicionog bludilišta. I otkud mome kolegi uopće pravo da lignje, prstace, juhu od periske, kamenice, škampe, jastoge, oštrige, ne drži našom tradicionalnom krajiškom gastronomskom odrednicom. Posebno što naši „skromni“ SDP – ovci u izobilju uživaju u njima na račun budžeta.

Naš premijer neda ovim muzgavim priobalnim stvorenjima da ruiniraju naše tradicionalne obale i hridi. Za konzumaciju najskupljih jadranskih delikatesa Hozan i Hamdo, EU reprezentativci ekstremnih sportova, uzmu masku i peraje te se uvlače hrabro u stjenovite kanale. Ovaj naš cazinsko – bihaćki jet – set, već se dokazao u Sloveniji. Naši su većinski „tucači“ fer jer roneći na dah i mrveći kamen u potrazi za delikatesama nesvjesno kreiraju pješčane plaže. Regionalno razvijaju turizam. Oni su spremno istrčali na evropski teren. Na stolovima ovih naših aristokratskih EU – lidera nema vegetarijanskih specijaliteta, njih ne zanimaju krikovi vegetarijanske divljine: šparoge, blitva, balancana, petrusin, špinat, oni obožavaju krikove divljeg i svježeg „ukrajinsko – moldavskog“ mesa.

Zamjerit ćete mi upornost u tretiranju laži, ali je još bio uporniji moj skupštinski kolega u obrani premijera koji „po njemu nikad nije slagao“. Većina stručnih rječnika pojam laži definira kao „namjerno iznošenje neistine sa svrhom da se druga osoba dovede u zabludu“. Ili je moj kolega ili ja u zabludi, neko jeste, ali je premijer teži slučaj od običnih lažova. U medicini postoji pojam „patološke laži“, a bolesnik sa ovim poremećajem tako odlučno i bestidno laže da je kod slušaoca (konzumenta) teško zaključiti što je u takvih uopće istina? To je vjerujem slušaj i sa mojim kolegom. Konstantno laganje nesumnjiv je znak poremećene ili psihopatske ličnosti. Cilj mojih zapisa, naravno, nije bavljenje patološkim ili bolesnim laganjem, ali jeste da ukažem na svjesno i namjerno laganje koje je dio karaktera svakog pojedinca. Sve bi lakše bilo kad bi se ovaj fenomen odnosio na pojedinca, ali kada svjesno laže dvije trećine moji skupštinskih kolega onda se ja zapitam i nad zdravljem društva. Prije ili kasnije svaka laž izađe na vidjelo. Tako je laž premijera o donaciji džamiji u Rijeci, a na otvoru ovog bisera primorsko – islamske arhitekture donijela sramotu i neugodnost delegaciji Bihaća, koju su domaćini veoma oštro napali i izvrijeđali. To što je premijer obećao džematu Rijeka pedeset hiljada KM pa slagao nije više samo njegova, nego sramota SDP – a, Bišćana pa onda i svih nas Krajišnika.

Kažu da je najteže u javnosti plasirati prvu laž i maznuti prvi milion, sve kasnije je lakše i ide po automatizmu. Osobe koje su zagazile u lopovluk i kriminal, a kojima nedostaje morala nisu i ne mogu biti u nadležnosti liječnika, kao što svoj slučaj pokušava prebaciti premijer suočen rezultatima istrage. On, dok je dobio informaciju da se istraga protiv njega finalizira i da će uskoro doživjeti sudski tretman, prvo se obratio liječniku i to neuropsihijatru… Osim što je neprimjereno za svoj uzrast plakao i čupao se za kosu ovaj daroviti glumac se dobro sjetio da bi ga mogla izvući „neuračunljivost“, a za to mu i treba medicinski tretman, u kontinuitetu. Slično je uradio i Sanader glumeći „bogalja“ pred hrvatskom javnošću. Ja se naravno ne miješam u rad medicinske struke, oni trebaju pomagati i lopovima kao što je naš („uplakani“ sanaderovski HAMDISIMUS KLEPTOMANIMUS …). Međutim, to je dopušteno samo u slučaju da ima osjećaj „grižnje savjesti“ zbog koje naknadno pati… A ne da pati zbog osjećaja da je mogao još… Klepiti…

P.S. Poštovani čitaoci, vaša upornost u dobronamjernom iščitavanju ovih mojih zapisa me je opredijelila da ostanem dosljedan i da ono što vam obećam i izvršim (napišem). Nažalost, neću vam biti u prilici dokazivati zloupotrebu i stjecanje jednog, nego puno, puno više, možda i desetine miliona… A to zahtjeva ozbiljan i predan pristup. Nadam se da razumijete i stvarnost percepcije verbalne propagandističke gluposti koja je svakodnevna i koja zahtjeva moj analitički tretman. A tiče se manipulativnih sposobnosti našeg kradopeovca koje su na granici dnevno – verbalnog šarlatanizma… Zbog toga mi nemojte zamjeriti činjenicu što ću povremeno praviti kolumnističke izlete u ovu njegovu dnevno – političku „humorističku“ frazeologiju. Moj anketni pristup u komunikaciji s vama me je opredijelio da vam postavim ponovo pitanje na koje očekujem vaš odgovor. Naime, delegacija SDP – a i A SDA, zajednički je organizirala sportski izlet u Sloveniju na nogometnu utakmicu BiH – Slovenija 06. februara ove godine. Na tom izletu, jedan od članova delegacije je kupio set od 10 kondoma, a sa ciljem opravdane večernje preventive… Molim vas da se očitujete glasanjem.

Ko je platio račun za kondome?