Adam i Eva
Ludistički medijski ispadi našeg premijera, vrhunac satire i satiričnosti nisu dostigli:
– ni kada je 13.01.2011. čvrsto obećao „odricanje od svih privilegija“ (pa ih sebi udesetorostručio),
– u ekspozeu od 31.01.2011. pozvao na molitvu plemena Sijuksa o „hrabrosti za promjenom stanja“ (na gore)…,
– ni kada je čvrsto obećao da će se „uhvatiti u koštac sa trajnim pomirenjem krajiškog naroda“ (uspješno u međusobni koštac gurnuo i do tada složne DNZ – ovce),
– ni kada je u više navrata obećao 40 000 radnih Cargo – uposlenika (nikad veća nezaposlenost),
– ni kada je 07.02.2011. obećao „kraj svih stečaja na kantonu i snažan privredni impuls“ (i kanton pred stečajem),
– ni kada je 19.10.2009. za šest mjeseci obećao useljenje boraca Bihaća u njihovu zgradu (boračku) koja se gradi (možda za šest godina, možda ni tada…),
– ni kada je 15.02.2011. u društvu predsjednika RH Ive Josipovića obećao „najsuvremeniju željeznicu između ove dvije susjedne države“ (zove se FIJUK, fijuče a ne vidiš je),
– ni kada je 18.02.2011. garantirao „pokretanje i reanimaciju Agrokomerca“ (svi smo pod reanimacijom).
Najveća medijska provala mu nije:
– ni kada je 05. aprila 2011. obećao kupnju „letjelica višenamjenskog karaktera“ (potražiti u kineskim šopovima),
– ni kada je u Sanskom Mostu 23. aprila 2011. (u prisustvu autora) obećao „izgradnju suvremenog odjela za hemodijalizu“,
– ni kada je 07. oktobra 2011. obećao u Dodikovom prisustvu treću trasu auto – puta (Bihać – B.Krupa – B.Novi).
Naglašavam iz aspekta struke, da vrhunac satiričnosti nije dostiglo ni njegovo obećanje nadljudske borbe protiv „Babe“ (Fikreta Abdića), hrabro se konfrontirajući i sa vlastitim „Babom“ Nurkom – motorom AP „ZB“. Ovdje zbog zdravlja čitalačke publike prestajem citirati premijerove verbalne medijske atentate na razum i ističem!
Vrhunac satire ipak je njegova izjava kako je projekat „Stensa“ i potpisani aneks tim povodom „sporan dokument“ ali ga on „fizički ne poznaje“… On, ne poznaje nešto zašto i sam tvrdi da je „sporno“… Čestitam dragi premijeru, takva pasmina političke teatralnosti i lažljivosti jednostavno je nedostižna… Pa kako nešto imenujete (atribuirate) „spornim“ a ne „poznajete“ (niste vidjeli). Vidi se da je preskočio dosta srednjoškolskih razreda… On bi definitivno mogao biti, i gost i domaćin satiričnog kabarea tipa „Zuhrinog“ (Zlatan), možda i rahmetli Malnarove „Noćne more“… More ispašće sad kako je ugovor „Stensa“ odobrila čistačica ili vozač u općini Bihać a ne šef političko – kriminalnog i rođačkog Olimpa. U slučaju da se utvrdi da je on i „vidio“ ovaj kako reče „sporni“ dokument, onda bi to logično istražitelje, moglo navesti na logičnu pomisao da je on zapravo od „Agre“ uzeo mito. Mitoloških razmjera su mita koja ON uzima, šta će mu „pišljivih“ milion od nedostajuće tribine.
Ponovo ovdje kao čovjek struke (skromni), moram istaknuti da su se njegovi zameci dramskog talenta morali pojaviti i ranije, puno prije političkog angažmana. I ovdje zaista ističem da sa tatom Nurkom („doživotnim“ direktorom najprofitabilnije kompanije u BiH), moram obaviti otvoren i iskren razgovor. Pa mi smo ovo morali saznati i prije! On bi danas, a da smo znali, i našeg Emira Hadžiafizbegovića nadmašio u Tomato – spotu… („Surfaj, šajbaj, guglaj, lajkaj…)
Tenis na Marsu
Lajka i naš Alen (Islamović) na Mars gdje traži nestale a „plaćene“ tribine „Stensa“. Možda je Alen u pravu, možda su se Marsovci spustili iz futurističkog svijeta repera Ede Majke, možda su izvršili invaziju na Bihać pa usput pokupili tribinu „Stensa“, „boračku zgradu“, „Importane – centar“ u dobro izrežiranom „Ratu zvijezda“ (kadrovskih SDP – a)…
Ivo Prša (dopredsjedavajući) se odlično drži, on se ni vlastitog prezimena „točno“ ne „sjeća“, osim kad uzme duplu farmakološku dozu (Ginko – forte), i sam je ponekad uzmem… Naš premijer Šemso objavio lijepo grafički uređen bilten realiziranih projekata u prošlom mandatu, a najviše u Bihaću. Međutim, Ivo se toga „ne sjeća“… Osjećajna i naglašeno žiralno suptilna Mira Lj., također se ničega ne sjeća, njoj je samo četvrti milion na pameti…
Niko više ne pominje „Čovjeka“… Doslovno niko… Istina, znanstvenik, teolog i teatrolog iz Rujnice (Rifet Ogrešević), aktivno se bavi „Darwinovom teorijom o postanku vrsta“, ovlaš i čovjekom… Istina njih iz Cazina zanima „šumski čovjek“. Rifet je do ozbiljnog naučnog otkrića došao da „čovjek“ nikad nije bio bliže majmunu nego danas. Barem karakterom, izgledom su uvijek bili slični…
Država za čovjeka – jednog ?!
Suptilnost za malog „čovjeka“ jedino pokazuje socijalno – osjetljiva (za svoje najbliže) ministrica Sinha Kurbegović koja kroz ekološke programe „predlaže“ nekoliko puta veće kontejnere u Sani, Petrovcu, Kladuši, Bihaću… Pa kad omiljeni „Bišćanke i Bišćani“ zarone u potrazi… Da to barem traje… Možda u tom dubinskom istraživanju konačno otkriju… Državu za „čovjeka“…
Nije ovdje jasan status efendije, savjetnika za vjerska pitanja (uvaženog S. Mahmutovića)… Djeluje li on uopće, savjetuje li?! Naklonost, odnos prema drugima i slabijima, duša i srce je svake religije. Morao je barem on zaštititi slabašne Petrovčane, ako nije Sanjane i Bišćane. Morao je on reći, i Hozanu i Hamdi da su oni i „slabi“ ljudi jer žudnja za novcem (tuđim) nema korijen u snazi nego u slabosti. Tako kažu sve religije iz autorove skromne spoznaje… Morao im je kao teolog sa gardom i stavom kazati da onaj ko samo jednom prevari i slaže zauvijek nas je prevario… Da se lažljivci kažnjavaju time da im se ne vjeruje ni kad istinu govore… Da je laž prvi korak i ključ od vrata džehennema… Ako je on uopće više na savjetničkoj poziciji?! Ne znam, da nije i on u statusnom ostavka – „bijegu“ poput dvojice uteklih ministara… Možda je on pokušavao, a vjerujem da jeste budio načela univerzalnih religijskih vrijednosti kod premijera. Ako i jeste očito je bilo bezuspješno… Istinoljubivost je vrlina svih religija… Svi zakoni su prolazni ali Božji ostaju, oni su vječni…
Lideri i političari koji su opsesivno vjerovali u vlastite laži sa urođenom fiksacijom na vlastitu istinu fenomen su totalitarnih i nedemokratskih režima. Potencijal elokventnih imaginacija našeg premijera i kompletne SDP – svite koja vlastitu istinu predočava konačnom istinom, dokaz je verbalnog nasilja nad čovjekom u koga su se kleli… Takvi ne priznaju religijski i uopće civilizacijski sud. Oni očito priznaju samo sud vlastite partije. Izvaliti toliko antologijskih laži, a autor ih je registrirao preko 150, dokaz je da on zapravo misli da što god više laže – više fascinira…
Jedini čvrst alibi za uništenog i raspamećenog „čovjeka“ ima nevladin sektor CCI – čitaj Saša Smiljanović.
Ovaj korpulentni vladin kulinarski meza – ađutant zagovara da mi svi uzmemo aktivno učešće u „ćutanju“ (produktivnom) i čekanju ostvarenja „realnog“ plana iz „pet politika SDP – a“. Kad smo mi bili na vlasti svaka tri mjeseca nas je medijski narodu cinkao. Ove „čovjekoljubive“ ni nakon tri godine…
Ja i babo sami
Najutjecajniji svjetski mislilac Noam Chomsky je aludirajući na političku laž istakao kako je „propaganda demokraciji isto ono što je nasilje totalitarizmu“. Chomsky, u našem slučaju, kao da je ovu svoju opservaciju napisao prateći naše kantonalne medije koji su stub kontrole naših misli… Bome i demokracije!? Ova dva kantonalna medija (Krajina i TVUSK) afirmiraju lobotomiranost naših građana koji se zapravo nikako ne trebaju sjećati da ih je premijer u prosjeku sedmično dva puta lagao i to upravo putem ova dva medija. Bolji status kod medija trenutno uživaju stanovnici Tadžikistana i Tanzanije. Safetovi marljivi uradci o „Autonomiji“ i „Babi“ imaju za cilj osnažiti Alzheimerov učinak kod građana i još snažnije markirati neustrašivog borca protiv „Babe“, čiji je ćale „Babo“ – Nurko franetično aplaudirao upravo Babi na osnivačkoj skupštini AP „Zapadna Bosna“.
Hamdo se istina, uvijek putem poslužničkih kantonalnih medija borio za malog krajiškog „čovjeka“. Istina je da je on pri tom ušparao nekoliko miliona eura plus isto toliko vrijednih nekretnina. Radi se o jednom nesumnjivo uviđavnom i endemskom ljevičaru koji je jadnom (narodu) „čovjeku“ znao suzu izmamiti brižnošću. Samo se više brine Hozan jer on putem TV – a i sam plače… Rida…
Novinarski kazano, to što rade Safet (Hrnjica) i Nermina ignorirajući Cargo – šlepere laži nasilje je nad običnim ljudima… Da su oni imalo demokratski i imalo slobodni ja bih bio uskraćen (bavljenjem) analizom raritetnog i raskošnog talenta neobuzdanog SDP – demagoga sa adresom u Zadru, Zagrebu, Sarajevu, Konjicu, i ko zna još gdje… Zna Jadrana plavog – SIPA… Umjesto što odvažno bulje u telefone čekajući nove kabinetske naputke kako urediti Dnevnik ili koga u Krajini novinarski „iscipelariti“… A da je po mogućnosti iz SDA…
Svojevremeno je on (premijer) bio i sindikalni vođa, valjda otuda tolika brižnost. Danas više nije sindikalni kolovođa, ne štrajka. Zadovoljan je vlastitim statusom. Treba njegovu poziciju razumjeti, lakše će sad sa dva „resora“ i tri plaće vraćati kredit s kojim je „pošteno“ otkupio oko „15-19“ nekretnina, za koji ni sam nije znao da postoje dok ga nije upoznala novinarka FTV… Ne treba nas iznenaditi ako nam prizna da je imovinu stekao skupljajući plastičnu ambalažu… Priča o tome kako se on nepošteno obogatio mogla bi biti zamijenjena kako su se on i njegovi „pošteno“ nakrali…
Da budem otvoren, nije ovdje ni problem što su iz Vlade glavom bez obzira utekla dva ministra, nego da ih nema još… U bijegu…
P.S. Hvala poštovanom čitaocu iz Bihaća koji mi je dostavio video – zapis sa zatvorenog autorskog koncerta našeg kradopeovca. Sad svaki put kad penetriram u virtualni svijet otvorim ovaj video isječak. Smiješan i atraktivan, ništa manje od Severininog seks – uratka…
Svima je danas jasna njegova dramska profiliranost i istančanost, međutim nisam (iskreno govorim) očekivao njegove glazbene kvalitete, možda i do razine Ekrema Jevrića („Poso – kuća, kuća – poso“). Ako se iduće ljeto umjesto Zenice pojavi u Hrvatskoj na festivalu u Zadru, kao naturalizirani Dalmatinac sa imovinom stečenom od bihaćkih mostova, ne gine mu osvajanje „Porina“.
Posebna hvala i dragim čitaocima iz Cazina koji me svakodnevno obasipaju neophodnim dokumentima i činjenicama koji će mi veoma dobro poslužiti u serijalnom izletu u ovaj pitomi krajiški gradić, grad naše tradicije…
REAGIRANJE
Poštovani čitaoci, glede činjenice da do sada niko, ama baš niko nije reagirao na ove moje kolumnističke upade, odlučio sam to učiniti sam. Jednostavno da unesem malo napetosti i novinarske atipičnosti. U skladu sa čl. 8. Zakona o zaštiti od klevete, tražim ja (autor) od samog (sebe) autora da ispravi navode iz prošle kolumne u kome sam tendenciozno okužio cijenjene A SDA – ovce iz Cazina sa tezom kako su oni „sljedbenici posljednjeg Poslanika“… Ovdje sam običnom digresijom obavezan dodati da je ovom konstatacijom umanjen njihov genealoški status i genetska tradicija. Naime ovdje se radi o jednom neprocjenjivom naučnom otkriću. Oni su sljedbenici prvog božjeg stvorenja proroka i prvog ovozemaljskog muslimana – Adama. Nagađa se da Adam i Eva rodom nisu sa Dalekog istoka nego iz područja na trokutu Rujnica – Polje – Stijena u Cazinu. A naš najstariji krajiški rahmetli predak (Adam) nije Evu (Havu) darovao jabukom nego „bananom“… Upravo na ovom području je proizveden i prvi gumeni štitnik, kasnije u Cazinu nazvan navlačilo za neobuzdane muške razvratnike. I valjda otuda tradicija da dok ovi iz A SDA (Hozan, Nermin, Ferid, Admir i dr.) plus većinski eskort partneri (Sajo, Amir M., Hamdo i dr.) krenu u Sloveniju, Slovačku, Austriju, oni jednostavno bez tih „zaštitnih“ suvenirskih gumica iz tradicijskog sujevjerja ni maketi neće. To je njihova hamajlija… Tradicija je tradicija i to se mora priznati…
Uvaženi čitaoci, ko Boga vas molim, da ne čitate naredni nastavak Zašto junački šuti pravosuđe!? Grozno je da groznije biti ne može…
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI