instant fap
NaslovnicaLokalne temeSanski Most

Sanjani kao strastveni “kafopije”

Sanjani kao strastveni “kafopije”

Svakodnevno ispijanje kafe u Sani pretvorilo se u tradiciju, no to niti ne čudi budući da su Sanjani poznati kao strastveni “kafopije”.

Kako bi doznali što se u kafićima najviše naručuje, te s kakvim se problemima suočavaju konobari, odlučili smo posjetiti nekoliko kafića, a ono što smo doznali nas je iznenadilo, ali i nasmijalo. Najviše se naručuje kafa s mlijekom, pivo i cedevita, a gosti, priznali su nam, znaju biti itekako zahtjevni

Od moje 16-e godine moj posao je kuhati kafu.

Kada sam dobio prvi posao u jednom lokalnom kafiću u mom rodnom gradu, nisam očekivao da ću još uvijek biti barista. Ponekad imam osjećaj da je to zapravo jedina stvar koju znam raditi.

Dobro se sjećam mog prvog radnog dana u kafiću. To je bio pakao. Dana mi je odgovornost da opskrbim jutarnju rulju kafom, nisam ni slutio šta to znači. Nisam imao pojma o kafe aparatu. Nisam znao kako pravilno zagrijati mlijeko. Sjećam se prizora 15-20 praznih šoljica koje čekaju da ih napunim sa kafama, macchiatima i cappuccinima. U tom trenutku zapravo nisam imao pojma koja je razlika, ako ćemo iskreno.

Posao sam po sebi je izrazito težak, uglavnom radi odnosa s ljudima. To uistinu i je najgori dio. Ali postoji i dobra vijest, nakon svakog bezobraznog gosta koji ne zna reći hvala i molim, dolazi jedan fini gopodin koji je zapravo divno odgojen. Nakon svake bahate studentice koja naručuje dok telefonira (ništa osobno) dolazi šačica divnih mladih ljudi koji su me tretirali kao ljudsko biće.
Zašto su ljudi toliko osjetljivi kad je u pitanju kafa? Zato jer je kafa ozbiljna. Pili vi crnu, filtriranu ili soja kavu sa okusom vanilije i dodatnim šećerom sa Michelangelovim crtežom na pjenici – kafa je bitna. I neko je morao naučiti kako da je napravi za vas.

Nedostatak priznanja je zapanjujući, a nedostatak uvažavanja čak i više. Susreo sam se sa toliko lošeg ponašanja kao uslužni radnik.
Ali, uzmemo li u obzir zadnje 3 godine u tom poslu, vjerojatno i nije toliko loše. Dakle, donosim vam 10 razloga zašto ja lično, uzevši u obzir loše i dobre dane, bezobrazne i ljubazne ljude zapravo obožavam biti barista.

1) Jutarnji gušti

Moj posao bariste me pretvorio u jutarnju osobu. Prije nego sam postao barista, I kad sam bio između poslova, 6 ujutro za mene nije ni postojalo, ali to je zapravo najljepši dio dana. Rano buđenje je uvijek pozitivno iskustvo, pogotovo ako vam je dobra kafa nadohvat ruke.

2) Glavni razlog

Ništa na svijetu ne miriše bolje od kafe, a možda samo par stvari ima bolji okus. Šta je bolje od savršenog espressa, sa svom njegovom pjenicom boje karamele sa tačkicama boje čokolade? Teško da sam u bilo kojem drugom slučaju uzbuđen kao kada napravim pjenicu savršenu i besprijekornu kao svježi snijeg. I onda je pomješam sa espressom, i napravim savršenu rozetu…. nema puno boljih osjećaja od ovoga.

3) Žeđ za znanjem

Jednom kada se zaljubite u kafu, sve aspekte njezine pripreme od zrna do šoljice više nema povratka. Uskoro ćete htjeti znati sve, od kuda izvornog porijekla i kako se pržila do toga kako se priprema u french pressu. Svo svoje vrijeme potrošit ćete na njuškanje i pijuckanje. Znam da to zvuči kao pomalo čudan način na koji ćete provoditi vrijeme, ali tako ja provodim svoje i nema sretnije osobe od mene, što me dovodi do idućeg razloga.

4) Kafa – štreber

Postao sam totalni štreber što se tiče kafe, a savršeno mjesto za naći još štrebera o kafi i razmjenjivati štreberske stvari o kafi je obično kafić – najčešće iza šanka. Radit ćete sa mnogo fascinantnih, zanimljivih i strastvenih ljudi kada radite kao barista. Neke od mojih najbližih prijatelja sam upoznao na poslu. Mislim da se to dosta, ne dešava u brojnim drugim poslovima.

5) Priroda pokusa

Nekada je biti barista isto kao biti ludi znanstvenik. Kako da postignemo da mlijeko ima okus
kikirikija? Zašto ima okus kao da je pržena na tri različita načina? Dakle, kada idući put naručite neki specijalitet kafića, budite svjesni cijelog postupka na koji se dolazi do tog okusa, i probajte bolje zapažati okuse.

6) Latte art

Teško ga je svladati, zabavno ga je izrađivati i vrijedi svakog „waaaaau“ i „aahhhhh“

7) Stalni gosti

Dobro jutro „Velika kafa“! Kako ste „mali macchiato“? Pozdrav „Bijela kafa“.

Da, neki gosti su otresiti i bezobrazni, neki su pristojni, a neki su stalne mušterije. Bez obzira na to dali su ti ljudi lepršavi ili depresivni pri komunikaciji, oni su poznati i izražavaju svoju zahvalnost time što se vraćaju iz dana u dan. Ljudi vole doći u kafić i dobiti svoj napitak bez da vam po stoti put ponavljaju što piju i kako piju. Osjećam se odlično kada samo zamjetim lice i već znam što moram napraviti. A zahvalnost učini da se osjećam još bolje.

8) Imenuj tog baristu

Na isti način obožavam, obožavam i obožavam kad mi se mušterija obraća mojim imenom. Većina naših stalnih mušterija zna mi ime, i to čini da se osjećam toplo i ugodno.

9) Napojnice

Svaka napojnica je dobra napojnica. Bariste, kao i konobari nisu najplaćeniji ljudi na planeti i dosta zavise od svoje napojnice. Postati barista zahtjeva postizanje nekih izuzetno detaljnih i teško savladivih vještina. Sve to košta. Gosti koji ostavljaju dobre napojnice (dakle, bilo koji gosti koji ostavljaju napojnice) čine da još više zavolim svoj posao jer pokazuje da prepoznaju i shvaćaju da vještina koju imam i s kojom izrađujem njihov napitak sigurno nije nešto što se stekne u jedan dan.

10) Povlastice

Kada radim smijem popiti neograničenu količinu kafe koja me „drži“ da izguram dan. To je povlastica. Ali uz ovu povlasticu imam i prednost znanja o kafi. Tako da kad sam bilo gdje drugdje osim na poslu – u trgovini, u restoranu ili u nekom drugom kafiću – znam što valja, i mogu uživati u tome što valja. Za razliku od mnogih drugih kavopija, barista razvije ukus za kafu koja postane ukorijenjeno zadovoljstvo, a ne samo nužnost. To je svakako povlastica.

KOMENTARI