Kada je Wikileaks objavio podatak da u susjednoj Hrvatskoj vlada organizirani kriminal i mafija, šok hrvatske javnosti je bio neizmjeran. Tek nekoliko godina kasnije procesom protiv Sanadera stigla je potvrda ovih virtualnih Assangeovih navoda. Remetinečka HDZ business akademija kroz koju je prošla kompletna vrhuška ove stranke potvrdila je do tada osporavanu tezu. Kriminal i korupcija u BiH, nažalost je u stanju pandemije ali je dobro da niko više ne dovodi u pitanje činjenicu da naš domaći suptilni i iznimno moćni organizirani kriminal svoje izvore ima u najvišim strukturama vlasti (vrh SDP – a). Pokušaj većine na državnom nivou da što prije donese promjene Izbornog, Zakona o sukobu interesa i Zakona o pristupu informacijama, zapravo ima za cilj stvoriti ambijent neodgovornosti za ovakvo stanje, ali i nemogućnosti javnog (građanskog) sektora da ima pravo uvida u sve informacije o djelovanju vlasti… Političke stranke (parlamentarne) snose glavnu odgovornost ambijenta nazadovanja. Naravno, i prije svega većinske, ali i opozicione nisu izuzete odgovornosti…
Rezultati obnašanja na našem kantonu vlasti SDP – a, A SDA, SBB – a ojačanih savezom DNZ – a i S za BiH, a nakon što su se riješili „političkog mrtvaca SDA“, za posljedicu jedino ima: povećanje broja penzionera, nezaposlenih, socijalno ugroženih, nezadovoljnih budžetskih korisnika, poljoprivrednika, boraca, sportaša, kulturnih radnika… Doslovno svih kategorija građana našeg kantona. Većinski titanik kojim kormilari gastronomski trblasti SDP – autoritet (Lipovača), polako ali sigurno ide svome kraju. Parlamentarno – većinski budžetski drposauri lagano ali odlučno urušavaju funkcionalni sistem vlasti kantona…
Osnov našeg propadanja je i budžet za 2013., koji je ova većina donijela preko noći bez ikakve javne rasprave, stava sindikata i suprotno poslovničkoj proceduri. Zbog čega taj budžet i nije mogao drugačije izgledati. Skupusan i složen principom marvenog sajmišta i pogodbe u kojoj ni premijer (istine radi) nije mogao drugačije postupiti nego kupiti produžetak svog mandata budžetskim parama. Skupštinski većinski prekupci glasali su isključivo inercijom ponude, a za sada su dobili skromni predujam, koji je pri kraju… Rasprodaja (budžeta) javnog dobra svih građana uzrok je zbog kojeg ni nema projeciranih stvaranja novih vrijednosti i bilo kakvog imalo boljeg ekonomskog ambijenta. Uzrok takvog budžeta je i činjenica da plaća, topli obrok, prevoz budžetskih korisnika svima kasni, kasne obaveze poljoprivrednicima (a umanjeno im je pedeset posto), kasni i sve drugo, osim obaveza spram interesa zastupnika koji su podržali budžet. Naravno nikad ne kasni plaćanje računa enormne potrošnje premijerovog kabineta koji je u odnosu na Dedićev oko deset puta skuplji.
Pljačke je bilo i bit će je, samo je pitanje nivoa i stanja do koje se može podnositi, a činjenica da se i najbliži rođak i poslovni partner Aldin Lipovača (vlasnik Emporiuma), počeo od rođaka premijera ograđivati tome najbliže svjedoči. Međutim, Aldinova izjava u zadnjem broju sedmičnika Dani kako premijer nema nikakve veze sa ovim hotelom i kako mu „dovođenje u vezu s premijerom donosi negativan imidž“, granica je ljudskog neukusa (osim ako izjava nije simulirana)…
Aldin Lipovača, vlasnik Hotela Emporium
Premijer nam donosi samo negativan imidž
U prošlom broju objavili smo da se ručkovi i sve reprezentacije Vlade USK-a odvijaju u hotelu Emporium u Bihaću, zbog čega nam se javio vlasnik ovog hotela Aldin Lipovača. Prema njegovim riječima ovaj hotel nema nikakve veze sa premijerom i bilo kakvo dovođenje u vezu s njim donosi im samo negativan imidž.
