ŠUMSKA VEĆINA
Kant je jednom davno izrekao misao da ako nešto i traje hiljadu godina, to još uvijek ne znači da je ispravno. Ako postuliramo sumarnu koncepciju trajanja vladajuće većine (koja to više nije) i motive njihovog čvrstog neformalnog saveza nije teško zaključiti razloge. Zašto je ova „većina“ čvrsta?! Naime, stvaranje dojma kohezije i zajedništva u danas već nepostojećoj većini pokušaj je zapravo da se javnost stalno manipulira činjenicom kako je ta sloga uspostavljena izbacivanjem SDA iz vlasti. U ovoj Vladi potencijalno svi mogu biti smijenjeni ili napustiti Vladu (podnijeti ostavku), međutim Hamdo i Hozan će uz pomoć poslužničkih kantonalnih medija konstruirati scenarije i medijske igrokaze o trijumfalističkoj homogenoj ekipi, o nevjerovatnoj slozi i jedinstvu koje je vladalo samo za druga Tita.
Uzmemo li u obzir činjenicu da su nakon SDA u koaliciju sa SDP – om, osim tadašnjih zastupnika stranke Radom za boljitak, u vlast penetrirali A SDA i SBB. Uz SDP – ovih (8), Lijana (2), plus 4 A SDA i 2 SBB – a, što ukupno čini većinu od 16 poslanika. Prvo su kolege Hodžić i Prošić napustili SDP, pa su onda tu većinu napustili 2 poslanika iz tada „Lijanovićeve“ stranke i konačno jedan iz SBB – a (čeka se na drugog). Uzme li se u obzir da se te većine kolegica Mine B. ni mašicama ne bi dotakla, zvanična „većina“ u Skupštini USK – a je sastavljena od 10 – 11 poslanika. A rezultat je trenutno izjednačen 15:15, i to samo zbog činjenice da su se četvorica kolega u Skupštini iz S za BiH i DNZ – a (prodali) postigli dobru „nagodbu“ sa ruiniranom „većinom“. Konstanta politike čiji sam dugogodišnji svjedok i jeste prodaja, odnosno trgovina. U politici su ljubavi na prodaju a ŠUMSKO – političke i trgovačke legende Rifeti Hozanović i Dolić znaju zacijeniti (biće vam predočeno u slučaju šumskog blaga)…
Već sam jednom negdje rekao da je na našem kantonu stalna tendencija paktiranja svih sa svakim i protiv svakog. „Skromna“ primanja od nekoliko hiljada eura naše političke zvaničnike u Skupštini opredjeljuje na stalnu promjenu partnera. Bez ikakve zaštitite… Jasno je da je sanaderizacija nakon SDP – a opasno uzdrmala moje kolege i iz drugih partija u Skupštini. Savjetnik za financije našeg premijera kum Begi (Elvis Beganović), financijski genij koji je za skupštinskom govornicom odvažno obećao da će „zahvaljujući over – draftu plaće budžetskim korisnicima biti isplaćene u jednom danu, najkasnije do 17. u mjesecu, uvijek je pred skupštinom sa punom „torbom“. Nekad tu torbu pronosaju glagoljivi Ivo i Admir, nekad Mlađo…
Zbog toga moje pitanje sa početka o razlozima čvrstine i ove nepostojeće „većine“ treba tražiti u čvrstini motiva koja ih veže. Oni su jači od bilo kakvih moralnih, ideoloških predrasuda. Jači i od bilo kakvih političkih, ekonomskih i socijalnih potresa i previranja. Njih ekonomsko – politička depresija u kojoj se nalazi kanton na čelu sa SDP – om i šumskom A SDA strankom uopće ne uzbuđuje. Dapače, što je ona jača, jači je i njihov financijski status, mislim na ove što se nude i prodaju. Budžetski korisnici i šume sve mogu podnijeti… Individualisti i anarhisti (osuđivani zbog preprodaje dječijih pelena iz humanitarne pomoći), na čelu ove „većine“ i tu takvu nepostojeću većinu gledaju kao sredstvo monopola, ne kao pokretača bilo čega pozitivnog.
Pad standarda i svih ekonomskih i socijalnih parametara opet je za njih šansa. Oni imaju medije koji svakako promoviraju „nezapamćeni procvat“ (cazinske trave). Nakon što Hamdo i Hozan uz svoje pobočnike Šekija i Dolića očiste sve račune i iskoriste realne mogućnosti plaćanja „većine“ ostat će SDP (Hamdo) sam. Naivno je vjerovati kako će ulaganje u skupštinsku većinu bilo kome osigurati istražni i pravosudni imunitet. Sjetiti će se on ovih mojih iskrenih riječi tokom uzničko – pedagoške i „izletničke“ edukacije u Zenici.
„VEĆINSKE“ ŠUMOKRADICE
Početak sage o kraju parlamentarne većine zvanično je startao 28.06. ove godine kada je premijer Lipovača uputio zahtjev Skupštini za izmjenu dnevnog reda tačaka koje su se ticale ŠPD „Unsko – sanske šume“, pod ingenioznim izgovorom, citiram: „… radi dorade“ …
I nadležni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva g. Amir Džajić, 27.06.2013. dan prije premijera, tražio je da se pomenuti materijali dostavljeni za 39. sjednicu „povuku radi dorade“. Kolegij Skupštine je na svojoj 76. sjednici održanoj 28.06.2013. povukao ove tačke cijeneći pravo predlagača da ih povuče.
Naravno, iz današnje perspektive kad realno nije „dorađena“ ni jedna jedina riječ, niti zarez u ovim materijalima jasno je da je povlačenje pod izgovorom „radi dorade“ suštinski kazano povlačenje radi podjele – PLIJENA.
Činjenici da su se ovi materijali našli u proceduri prethodila je sjednica Vlade USK – a u četvrtak 13. juna na kojoj je Vlada dala suglasnost na Odluku Skupštine ŠPD „unsko – sanske šume“ o raspodjeli neto – dobiti iz 2012. godine u iznosu od 1 872 204 KM. Vlada se jednoglasno opredijelila da će ova sredstva biti „usmjerena u realizaciju projekata predloženih od strane lokalnih zajednica“.
Premijer se nakon ove sjednice na samo za tu temu upriličenoj konferenciji za javnost obratio novinarima u prisustvu ministra g. Amira Džajića i direktora g. Dževada Muslimovića, ističući činjenicu da je Vlada odobrila „kupovinu imovine preduzeća u stečaju i to u svrhu osnivanja novih firmi – kćerki ŠPD – a“, u Bihaću, Petrovcu i Ključu. Zapošljavanje radnika na čekanju te novo zapošljavanje pohvalio je u ime sindikata g. Muhamed Mahmutović.
Moram ovdje ipak priznati da je premijer imao korektne namjere. Međutim, nakon povlačenja pod lažnim izgovorom „radi dorade“, premijer je bio pod neprestanim pritiskom direktora nepostojećeg „Merhameta“ Rifeta Hozanovića, za kojeg je Vrhovni sud Federacije BiH 29.03.2013. utvrdio da se služio lažnim žigom „Merhameta“ i „neovlašteno koristio naziv „Merhamet“. Rifet je premijera putem mobilnog telefona 061 472 472, obavijestio da ukoliko ne završi šume i raspodjelu dobiti prema zahtjevu cazinske elite, da će on (Rifet) „zaplivati prema drugoj obali“ (misleći na SDA). To bi značilo kraj vladavine SDP – Lipovače.
Ovaj lažni „Merhametlija“, poznatiji po potkradanju srednjoškolskih kolega iz Medrese, zbog čega je i izbačen iz ove škole, skupa sa kondomičnim načelnikom Ogreševićem nastavlja pritiskati sve redom: Skupštinu ŠPD – a, Nadzorni odbor, direktora. Premijer nije imao nikakvog izbora osim da uradi nešto što je dijametralno suprotno od onoga što je javno zagovarao i o čemu je već donio odluku na Vladi. Kreću iscrpne sesije sastanaka u B. Krupi, Cazinu, Bihaću. Imam poredane datume, aktere i dogovore sa tih razgovora. Kolegica Bahtić mi je neki dan i puno novih detalja sa tih sastanaka ispričala. Niko na te sastanke nije zvao načelnika S. Mosta, Bihaća, Krupe ili Petrovca gdje se sječe najveća količina drvne mase. Izuzev načelnika Cazina doslovno niko nije imao pojma šta se dešava…
Zabrinjavajuća je činjenica da su Cazinjani tokom tih razgovora uporno tražili da se ponište Odluke prethodne Skupštine ŠPD – a o kupovini i pokretanju novih firmi. Načelnik Ključa g. Nedžad Zukanović, lično mi je ispričao da je molio svoga kolegu iz Cazina da odustane od zahtjeva za poništenje Odluke o pokretanju DI Sanica. Ovo drvoprerađivačko preduzeće je zapošljavalo stanovnike Sanice, Biljana, Hrustova, Jezeraca gdje je izvršen genocid nad Bošnjacima. Spriječiti zapošljavanje preostalog stanovništva nepravda je i novi udar na ovu ispaćenu dolinu…
To cazinske „Merhametlije“ ne zanima, oni su svjesni da jedino sebi političko preživljavanje mogu omogućiti novcem. Nažalost, novcem Sanjana, Petrovčana, Bišćana, Krupljanja čiji su djedovi uzgajali i čuvali šumska prostranstva da bi danas grupa bezobzirnih Cazinjana demonstrirala brutalni „patriotizam“ cehovskog tipa u kome se želi ušićariti na račun i štetu drugih. Sumnjam da bi se bilo koji razuman Cazinjanin složio sa ovom otimačinom njihovih lidera. Cazin je nekada bio uzor u borbi protiv socijalne nepravde, a danas njihova omražena politička kleptomanska elita izaziva odijum mržnje i antagonizma svih drugih. Zbog ličnog interesa Hozana i Nerke…
Ovdje zapravo i počinje priča o „većini“ koje više nema, o većini koja je samu sebe dokinula. Nije bivši ministar Redžo Kurbegović iz Sanskog Mosta mogao podnijeti takav barbarizam i otimačinu. „Glavom bez obzira“ tu većinu su napustili i Lijanovići (Smlatić). Šume su ponovo postale prekretnica. Nisu većine i Vlade nikada padale zbog Muzeja ili Arhiva nego zbog šuma, odnosno zbog „love“… Kada govorimo o lovi, evo kako je ta lova podijeljena.
Nastavlja se.
P.S. Poštovani čitaoci, zbog kompleksnosti i nadasve ozbiljnosti teme o „šumama“ – (balvanima), odnosno „lovi“, autor se opredijelio da ovu temu tretira u nekoliko nastavaka. Slijedeći pod nazivom „Čuvari balvan – revolucije“ će donijeti kompletan pregled raspodjele „plijena“, i razloge raspodjele te obrazloženje načina kako se ova lova slijeva u džepove Hozanovića i Ogreševića. Svakako se javno želim ispričati g. Admiru Hadžipašiću zbog činjenice da tretman njegovog „mobing – seksualnog“ nasilja neprestano odgađam. „Masirača“ kako ga je nazvao premijer, valjda zbog „šutnje“ na ispitu kad mu je postavljao pitanja, jednostavno ne zaslužuje samo jednu kolumnu nego barem nekoliko nastavaka… Neobuzdani raspućinovski seks – profil ovog cazinskog žigola veoma je interesantan i poučan… Izrastao iz cazinskog „mrestilišta“ lidera šlifovanih u radionicama „najstarijeg“ zanata… Kome se i Sajo (SBB) iskreno pridružio… U Portorožu…
Poštovani čitaoci, ova današnja 20. Kolumna svakako je jubilarna i značajna. Biti hroničar svakodnevne društvene zbilje i to one političke iz perspektive političara nije uvijek zahvalna uloga. Uvijek konzumenti mogu kazati da ja to radim jer sam, u i za SDA. Naravno pravo je svakoga da razmišlja i percipira ove moje zapise kako hoće. Međutim, ja to radim zbog istine. Istina je svakome prijatelj. Otuda toliko dokumenata i činjenica do kojih nije uvijek lako doći. Koristim priliku da se svima vama zahvalim jer unatoč sumorne stvarnosti i opterećenosti teškom svakodnevnicom ipak obratite pažnju i na ove moje zabilješke. Čuvajte pravo na slobodnu riječ – najveći ideal naše današnje civilizacije. Posebno se zahvaljujem onima koji mi svakodnevno dostavljaju dokumenta i akta koja su veoma dobra osnova za ono što pišem i objavljujem. Nikada ni ja, a ni vi (javnost), da nije bilo službenice u banci ne bi saznali da je imovina premijera Lipovače preko 150 puta veća od imovine autora ovog teksta. Ona je svojom građanskom hrabrošću omogućila uvid u njegove račune. Zbog toga vam se još jednom zahvaljujem. Ovo je vaša kolumna, ja se samo faktografski i činjenično slažem. Ono što mi vi dostavite. Njihova poruka autoru kako mu „čvrsto garantiraju metak“, (a sebi imetak) neće autora obeshrabriti, nadam se ni vas… Hvala VAM…
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI