Na kraju svoga predramazanskog ciklusa obavijestio sam javnost o prekidu kolumnističkih zapisa. Nisam cijenjene čitaoce obavijestio kada će se oni ponovo nastaviti. Znajući kako naš PLJAČKOPEOVAC stoji u istražnim predmetima (koje on negira da uopće i postoje) smatrao sam da je izlišno i neumjesno pisati o nekome ko je u blatu vlastitog nemorala. Naravno da sam se suzdržavao i od javnog dojma likovanja. Prema mišljenju vrhunskih eksperata korupcije riječ je o jednom od najtežih predmeta zloupotrebe položaja nakon rata u BiH. Međutim, već sam naglasio da je Vox populi dobar saveznik svakom društveno – angažiranom radniku pa i političaru. Upravo me mišljenje i česti upiti dobronamjernih konzumenata ovih mojih štiva obavezalo da nastavim. Nakon moga nešto dužeg zastoja pojavile su se i špekulacije kako sam se možda i „prepao“, pa kako sam „kupljen“ da stanem, pa da sam prestao zbog „promjene stranke“, čak i dotle da sam se „približio“ samom Lipovači, a „odmaknuo“ od mojih dragih SDA – ovaca. Ovaj su dojam naglašeno proizvodili i neki mediji Avaz (Dedić), Krajina (Hrnjica) i biscani.net.
Ljetnu sam stanku iskoristio, osim intenzivnog druženja sa najmlađim porodom, za isčitavanje knjiga Jameas Joycea. Kao student književnosti i jezika sve raspuste i ljeta sam morao raditi kako bi osigurao sredstva za studiranje te sam bio uskraćen za uvid u literaturu koja je bila zanemarena tehničkim srednjoškolskim obrazovanjem. Osim genijalnog Uliksa Joyce je svoje majstorstvo psihološke proze posebno dočarao u svojoj autobiografskoj prozi Portret umjetnika u mladosti (1916) i posljednjim djelom Finneganovo bdjenje (1939). Osnovna pouka i poruka Joyceove proze jeste da političke i vjerske strasti ostavljaju traga na svemu, posebno na mladima. Od srca mladima preporučujem čitanje ovog pisca, koji je sva svoja djela napisao u izgnanstvu između dva svjetska rata daleko od domovine Irske koja je slična BiH. Do danas nije svoje unutrašnje konflikte riješila, osim što su se kao i kod nas u BiH, privremeno primirili. Upravo tako, živimo i mi razdoblje primirja između dva rata.
Nema mira ni na našem kantonu a vladajuća elita je upravo u klimaksu vladanja. Histerična intenzivnost vladanja i osiguravanje (kupnja – čisto financijska) većina od skupštine do skupštine, podsjeća na bordelske četvrti Joyceova Dublina. Glavni Makro – Kradopeovski Pan je već opijen od uspjeha kroz koje nas vodi. Opijena je i Mira Lj. činjenicom da je na konto svojih primanja počela upisivati i treći milion. U iščekivanju četvrte godine vladanja SDP – a krajišnici su u prosjeku tri puta siromašniji. Na katastrofalno stanje u privredi je upozorio i predsjednik Privredne komore USK – a g. Muhamed Pašalić u subotnjem dnevniku kantonalne TV, a u tom smislu je tražio i vanrednu sjednicu Skupštine cijeneći najteži trenutak u kome se nalaze građani USK – a od osnivanja ovog kantona.
Podsjećam cijenjene čitaoce i pratioce političkih zbivanja na našem kantonu da smo ljetna skupštinska zasjedanja završili vještim SPIN – bombardiranjem javnosti USK – a i šire o velikom primanju profesora na Univerzitetu u Bihaću. Ostavljajući dojam odlučnosti i važnosti javnog obračuna sa profesorima a izvan konteksta dnevnog reda skupštine premijer je prozvao i one koji su politički iz redova parlamentarne većine. Nekima se kasnije i diskretno ispričavao. Naravno, svima je isplatio legalno zarađena primanja, a jesu li velika ili nisu o tome više niko ne priča. On (Lipovača) je uspio skrenuti pažnju javnosti sa istražnih predmeta koji kvantitativno dokazuju da je on sam u jednoj godini vladanja iz blagajne općine Bihać zloupotrijebio veći iznos od primanja svih profesora u nekoliko godina. Priča o profesorskim „sumnjivim“ primanjima mu je svakako dobro došla da skrene pažnju sa budžetskog potonuća kojeg je itekako svjestan. Evidentni minus (deficit) od oko 50 miliona u tekućoj budžetskoj 2013. nije zabilježen u istoriji našeg kantona.