“Istina je, ovdje se obavljaju reprezentacije Vlade USK, ali ne samo njih već i 50 drugih firmi. U našem hotelu su nedavno boravili iz Evropske komisije, zatim Evropske banke za obnovu i razvoj, češki i norveški ambasadori, te mnogi drugi… Mi nikoga ne možemo prisiliti da dođe u naš objekat, ali isto tako ne možemo ga ni otjerati. Pozivam FUP da dođu u naš hotel, iako ne vidim ni razloga zašto bi ikada dolazili. Mene jednostavno ne zanima niti jedna politička stranka ili opcija, već samo moj posao i egzistencija moje familije”, kaže za Dane Aldin Lipovača.
Naime, autor ove kolumne je na sjednici Skupštine 28.03.2013.g., postavio pitanje vezano za konzumaciju pića i hrane u hotelu Emporium ili bolje kazano „Imperium“ kako ga je nazvao Bišćanin koji se autoru pismeno obratio 23.05.2013. godine. Ovaj skromni penzioner i ojađeni Bišćanin je napisao kako će: „dati doprinos ekonomskoj stabilizaciji, odlaskom na ahiret ostaće moja penzija“… On zapravo izražava volju da se ova sredstva prenesu na našeg premijera za kojeg kaže da je „dosta uštedio i posvuda malo sakrio“, ili ako hoće da ih usmjeri na račun hotela „Imperijum“, te da će „tako pomoći napaćenoj privredi“…
Ja naime nisam dobio odgovor na gore pomenuto pitanje vezano za konzumaciju u Emporiumu, a sumnjam i da ću dobiti. Međutim, dobio sam odgovor na poslaničko pitanje postavljeno na 32. sjednici Skupštine održane 12.02.2013. g., a ticalo se konzumacije premijera i Vlade USK – a u 2013. godini. Dobio sam veoma interesantan odgovor. Ministrica financija gđa. Helić je ispoštovala moj zahtjev za diferencijacijom računa po ministarstvima i vladinim službama.
ŠOFERSKE BEKRIJE
Nažalost, slijedom ovog odgovora najviše se pilo i jelo u vladinim zajedničkim službama i uredima (preko 96 000 KM). Najveći broj zaposlenika u zajedničkoj službi su čistačice, kuharice i šoferi. Haj što se opijaju ove prve nekako je i podnošljivo (u zatvorenom su i ne ugrožavaju nikoga), međutim da se naši šoferi ovoliko „opijaju“ nije prihvatljivo. Radi se o enormnim količinama koje oni na račun Vlade konzumiraju u Emporiumu i drugim bihaćkim restoranima. Najmanje što mogu uraditi za njih je da predložimo kakav program resocijalizacije i oslobađanja od ove pošasti, možda kakav alko – klub za edukaciju, druženje i liječenje. Možda ih i na travu prebaciti, rodna je godina… Da apsurd bude veći, kad se ove naše higijeničarke, kuharice i šoferske bekrije na čelu sa dokazanim smukovima: Bajrom, Mehom, Bahom, Šljivom, Asimom, Safetom i drugima obloču, premijer jadan u nedoba mora ustajati i potpisivati njihove račune kao što je slučaj od 17.01.2013.g. u 03:02 sati.
