„Dragim bogom ti se kunem da to sa mnom nema nikakve veze“, izjava je šofera koji me je nazvao nakon prošlog teksta. Dodao mi je još da „nikad nije vidio ni čuo“ za hranu i pića koja su taksativno pobrojana na računima kabineta premijera. Ja mu svakako vjerujem i siguran sam da je tako, a on se s pravom nasekirao zbog činjenice da je ministrica financija premijersko – kabinetske alkoholičarske rekorde prebacila na kod zajedničkih službi. Ministrica je nesvjesno preuzela rizik friziranja javnih dokumenata i podataka, vjerujem da će to dokazati i istražni postupak koji ću tim povodom zatražiti od nadležnih organa. Naprosto je nemoguće da je bivši premijer hadži Šemso Dedić više potrošio na reprezentaciju od hadži – Čvake – Hamde koji je u prošloj godini potrošio minornih i skromnih 13 000 KM.
Pomalo me strah više pitanja postavljati. Možda nam odgovori posvjedoče patnju našeg premijera u ime svih nas. Ja sam iskreno sažaljiv… Naš premijerski patnik gladan i žedan hoda u ime boljeg sutra nas sviju… Tovar mu prevozno sredstvo, ne troši gorivo, telefon. „Maserske“ usluge rabi preko donatorskog „merhametli“ Hozana… Ultramaligni fenomen potrošnje karakterističan za našeg premijera i njegov kabinet to zapravo i nije. Šef promućurnih računovođa kum Begi (Elvis Beganović) kao guverner porodičnog trezora marljivi je ruko – vadilac para iz budžetske blagajne, a u javnosti i dokumentaciji to prezentira potrošnjom službenika, namještenika, šofera, kuharica, čistačica… Kad s njima čovjek razgovara jedino što im Begi nudi je parola RAD uz GLAD… Ne postoji na bilo kojem nivou spretnija i organiziranija mužnja novca budžetskih korisnika koja se istovremeno pripisuje svima drugima osim mafijško – porodičnom premijerovom klanu.
Medijski udar na „rastrošnog“ federalnog ministra Heleza zbog potrošenih 31 000 KM na reprezentaciju u 2012. godini sitniš je u usporedbi sa našom kabinetskom potrošnjom. Još je veći „sitniš“ činjenica da su svi federalni ministri SDA u Vladi Federacije potrošili manje od Heleza, a izvikani ministar Halimović iz Sanskog Mosta na reprezentaciju u 2012. prema revizorskom izvještaju potrošio skromnih 5 000 KM. Autor ovog mučnog zapisa ima jasne dokaze da je premijer Vlade USK – a Hamdija Lipovača potrošio na troškove kabineta više nego kompletna Federalna Vlada zajedno, i to nekoliko puta.
SPORTSKI REKETAŠI
Poput Tuđmana je s rukom na srcu i lentom preko leđa davao zakletvu kako će sve raditi u njihovo ime, a dok je ispustio srce puno ponosa i sreće (od uzbuđenja), ista ta ruka je zavučena u džepove sugrađana (Bišćana) koji su mu ukazali najveće povjerenje u istoriji višestranačkih izbora. Njihov povijesni lider i ruko (vadioc) budžetskih para Bišćana sada je svoj rođački mobilni pljačkaški tim prebacio na kanton. Hiperaktivna Vlada sanaderovskog kradopeovca Lipovače zatvorila je svoje sjednice za javnost. Dobivanje informacija o tome što radi i kud nas vodi ova Vlada postaje novinarskom morom. Tako je bilo i Bihaću dok je SDP bio na vlasti. Tek je sad na površinu isplivao njihov reformski „tajni“ kurs izvlačenja budžetskih para u privatne rođačke džepove, sve u ime „Bišćana i Bišćanki“…
Ako bi htjeli odrediti tip ove „reformske“ Vlade, odnosno da li je tehnokratska, činovnička, meritokratska, najlakše je zaključiti da je riječ o marionetskoj Vladi šefa izvršne vlasti Lipovače i šefa zakonodavne vlasti Hozanovića. Odbacivanje bilo kakve javne ekspertize onoga što donose na svojim zatvorenim sjednicama uz unaprijed pripremljene verbalno – uvježbane iskaze najviše podsjeća na Rankovićevsko vrijeme bivše Juge. Ni R od velikih reformi u obrazovanju, zdravstvu, administraciji… I premijer se nepromijenjeno u javnosti pojavljuje brižnikom i pokroviteljem vjerskih institucija, socijale, penzionera, muzičkih priredbi u Emporiumu, privatnika i dominantno pokroviteljem sportskih smotri i sportaša. On, kumovi mu Begi i Amel u sportu najviše pormoviraju tenis i „REKET“. Ništa novo, takav vid rekreacije snažno promovira i vrh SDP – a na čelu sa Lagumdžijom i Damirom Hadžićem….
Konspirativni teror je zapravo i omogućio alternativnu javnost koja sve intenzivnije ovu Vladu tretira klasičnom karikaturom. Javnost je institucija i tko god je potcijeni loše završi. Prema njoj se mora biti otvoren, s njom se ne može komunicirati preko unaprijed pripremljenih i uvježbanih izjava i poslanica koje ministri moraju ponavljati pred Hozanom i Hamdom. Nažalost, ni jedan ministar u Vladi ništa ne smije komentirati dok ne dobije jasnu instrukciju ovog dvojca. Atmosfera konspirativnosti i sugerirajućih javnih stavova i poruka temeljna je odrednica komunizma staljinističkog tipa… Naprosto, nema i neće biti bilo kakvog ekonomskog i privrednog napretka. Sve se mjeri politikantskim očima ovog korumpiranog dvojca koji se već dokazao u čerupanju budžetskih para, a jedino o čemu ozbiljno razmišljaju je – kako ostati neuhvaćen!? Činjenica da broj zaposlenih na našem kantonu rapidno pada a nezaposlenih je u 2012. ukupno 44 346, što je više za 1621 u odnosu na 2011. Njih uopće ova činjenica ne zanima niti tangira.
Uporni sam zagovornik čitanja knjiga i „gutembergove galaksije“, ali ne želim da me se shvati nekakvim patrijarhalnim cenzorom niti kao antiinternetskog lobistu. Međutim, umrežena lokalna PS – mreža (u sali Vlade) koju je premijer uveo sa ciljem digitalizacije, povećanja efikasnosti i ušteda, na kraju za jedini rezultat ima povećanje troškova i slabiju efikasnost protoka materijala, jer je zapravo riječ o facebook mreži. Skupština je na kraju prvog polugodišta, a jedva smo realizirali oko 15 % programom predviđenih materijala. O učinku Vlade da i ne govorimo… Znao sam prisustvovati sjednicama našeg vladinog kiber – društva, i u prolazu kraj ministara na desktopu zapažati ženske zanosne anatomije. Glavni vladin pastuh, istina, znao je i kombinirati. Nekad zamašniju mušku, a rjeđe i venerin brežuljak…
Šoferska ispovijed sa početka teksta kako „nije ni čuo za vino Trijumf Barrique“ od 90 KM za mene je uvjerljiva. Nisam ni ja sam, a očekivao sam da premijer uvažava preporuku A SDA o potrošnji domaćih proizvoda. Nabavka ovog skupog vina iz prijateljsko – „genocidne“ Srbije i grada Vinča (Topola – Oplenac) nije jedini artikl od istočnog susjeda. Zahvaljujući našem diplomatskom kradopeovcu mi uvozimo i vodu, brašno, kafu, toalet papir, rabimo operatera njihovim kapitalom uspostavljenog… Mi smo se jednostavno ovim dražesnim istočnim susjedima predali do kraja… Što bi premijer naručivao mostarske vinske proizvode od Hepoka kad su deset puta jeftiniji, naravno da se tu gubi njegova zarada… Što bi u Hrvatskoj plaćao jeftina domaća vina od 50 eura kad može francuska od 350…
Kad je najavio oblačenje „gumenih čizama“ nije pominjao ova skupa pića i skupocjene terence, ni audije iz kojih povremeno pijan iskače ili ga pratnja iznosi. Pa takav se efekat oduzetosti ne postiže slabim pićem a bogami ni malim količinama. On za noć samo u vinu marne deset prosječnih penzija naših penzionera o kojima vodi nesebičnu brigu i s kojima istrajno saosjeća… Endemično – satirična inspirativnost u javnom laganju daje prednost i osnov autoru ovih kolumni da se njime neprestano bavi.
Svakako je sumnjiv, pored ovog Helićkinog odgovora o konzumaciji, i odgovor da je Vlada u mjesecu martu 2013. g. potrošila na tri operatera sredstva u iznosu od 20.876,12 KM. Godišnje bi to bilo oko 250 000 KM. Kada bi ovaj podatak i bio vjerodostojan onda bi to bilo tri puta više od Vlade Federacije. A nije, oko pet puta je više prema podacima i dokumentima kojima autor raspolaže. U segmentu telefonije, a prema revizorskim izvještajima za 2012. godinu, naša je Vlada ukupno rastrošnija od dvije entitetske i državne zajedno. Interesantno je da je preko m:tel operatera rezervirano 213 priključaka mobilne mreže a da nikad nije proveden postupak u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. Ovaj zakon se ne primjenjuje ni u slučaju vladine reprezentacije i po tome smo jedinstven kanton u Federaciji.
Preko domaćeg BH – Telecom operatera Vlada koristi 20 priključaka mobilne mreže, što je jedanaest puta manje od srpskog. Autoru nije jasno u koju su kategoriju svrstani telefoni koje koriste privatni novinari, portalisti, rođaci, ljubavnice i sl.. Autoru nije jasno u koju kategoriju spada korisnik mInterneta pod šifrom korisnika 06466462. Samo je ovaj korisnik, a po mojim spoznajama se radi o premijeru, za mjesec juni 2012. platio ukupan iznos od 2.440,10 KM, za mjesec august 2012. platio iznos od 2.810,90 KM, te za novembar iste godine 5.230 KM.
Interesantan podatak iz ovog računa je da je premijer u romingu Hrvatske surfao preko 111 sati, nešto manje od pet dana. U romingu Crne Gore preko 2 dana, a da u posljednjih godinu dana nije ukupno stigao prisustvovati ni 5 minuta sjednicama Skupštine USK – a. Sjednicama Vlade oko 10 minuta, u pauzama… Interesantan podatak je i činjenica da je uži premijerov kabinet na troškove telefona (mobitel) m:tel operatera za mart 2013. potrošio ukupan iznos od 12.221,78 KM.
Još su interesantniji podaci za telefone kojima se služe pojedinci koji nikakve veze nemaju sa Vladom i poslovima Vlade. U takvu kategoriju spada i priključak koji koristi portal biscani.net pod brojem 066 909 693. Čujem da su ga nakon moga pitanja na skupštini odjavili prikrivajući nespretno tragove… Još nespretnija, naravno ponovo bez ikakve procedure javnih nabavki, kupnja dva mobitela marke samsung (ponovo od m:tel servisa) u ukupnom iznosu od 1.598,00 KM? Autoru nije jasno kome su dodijeljeni na upotrebu…
Nakon što je „bliska“ suradnica iz doline Sane prestala koristiti mobilni aparat na račun budžeta dobrih Bišćanki i Bišćana, situirao ju je na kantonalnom. Nije mogao dočekati ljetnu sezonu skandala pa je ovu našu vrijednu Sanjanku najbolje plaćenu pripravnicu (oko 2 000 eura) zamijenio Sarajkom rodom iz prijateljske Srbije. S ovim putujućim sarajevskim modelom viđa se dok jadan čami u osami svoje sarajevske gajbe… Nekad je povede i u zagrebačku… Dok čeka da mu Lagumdžija i Nikšić omoguće: projekt gasifikacije, legendarni Cargo – aerodrom, tri trase autoputeva i još preko 60 obećanih projekata. Da mu nije dosadno, zabavlja se, dok čeka… A što reče naš Prša, „samo što nisu krenuli“…
Službeni telefon (mobilni) kojim se služi gradonačelnik grada Zagreba sa budžetom većim od našeg entitetskog, u prosjeku plaća oko 850 – 1600 kuna mjesečno… Naš premijer otprilike potroši sam deset puta više. Na telefonske usluge prosječno u jednom mjesecu premijer Lipovača je potrošio više od premijera Dedića za dvije i pol godine. Hamdija kao šef izvršne vlasti jednostavno forsira vladine dužnosnike da prave visoke račune jer se na taj način povećavaju njegove apanaže… Hot – line linija je posebna priča… Na toj su operatersko – šetajućoj erotskoj usluzi neki vladini dužnosnici u prosjeku po dva sata dnevno. Istina, putem stranica mInterneta znali su i cijele dane provoditi na ovim erotskim stranicama. Zbog toga i razumijem pornonet – šefa parlamentarne većine iz Cazina (Hozana) koji radi ušteda promovira .eks uživo… Naravno, da bi se sva ova raskoš isfinancirala bilo je opravdano u budžet ubaciti sredstva preko over – drafta, sa eskorovog računa, sredstva šuma koje su marljivi šumari štedili. Da bi ih još marljiviji Hozanimus i Hamdisimus klepili…
Nastavlja se…
Piše: Asim Kamber