Sanjanka Safija Haskić, koja već dugi niz godina živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, zaljubljenik je u narodnu tradiciju i baštinu, pa je u rodnom gradu oformila pravi mali muzej s brojnim artefaktima i predmetima koje su koristili naši preci u svakodnevnom životu.
Haskićeva je cijeli sprat kuće uredila u tradicionalnom stilu te ga nazvala “Bosanska kuća”, a prema njenim riječima dobrodošli su svi koji vole i cijene tradiciju i prošlost.
“Još kao mala djevojčica bila sam zaljubljena u narodne nošnje i sve što ima veze s načinom života naših starih. Dugo sam maštala o tome da izgradim sebi jedan ovakav kutak i u posljednjih nekoliko godina snove sam započela pretvarati u javu”, kaže ova zanimljiva žena.
Prema njenim riječima, do starih predmeta dolazi na razne načine, mnoge je dobila ili kupila, a pojedinih stvari u njenoj privatnoj kolekciji ne bi se postidjeli ni pravi muzeji.
“Mnogo je ovdje predmeta čija starost iznosi i po nekoliko stotina godina, recimo tu je mangala koju sam na poklon dobila od jednog starog kujundžije koji radnju ima na sarajevskoj Baščaršiji”, kaže Haskićeva. Vrijednim predmetom smatra i staro rešeto, koje se nekada koristilo za prosijavanje brašna, tu je i stan za tkanje tepiha i ćilima, drvena bešika za dijete, a do nje stalak koji se koristio da bi djeca brže prohodala i učvrstila noge.
Pokazuje nam i varićak, pojašnjavajući kako se radi o staroj mjeri za pšenicu i žito u Cazinskoj Krajini, a dobro očuvana je i stara sehara, gdje su žene čuvale svoje vrijedne predmete i uspomene.
U improviziranom izlogu su i brojni ibrici, fenjeri, džezve, ćilimi, kao i nezaobilazna šargija, zatim prastara vaga koja može podnijeti teret do 50 kilograma, te masivna pegla koja se punila žarom, a teška najmanje 45 kilograma.
Svoje mjesto u ovome prostoru našao je i unikatni klavir, koji je izrađen davne 1874. godine, a Haskićeva ga je nabavila u Sjedinjenim Američkim Državama i potom dovezla u Sanski Most.
Cijeli prostor u kojem se nalazi ova zanimljiva postavka preuređen je u stilu stare bosanske kuće, uz zidove se nalaze minderi, koji su bili uobičajeno pokućstvo, a podovi su zastrti tradicionalnim bosanskim ćilimima i ponjavama.
Haksićeva ističe kako se u njenoj zbirci nalazi više od 200 eksponata, a svaki od njih ima svoju priču. Pored toga što je vlasnica ove vrijedne muzejske zbirke, Haskićeva je zaljubljena u sevdalinku i stari domaći melos, a nedavno je u Sarajevu formirala i Udruženje “Bosni u amanet”, sve s ciljem da se bavi čuvanjem i promocijom ovdašnje baštine i tradicije.
“Iz Njujorka, gdje već dugo živim i radim, dolazim svake godine u rodni Sanski Most i Bosnu i Hercegovinu. Planiram da ostanem mjesec dana, ali se uvijek to produži na dva ili tri mjeseca. Što je čovjek stariji, to ga nostalgija i uspomene sve više vežu za rodnu grudu, pa tako i ja još malo planiram da se posve vratim, jer nigdje nema duše i života kao u našoj Bosni”, kaže Haskićeva na kraju naše posjete.
KOMENTARI