Moram ovdje zastati i uputiti otvoreni javni protest na izjavu premijerovog rođaka (ako nije dogovorena) kojom se on gradi od našeg premijera. Naime, postavlja se pitanje na koji bi on način uspio izgraditi jedan od najreprezentativnijih restorana u BiH (samo su ekskluzivniji Radončićev i Keljmendijev), a bez osporavanog rođaka. Kako bi dobio bankovni kredit od 2 000 000 KM bez svoga rođe. Kako bi banka dala kredit premijerovoj ujni i strini po 400 000 KM da se rođo nije svojim „časnim“ obrazom založio… Sam sam se interesirao kod banke da dignem kredit i uradim fasadu porodične kuće i sve mi odgovorile da rata može biti trećina plaće, ni marke više. Kako ove jadne rodice i kućanice vraćaju mjesečnu ratu deset puta veću od ličnog primanja. I na kraju, kako i on sam vraća mjesečnu ratu od 30 000 KM, a da istovremeno nema podršku „velikog brata“ – premijerskog?! Ako premijer odustane od navike da sve goste vladine i vladinih institucija upućuje u Emporium pa ih okrene u „Park“, „Kostel“ ili negdje drugdje, kako on misli mjesečno servisirati dug. Ove su naše Lipovače stvarno dobri glumci…
COSA NOSTRE
Naravno, barem malo zahvalnosti prema Hamdi mogao je rođak iskazati i zbog činjenice da je još kao načelnik Bihaća, uz podršku Grge, Prše i Mire oslobodio UNA – banku obaveza kamata čime je budžet najzaduženije općine u BiH oštećen za nekoliko stotina hiljada KM. Sa namjerom da bude povoljnija litvanskoj koja ju je u čudnim okolnostima preuzela. A sve u korist Emporiuma. To je atipična pojava u istoriji oslobađanja kamata i autoru nije poznato da je bilo koji organ vlasti u široj regiji EU oslobađao financijsku instituciju (banku) obaveza. Postoje slučajevi suprotni kad banke oslobađaju subjekte vlasti… U našem Bihaću sa legendarnim SDP – ovcima sve je atipično…
Ako ništa, rođak bi trebao biti zahvalan i zbog činjenice da je izvođač radova na Emporiumu član KUMOVSKO – rođačke građevinske firme „Domoinvest“ paralelno radio i boračku zgradu u Bihaću. Cijena kvadratnog metra izvedenih radova je oko 3 000 KM, jedva trećina posla urađena, a nedostaje sprat i krov. Pogođena cijena izvedenog kvadratnog metra je 986 KM, što je tržišno i realno kao i u drugim gradovima. Znači da će izvedena građevinska cijena u Bihaću (oko 10 000 KM po m²) preći iznos cijene u najskupljem evropskom gradu Minhenu. U Sanskom Mostu sa istim parama bi uradili šest sličnih zgrada. A od iznosa uplaćenog u Bihaću za dva mosta u Sanskom Mostu bi se napravilo osam potpuno istih. Pa nešto tu dragi rođače nije čisto, i pošteno bi bilo da digneš svome premijerskom – rođaku bistu na ulazu u Emporium, a ne da se ograđuješ od njega. Evo ja ću ga zaštititi za sve ono što je učinio za vašu porodičnu „imperiju“… Sličan je porodično financijski i mafijaški sistem razvijala COSA NOSTRE u susjednoj i prijateljskoj Siciliji 70 – tih godina. Temeljilo se na dva principa: PARTITO ili političko pokroviteljstvo i princip OMERTE (šutnje), kojeg se svi pa i rođaci premijerskom CAPI moraju pridržavati.
Naravno, sve ovo su pitanja na koja će tužilaštvo i sud, vjerujem brzo, dati odgovor… A meni, bogami i javnosti, već dugo je sve jasno… Moj izvor preko SOVA, a blizak zaovi istražnog organa, kaže da će nam trebati veliki autobus za „većinu“ koja će akobogda sretno „svršiti“ na zajedničkom odmoru novoizgrađenog zatvorskog kompleksa… Na Ilidži…
P.S. Pomanjkanje elementarne javne pristojnosti nekih od komentara mojih mučnih zapisa me obavezuje da zamolim čitaoce da se suzdrže uvreda i dodatnih prozivki onih koji su tema mojih zapisa. Lakše ću prihvatiti da su uvredljivi komentari upućeni meni nego onima o kojima pišem. Virtualni svijet je javni prostor i javno dobro i treba ga kao takvog sačuvati… Nikada ne smijemo sebi dozvoliti da kršimo elementarne etične norme javnog izražavanja i kulture dijaloga, ne uvažavajući dostojanstvo i integritet osobe o kojoj i s kojom polemiziramo. Najniži supstrat govora mržnje je izrugivanje nečijem izgledu ili pretpostavljenom zdravstvenom stanju. To sve evropske konvencije brane. Maksilofacijalne kirurške, ili još gore neuropsihijatrijske dijagnoze polemičkim konkurentima izraz su duboke neetičnosti i pomanjkanja elementarne javne pristojnosti, ali i očite mržnje…
Piše: Asim Kamber