instant fap

Sanaderovski Kradopeovac Lipovača (XVI)

Sanaderovski Kradopeovac Lipovača (XVI)

Neki od najvećih diktatorskih svjetskih autoriteta i vođa bili su klasični bolesnici, patološki lažljivci opterećeni osjećajem deluzije (svemoći). Uvijek su bili opterećeni i osjećajem proganjanja (Napoleon, Staljin, Hitler, Enver Hodža, Marcos, Somoza…). Uvijek su takvi imali potrebu da ostavljaju javni dojam pravednosti, uravnoteženosti i brige za druge. Da bi taj dojam revnosno i besplatno prodavali potreban im je bio medijski prostor.

Kad je imao ograničen utjecaj na kantonalne medije, premijer je kao gradonačelnik Bihaća formirao dva lokalna (TV – Bihać i „37“)… Nakon propasti SDP – a u Bihaću propali su i oni, jednostavno ekonomski nisu bili održivi. Egzistencijalni strah kantonalnih medija još uvijek ih situira u kategoriju dodvoraških i vrijeme je da postanu stvarni servis građana a ne vladajuće elite jer sami sebi oduzimaju status javnog servisa. Premijer i vladajuća većina ove medije koristi za prikrivanje stanja u kome se nalazimo i obmanjivanje (laganje) građana o njihovom položaju. Već sam analizirao javne istupe i nije nikome potrebno dokazivati da je veliki broj lažnih i suprotnih stvarnosti. U periodu priređivanja lažnih medijskih poslanica i ekspozea, premijer je svoje riječi i poruke držao izrazito važnim i istorijskim, a da uopće  nije držao do recepcije slušaoca. On je i tada i sada bio do kraja svjestan da mi svi znamo da on laže… Naravno, koliko god te njegove laži bile ubjedljive, sa šarmom javne dimenzije, one su višestruko štetne. To što se on ne stidi laži za njega i nije, za sada, apriori štetno. Takvi sebi nađu lako partnere jer nisu opterećeni bilo kakvim moralnim principima. Partnerski miševi lagano napuštaju brodolomnike,  što je slučaj u zeničkom kantonu (SBB) …

Njima nije lako dokazivati niti ih ubijediti u promjenu stava, a neki od njih uživaju u rekreativnoj promidžbi medija i portala u korist bihaćko – cazinskih monarha. Nekima su toliko isprali mozak da poput kerova iz Pavlovljeg eksperimenta sline na izjave reformiranih neomarksista i kleptomana koji su od Vlade USK – a napravili privatnu zadrugu. Više od demagoški ostrašćenih čelnika jedino me fascinira plamteći oportunizam i entuzijazam s kojim moje kolege u skupštini brane nezakonitost i pogodovanje otvorenoj korupciji i pljački društvenih dobara…

Na posljednjoj sjednici skupštine u okviru tačaka dnevnog reda posvećenih radu pravosudnih institucija, sasvim sam otvoreno progovorio o važnosti jačanja smještajnih (zatvorskih) kapaciteta u BiH. Kada je građen „Remetinec“ u Zagrebu, jedan od najvećih u bivšoj državi kazneno – smještajnih kapaciteta, mnogi su analitičari govorili o pretjeranoj investiciji i potencijalnim smještajnim viškovima. Međutim, tek kad je Hrvatska osigurala pretrpanost na Remetincu Evropa ju je pozitivno tretirala u procesu pristupnih pregovora. Isto će se desiti i nama. Nije slučajno strateški projekt državne Vlade u izgradnji najvećeg i najsavremenijeg zatvora na Balkanu čija je investiciona vrijednost preko 30 miliona eura. Imat će sve standarde koje propisuje EU, a mi ćemo svoje standardno – pristupne kriterije zadovoljiti tek kad ovaj prostor postane tijesan. Nije teško zaključiti ko bi među prvima mogao zaslužiti pržunski – apartman u Istočnom Sarajevu (Ilidži). Narodna smo stranka a narodni je običaj otići na naselje, a pristojna „milošta“ još tradicionalniji običaj, kod nas u Krajini. „Milošte“ su ukopale Sanadera, i kod nas će neke… Uskoro…

Grčki leksem kleptomanija (klepto – kradem) u suštini znači bolesnu težnju za krađom… Latinski leksem korupcija znači pokvarenost i podmitljivost… Korupcija je dominantno obilježje današnjeg društva. Samo u prošloj godini budžeti u BiH su oštećeni manjkavostima Zakona o javnim nabavkama za oko 800 miliona KM. Moramo se svi zajedno zapitati kako je uzela toliko maha?! Ako trezveno razmislimo nema nevinih i svi smo se pokazali oportunima i savitljivima ignorirajući ovu društvenu pošast… Stvarni efekti borbe protiv korupcije doći će onda kada političari prestanu biti korumpirani. Oni uživaju plodove korupcije, oni utječu na tokove novca, ne obični građani. A ovdje se postavlja logično pitanje, ko će se boriti protiv korupcije!? Svi se kao borimo, mladi, udruženja, CCI, putem telefonskih dojava, kojekakve adhok komisije… Svi, baš svi. Zato su nam i efekti te borbe skromni. Državno tužilaštvo sukcesivno je podiglo niz optužnica koje nije uspjelo obraniti na sudu. Loše istrage, loše optužnice, a slučaj „Budimir“ najzorniji primjer… Kleptokracija, mafiokracija ili vladavina lopova zamrzava ekonomske tokove i mi to upravo sad imamo na našem kantonu, štete su svakodnevne i evidentne…

Predstavnik tužilaštva nas je na posljednjoj sjednici obavijestio da se ne usudi potpisati putne naloge za automobilske „krševe“ u kojima oni izlaze na uviđaj… A tri su ustavna stuba vlasti: Izvršna, pravosudna i zakonodavna i trebali bi biti ravnopravni. A „mi“ ih političari obespravili (i sebe prozivam). Kupili u istoriji kantona najveći broj vozila za Vladu i kabinet premijera, a sudije i tužioci nek se kotačom voze. Policija zimske gume dobila u proljeće, streljivo im obiluje „ćorcima“, i ko nama sve potaman… Kad je premijer Dedić 2007. preuzeo Vladu USK – a njegova plaća je bila oko 2000 KM. Sudije i tužioci su tada imali oko 2500 KM. Danas premijer ima tri puta veća mjesečna primanja od predstavnika najvažnijeg stuba vlasti – pravosudnog. Da ne bude zabune i mi narodni zastupnici imamo od njih veća mjesečna primanja, a tobože nam puna usta priče o tri istopravna nivoa vlasti.

Za ozbiljnu borbu protiv korupcije potrebno je stvarati političku klimu, ali i otvarati prostor za rad istražno – represivnim institucijama i organima. Politika će prije ili kasnije morati izaći iz sfere utjecaja na rad policije i pravosuđa, tek će tada ova (korupcija) društvena pošast ozbiljno biti tretirana. U ozbiljnim državnim sistemima u fazi istrage to niko nema pravo, čak je i kažnjivo komentirati predmete, braniti osumnjičene ili najgore držati lekcije policiji i pravosuđu. Kao što je to slučaj našeg premijera i viših dužnosnika SDP – a, te njihovih priručnih partnera iz parlamentarne većine…

Komunisti su u bivšoj državi imali razrađen sistem kraduckanja. Imali su praksu, bome i iskustvo. Komunizam, naravno u svojoj izvornoj ideji nije bio amoralan ali je sa svojim kadrovskim devijacijama stvorio takav javni dojam. Obrovac i silni „obrovci“ projekat je i način kako su oni efektno krali. Najave veliki projekat, uzmu pare od financijskih fondova ili iz budžeta i onda to sve stane… takvih je evidentiranih u bivšoj državi bilo preko šesto. Bihaćki „obrovci“: boračka zgrada, „Importane“ i ferolegurni Robot su nešto slično periodu komunističkih razvojnih i graditeljskih ubleha.

HAMDIJA I MIRA

Bivši su komunisti kod izgradnje Jadranske magistrale prvo ukrali dva metra širine puta uz Jadran od Rijeke do Dubrovnika. Nakon toga su uz cestu i  more izvršili eksproprijaciju (oduzimanje, otimačinu) privatnog zemljišta, pa su onda kroz papire to privatno zemljište budzašto dodijelili (prodali) sebi i svojim uglednim članovima. A onda pare od dva nedostajuća metra ugradili u svoja vikend naselja. Takav princip izgradnje vikendica i objekata za stanovanje tipa španskih hacijendi izeducirani SDP – ovci su primijenili i danas…

Mit o uspješnom premijeru Lipovači i njegovim reformatorskim idejama i projekcijama davno je srušen, na domaćem – Bihaćkom terenu. Ni jedan političar, ni u bližem okruženju (izuzev Sanadera) nije u tolikoj mjeri iskoristio položaj i funkciju za podizanje vrijednosti osobnog, bogatstva  njegovih rođaka i bližih suradnika. To je jedini političar koji je sam sa sobom sklapao ugovore, sam sebi kupovao i prodavao imovinu u ime države, sam sebi prebacivao budžetski novac, sam sebi kupovao i naručivao vozila na račun budžeta, sam sebe častio iz budžeta Bihaća i Kantona sa preko dva miliona KM. Varao je sinhronizirano sa bankarima, investitorima, trgovcima, vlasnicima mobilnih operatera, građevinskim poduzetnicima, dobavljačima  svih vrsta, iznenađujuće i sa nekim vjerskim dužnosnicima…

Autor ovog zapisa je već komentirao imovinu našeg kradopeovca koji je političkim stažom duplo kraće na visokim funkcijama. A evidentirana imovina koja se može dokazati je nekoliko stotina puta veća od autorove, a bili smo izjednačeni po vrijednosti imovinskog kartona kad je on zauzeo visoke pozicije… Impresivna je kolekcija nekretnina, auta, vikendica, satova, uz još impresivnije žiro – račune (devizne)… Iako mi do sada nije odgovarao, pa čak ni na autorova zastupnička pitanja na koja se mora odgovarati slijedom čl. 4. Zakona o slobodi pristupa informacijama, autor i ovu priliku koristi da postavi niz pitanja, kako bi dao šansu g. Lipovači da sam otkloni dilemu o visini i porijeklu imovine…

  1. Da li je istina da ima kuću na moru (Seline kod Zadra)?
  2. Da li je istina da posjeduje dva apartmana na moru?
  3. Da li je istina da ima stan u Zagrebu?
  4. Da li je istina da ima stan u Sarajevu?
  5. Koliko stanova posjeduje, a sa koliko raspolaže u Bihaću?
  6. Da li je kupio sa svojim rođacima zemljište od općine Bihać kod katoličke crkve, namijenjeno za gradnju stambeno – poslovnog objekta?
  7. Da li je istina da je kupio zemljište u Čavkićima (50 dunuma) kud bi trebala proći zaobilaznica Izačić – Bihać?
  8. Da li je istina da je kupio zemljište sa pratećim objektima u Privilici?
  9. Da li je istina da je kupio zemljište sa pratećim objektima u Pritoci?
  10. Da li je istina da je kupio zemljište i izgradio vikendicu u Dobrenici kod Golubića?
  11. Da li je istina da je kupio plac sa temeljima i građevinskom dozvolom na Repušinama?
  12. Da li je istina da ima četiri privatna auta od kojih je jedan (džip) kupljen parama SDP – a (skupljenim za kampanju 2010.) i drugi najnoviji golf koji je dobio na poklon od dobavljača vozila za Vladu USK – a?
  13. Da li je istina da se Importane – centar u Bihaću ne gradi zbog činjenice što je on tražio od investitora za sebe 2,5 miliona KM?
  14. Da li je istina da je od investitora iz Turske tražio milion eura za sebe i dva vladina ministra?
  15. Da li je istina da od pilanara traži proviziju po kubiku 8 KM?
  16. Da li je istina da je suvlasnik u nekoliko ugostiteljskih i građevinskih firmi?
  17. Koliko je ukupno financijskih sredstava (u eurima) iznio u banke drugih država i da li ima dokaze o porijeklu tog novca?
  18. Gdje je ugrađen novac od nedostajuće tribine sportskog terena – „Stensa“, kad je jasno da je urbanističkim rješenjem predviđen?

urbanističko rješenje-1

  1. Kako je moguće da je za pješački „Smaragdni most“ predviđeno budžetom 1.241.000,00 KM, a ugovorena cijena sa izvođačem 1.333.589,76 KM, i aneksom ugovora povećana za 328.392,11 KM, a u istom tom aneksu se priznaje kako su dodatni radovi uzrokovani „nepotpunom projektnom dokumentacijom“, i apsurda li do neslućenih razmjera u prvobitnom projektu nije predviđena „izrada ograde i elemenata stubova“? Kako  je to moguće?! I da li je slučajna činjenica da su izvođači velikih projekata u Bihaću radili na privatnim nekretninama našeg kradopeovca?
  2. Ko je dozvolio korištenje telefona Vlade USK – a (066 909 693) u privatne svrhe? (pitanje ministru policije).

IZVOD IZ BUDŽETA

UGOVOR I ANEKS-1 UGOVOR I ANEKS-2

Sve što je radio, a radio je svašta, radio je timski. Već sam zapisao da mu je financijski suradnik za krađu budžetskog i novca iz fondova bio ultramaligni kleptomaski fenomen po imenu Elvis Beganović (Begi) – kum. Prvi suradnik za pravna pitanja i sve moguće vrste legislativnim prevarama je „fatalna“ žena iz „sjene“ bez koje su bili nemogući svi građevinski i urbanistički skandali (ministrica građenja Sinha Kurbegović). Strastveni javni (medijski) advokat, te advokat na višim nivoima je supermarljiva milionerka i psihoanalitičar premijerove „suptilnosti i senzibilnosti“ (Mira Ljubijankić – kraljica dnevnica). Najzaslužniji za razvlačenje truleži, nemorala i neproduktivnosti kantonalne vlasti te budžetsko – rentijerski „merhametlija“ je svakako šef skupštinske većine Rifet (Hozan) Ogrešević… Ovaj će cazinski (većinski) dvojac konvenirati u propasti građana USK – a sve dok budu mogli u Cazin i u vlastite džepove i jednu jedinu marku uvući. Hozan poput dobrog duha iskoči iz boce vina (od 700 KM), da ga brani i da mu društvo u seksualnim aferama pravi. Ujedno je on i vrhunski autoritet za pitanje „šuma“, jer su oni u načelu „šumska“ većina, čas ih ima čas ih nema. Poput Sir Olivera otimaju od siromašnih i daju bogatima. Na redu je pljačka Petrovca, Krupe i Sanskog Mosta u korist Cazina, Bihaća i Kladuše odnosno većinskih političkih elita iz ovih gradova. Hozan (izvanredni profesor, skladatelj) je ujedno i vrhunski autoritet za pitanja univerziteta, će kod „dobre“ Kate Senjak braniti njegov i Omerov reformistički upad u slobode akademske zajednice… Ovaj „moćni“ mobilni izdavač uputa skupštinskoj većini davno je oguglao na istrage i eventualne procese sa sudu, čak mu to pomalo i godi. „Sove“ i „Uskoci“ su uočili i njegove (A SDA) transkrimogene relacije sa transgraničnim grabežljivcima u susjednim državama. Hozan Ogrešević je zapravo metafora pada i propadanja ozbiljne politike. U svojoj maloj kućnoj stranci svi su napeti jer im je u prestrojavanju nestao predsjednik i osnivač Izet Hadžić. Traže ga, po šumama i gorama… Osnivač Mujo je barem tu, ne krije se… Tendencija paktiranja ove stranke sa SDP – om i DNZ – om temelji se na izvlačenju koristi (nekad i privatne), a nje je sve manje ko i balvana… Oberdemokrati Hamdija Lipovača i Hozan Ogrešević se još jedino od sebe samih mogu diferencirati, a tko je ikad u istoriji politike to uradio…

 

Piše: Asim Kamber