U sklopu manifestacije “Odbrana BiH – Igman 2012.” jučer je na Butmiru učesnicima marša Mladi na putu života general Armije RBiH u penziji Ismet Hadžić Mutevelija govorio o značaju bitaka koje je ARBiH vodila za planinu Igman, ali i objektu D-B, kako se zvanično zvao sarajevski Tunel spasa, kako su ga Sarajlije nazvale.
Agresoru pred nosom
“Bitno je da mladi znaju istinu! Objasnit ću im koliko su bitka za Igman i Tunel spasa značili za Sarajevo i njegovu odbranu od agresora. U strateškom smislu, planina Igman je bila komunikacija Sarajeva s ostatkom Bosne i svijetom. Da su srpske snage zauzele Igman, kompletna situacija na sarajevskom ratištu, samim tim i u BiH, promijenila bi se. Teško je dakle, pretpostaviti šta bi se desilo s braniocima grada, ali i stanovnicima da se to dogodilo. Tunel spasa je bio mala infuziona cijev za hranu, lijekove, ulazak i izlazak diplomata u i iz Sarajeva”, objašnjavao je general Hadžić učesnicima marša, nadajući se da će ponešto iz njegovog izlaganja i zapamtiti.
Dakle, sarajevski tunel širok je jedva 120 centimetara, ali dug je 760 metara. Visok metar i pol. Napravljen je agresoru pred nosom: 30 do 50 metara od njihovih rovova. Kroz tunel je dnevno prolazilo između dvije i tri hiljade ljudi. S početka, nije imao šine, a kada su postavljene, njima su tutnjala kolica. Tako je tokom 1995. godine na svaka od 20 kolica tovareno robe do 400 kilograma. Budući je bio značajan, tunel je bio zanimljiv i četnicima i novinarima (domaćim i stranim), i privrednicima i humanitarcima, diplomatama i običnim građanima.
U organiziranim prolascima koji su evidentirani ili nisu, u grad je ušlo 5.534.837 kilograma hrane. Sami građani kroz tunel su u Sarajevo unijeli oko 13.547.474 kilograma hrane. Njemu zahvaljujući, u grad je stiglo 36.705 kilograma sanitetskog materijala, te 3.930.428 kilograma raznih materijalno-tehničkih sredstava.
Kroz tunel je pružen telefonski i visokonaponski kabl koji je omogućio dotok ograničenih količina struje za bolnice, pošte i druge vitalne objekte u gradu. Tunelu hvala, pa je u grad ušlo 4.500.000 litara nafte i 80.000.000 kilovat-sati struje. Njime su transportovani i ranjeni, bolesni i poginuli pripadnici Armije RBiH. Tako je, zahvaljujući Tunelu spasa, Sarajevo preživjelo 1.425 dana nezapamćene opsade.
Solaković prvi prošao
Tunel je, dakle, ručni rad. Bio je čvrsta veza Butmira i Dobrinje. Prvu jedinicu koja je kroz tunel prošla ka Igmanu poveo je Adnan Solaković, odmah za njim su prošli i specijalci MUP-a RBiH, pa Deveta motorizovana. Dvije diverzantske čete bile su spremne da priskoče ako zatreba braniti tunel. Aprila ove godine nadležnost nad Tunelom spasa, sada kulturno-istorijskom i turističkom atrakcijom, preuzeo je Fond Kantona Sarajevo za zaštitu i održavanje grobalja šehida i poginulih boraca.
Oslobođenje.ba
KOMENTARI