Sanski Rom Suljo Ahmetović odležao je pet i po od devet i po godina robije u Zenici, koliko ga je osudio Kantonalni sud u Bihaću za ubistvo svog prijatelja po skitnji.
Dobro vladanje
Pušten je zbog dobrog vladanja, a u grad na Sani vratio se stariji, pogureniji, s nekoliko zuba manje koji su mu u zeničkom KPZ-u, kako kaže, ispali „mirnim” putem. O zatvorskim danima izbjegava pričati jer se on „samo Boga boji”.
Sanjani su svojevremeno bilo šokirani viješću da je mirni i uvijek nasmijani Suljo, jedinac majke Mejre, nožem zbo kolegu skitnicu.
– Opsovao mi je mater, a popili smo. Nisam mogao prijeći preko toga – objašnjava danas Ahmetović i dodaje da se pokajao nakon zatvorskog iskustva.
U zatvoru je čak uštedio 150 KM koje je ubrzo potrošio za hranu.
Šest godina nakon krivičnog djela Sanjani svom sugrađaninu nastoje pomoći. Sakupljaju mu garderobu i obuću, daju marku-dvije za burek. Suljo kaže da njegov bivši advokat Nijaz Hadžić, danas notar, nikada ne prođe da mu ne ostavi pet maraka. Centar za socijalni rad Sanski Most pronašao mu je napuštenu kuću, osigurao mu ležaj, jastuk i posteljinu, čak i dobar sportski bicikl kojim Suljo kruži gradom. Nedostaju mu šporet i drva, a zima je već tu.
Najdraži utorak
– Bio bih gospodin čovjek samo da nađem neki posao. Znam raditi sve od cijepanja drva, zidarije do struje. Otkako sam došao s robije još se nisam pošteno najeo, a u zatvoru sam uvijek najviše volio utorak jer je tad za ručak bio grah – kaže Suljo i dodaje da ga više od gladi boli što ga se majka odrekla.
– Rekla mi je da me ne želi vidjeti, živi s nekim u Prijedoru u barakama na Urijama – kaže na kraju Suljo.
KOMENTARI