Spinoman iz Srebrenice
Adis Hasaković, stručnjak za strateško komuniciranje gostujući u drugom Dnevniku BHT1 06.09.2013., veoma kompetentno je pojasnio pojam SPINA u medijskom prostoru. Radi se prema Hasakoviću o „smišljenom političkom marketingu“ sa ciljem „odvlačenja pažnje javnosti na drugu stranu“. Spinovanje je nesumnjiva medijska manipulacija i instrument u rukama vlasti koja u medijski prostor plasira teme koje odvraćaju pažnju javnosti sa aktualnih vrućih tema (afere, korupcije, istrage i sl.). Spin omogućava da zbilju neki predočavaju tako da se lažni problemi transformiraju u istinske probleme, a usput se nude i prividna (lažna) rješenja. Radi se i definitivno o namjeri da jezik i poruka postane čin percepcije a ne analiza čina. Jezik je kod takvih govornika psihološki i ekspresivni medij koji rekreira i privlači slušaoce, možda i zabavlja. Pojam spina datira još od davne 1920. g. kad ih je američki propagandist Edward Bernays plasirao javnosti u korist promidžbe industrije alkohola i trave (duhana). Od te godine u historiji čovječanstva nije se pojavio duhovitiji spiner od našeg šamana bihaćkog lupežpeovca. Historijska je koincidencija da je retorička i moralna alegorija i našeg superspinaša stimulirana snažnim dozama „trave“ (dobrih cazinjana) i „alkohola“ iz Srbije.
Registar medijskih spin – skandala budućeg zeničkog uznika je nemoguće pratiti, posebno u ljetnom periodu. Povišenog adrenalina, čas se bije sa srednjoškolcima na maturskim večerima, pa iskače iz službenog vozila pod snažnim utjecajem trave (nije ambrozija) i alkoholnih napitaka, pa nas brani od sablasti autonomaša, itd… itd…
Ja ipak najčešće promptno mijenjam kanal kad se on pojavi na ekranu. Radi se o komunikološkom fenomenu koji je za svoje idiotske skečeve bio spreman iskoristiti kabure i tabute srebreničkih žrtava. Mislim da nije u istoriji političke komunikacije zabilježeno primitivnije ulagivanje biračkom tijelu kao što je premijerova izjava sa posljednje masovne dženaze iz Srebrenice.
Naša je kantonalna TV imala privilegiju da ekskluzivno iz ambijenta potočarskih kabura objavi sućutnički prilog sa premijerom koji i u Srebrenici vješto konstruirao javni dojam o njegovoj „iskrenoj“ supatnji… Ritual sažaljenja (saosjećanja) i solidarnosti iz bošnjačkog hada – Srebrenice i tom ambijentu prilagođene retorike pokušaj je revitalizacije i stvaranja bilo kakvog pozitivnog imidža u javnosti o sebi. Iznenadilo me ne bi da je iz kabura izjavu davao, kao što me nije iznenadilo da je istu noć po povratku u restoranu u okolici Sarajeva uz naglašeno slavljeničko raspoloženje uživao sa svojom pratnjom u društvu turbo – folk dive iz istočnog susjedstva. Odmah nakon srebreničke dženaze skočio je i na ceremonijalni ispraćaj Kačavende i ustoličenje Hrizostoma. Briga o njegovoj matičnoj zajednici nikad ne prestaje. Njegovu karizmu vjernika – isusologa čuva pravoslavna crkva… Ovaj naš sakupljač privatnog blaga nije prisustvovao bilo kojem ceremonijalu ustoličenja našeg Reisa ili ne daj bože Muftije. Nije ni upitao za posljednju džamiju od trideset srušenih sanskih koje grade dobre džematlije Kijeva prodavajući verenku a njegovom preosveštenstvu bihaćko – petrovačkom sto hiljada preko naše ministrice financija uplati preko noći…
Javne gluposti koje će nam naš premijer saopćavati (priređivati) eksponencijalno će rasti kako se budemo približavali kampanji i izborima. On pojam zbilje mijenja pojmom (spina) iluzije, a jezik ne smatra pukim instrumentom komunikacije, nego dekoracije. On za svaku izjavu podešava ton, stav, gard, impresiju. Sve je to stavljeno u kontekst jedne ironične spin – perspektive. On jednostavno želi navesti slušaoca i gledaoca (konzumenta) da povjeruje njegovim znanstveno – fantastičnim porukama i informacijama. Ne vjerujem da će se u politici pojaviti više ikada lik i pojedinac koji će toliko javno lagati a da će istovremeno uporno promovirati humanoidni infantilno – brižni gard koji je razvio do nedostižnosti…
Ovaj bihaćki spinoman je nesumnjivo izvan svih komunikacijskih i društvenih normi i konvencija te je stoga i pogodan za kreativnu istraživačku potragu i analizu. Njegova serioznost u retoričkim provalama jednostavno mi ne dopušta da se njime prestanem baviti.
Spinomani Dedić i Hrnjica
Dobar primjer sistematskog i organiziranog spina tokom ljeta desio mi se i samom. Naime, prvo je Avaz objavio 07. augusta 2013. kako je sedam općinskih organizacija da se ide u „partnerstvo sa SBB – om i ostalim strankama koje žele promjenu“. Isti izvor Avaz i Dedić („medijski strvožder“ kako ga je nazvao general Alagić), tvrde da je jedino SDA Sanski Most protiv jer s njom manipulira „bojovnik“ Asim Kamber. Pa onda Avaz u dodatku teksta posvećuje posebno meni spin – tretman tvrdeći kako se „Tihićeva SDA riješila radikala Asima Kambera“.
Zapela mi je za oči i konstatacija pasusa u kome Avaz tvrdi kako sam ja „Kamber, radikal i jastreb SDA, pisao pamflete i organizirao propale javne tribine protiv predsjednika SBB – a Fahrudina Radončića, a sve po nalogu svoga pokrovitelja Bakira Izetbegovića“. Ovaj dio svakako je svojevrsna potvrda uspjeha moje knjige „Država neboder“ , koja će početkom iduće godine izaći u trećem izdanju proširena krajiškim političkim temama i likovima. Izuzev Sarajeva, Bihaća i Sanskog Mosta nisam se trudio biti joj promotor i reklamer. Ipak je ova knjiga i sama našla mjesto na tržištu a dobio sam ponudu najvećeg izdavača u BiH da je priredi za objavu. Prihvatit ću ako se dogovorimo da cijena bude manja od sadašnje (10 KM).
Spinujući još snažnije Safet Hrnjica – Sajo, u Krajini je ponovio Dedićeve i Avazove spin – navode kako sam ja razriješen svih funkcija u SDA i evo samo se još moje isključenje očekuje (parafraziram). Jasno je da su Hrnjica i Dedić spinujući i lažući zapravo bili u otvorenoj zaštiti Lipovače i kriminogene većine. Međutim, ja sam nekako i navikao da se o meni u javnosti laže ali se ipak zapitam kako ovim novinarima nije neugodno zbog građana koji su konstantno izloženi njihovoj torturi spina i dezinformiranja iste javnosti. Hrnjica je uporno ponavljao kako je klub SDA „šest plus Asim Kamber“ a nas je u klubu SDA danas deset jedinstvenih i nepodijeljenih, a moje kolege iz kluba su mi na posljednjoj sjednici pojedinačno pružili jedinstvenu podršku, svi redom.
Trudio se Hrnjica u nekoliko brojeva Krajine da objasni javnosti kako sam ja sa g. Kurbegovićem iz Sanskog Mosta izazvao krizu vlasti, što je naravno ponovo jedan dobro osmišljen politički spin novinara kome za SDP i lidera Hamdiju Lipovaču nije strano uporno dezinformirati javnost. Zbog toga ću svakako u narednoj kolumni donijeti jasne i na argumentima utemeljene razloge krize vlasti na USK – a, koja nikakve veze nema sa klubom SDA niti sa mojom tendenciozno isspinovanom neznatnošću…
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI