“LJUBAV prema životinjama rađa se zajedno s čovjekom. Još kao sasvim mali, bio sam najsretniji kada bih svoj sendvič mogao podijeliti s napuštenim psom. Pogladio bih ga po glavi, da mu pokažem da nije sam na svijetu i da i njega, ničijeg, netko voli. Iako to nije nailazilo na odobravanje svih mojih susjeda, nikada nisam dozvolio da nečija mržnja uništi moju iskrenu ljubav prema čovjekovim najboljim prijateljima. S godinama sam počeo pomagati više i jače. Napuštene, uplašene, bolesne i često teško ozlijeđene pse, ne mogu ostaviti na milost i nemilost ulice. Kada naiđem na takvo nesretno biće, odvedem ga kući, nahranim, okupam, odvedem na pregled veterinaru i liječim, a kada ojačaju, psima tražim dom u kom će biti sretni. No, bilo mi je sve teže uskladiti posao taksiste i pomaganje četveronošcima. Prevagnula je, naravno, ljubav prema životinjama te sam svoj taxi iznajmio”, priča za Index Fahrudin Bravo, taksist kojeg Sarajlije obožavaju i o čijem se plemenitom srcu čulo širom Europe.
Iako u misiji pomaganja napuštenim životinjama ima i jako mnogo teških i potresnih trenutaka, jer mnogim, teško bolesnim i ozlijeđenim psima, pomoć, nažalost, prekasno stiže, Fahrudin pamti samo sretne dane i upravo mu taj pozitivan stav daje vjetar u leđa da nastavi dalje.
Udomljeni štenci iz Sarajeva povezali obitelji u Engleskoj
“Jedne sam godine pronašao šest malih štenaca, starih najviše mjesec dana, koje je netko odvojio od njihove majke i bacio. Ni trena nisam razmišljao što ću i kamo s njima, uzeo sam ih i odnio kući. U prvih mjesec dana morao sam im zamijeniti majku, hranio sam ih svakih nekoliko sati i tako dan i noć i svih šest je, na sreću, preživjelo. Kad su dovoljno ojačali, uz pomoć prijatelja koji žive u inozemstvu, za svih sam šest beba pronašao domove u Engleskoj. No, tu priči nije kraj. Iako žive u raznim krajevima Engleske, obitelji koje su udomile šestorke iz Sarajeva, upoznale su se i sprijateljile te se i danas redovno međusobno posjećuju, a napravili su i zajedničku Facebook stranicu na kojoj objavljuju fotografije svojih pasa i prate njihov život”, prisjeća se spasitelj napuštenih štenaca.
Osim što su beskrajno zahvalni i odani, psi lutalice su, tvrdi Sarajlija i nevjerojatno inteligentni. U to se uvjerio bezbroj puta, no zahvaljujući jednom spašenom psu, za to, kako kaže, postoje i “papirnati dokazi”.
“Prije par godina pored puta sam ugledao malo, čupavo, crno klupko, izgladnjelo i puno buha. Naravno, odmah sam ga odnio kući, liječio ga tjednima, a kada se oporavio, psiću sam pronašao divan dom u Njemačkoj. Nakon šest mjeseci stigla mi je poruka koju nikada neću zaboraviti i koja je neprocjenjivo vrijedna nagrada za moj trud. Naime, udomitelji iz Njemačke su me s ponosom obavijestili da je moj mali, ulični čupavac izrastao u pravog princa te je završio obuku za psa spasioca i to s najvišim ocjenama. U tom trenutku nitko nije bio sretniji i ponosniji od mene. Eto i to je jedan od milijun dokaza da trebamo pomoći tim divnim bićima koja nam za svaku dobrotu višestruko vrate”, kaže sarajevski taksist.
Iako je među ljubiteljima životinja poznat širom Europe, njegov mu rodni grad ne pruža nikakvu pomoć u zbrinjavanju pasa lutalica.
“Nemam udrugu, o psima se brinem sam, jedina pomoć koju dobijem je ona od iskrenih ljubitelja životinja koji su u mom radu prepoznali istinsku i bezgraničnu ljubav prema psima. Trenutno brinem o pedesetak napuštenih pasa koje sam sklonio s ulice. Kod mene imaju hranu, ako treba i liječenje, no, ono što je najvažnije, imaju ljubav koju mnogi od njih nikada prije nisu upoznali. Za pse o kojima brinem tražim domove po cijeloj Europi, ali najsretniji sam kada se udome u Sloveniji i Hrvatskoj jer je to relativno blizu mog Sarajeva pa ih često mogu posjetiti”, kaže Fahrudin.
Najteže mu je za jakih sarajevskih zima kada psi bez doma, izloženi niskim temperaturama, često tragično završavaju. Ove je zime tako u posljednji trenutak, polusmrznutu i zatrpanu snijegom, spasio malu ženkicu koju je nazvao Snjeguljica.
“Prijateljica mi je javila da je čula da u jednom sarajevskom kvartu već dva dana nepomično leži izgladnjeli, mali psić. Te je noći bilo jako hladno, padao je gust snijeg. Tek ujutro smo pronašli psića koji je već bio zatrpan snijegom te smo na tren pomislili da smo stigli prekasno. Na sreću, iako ukočen i gotovo smrznut, pas je ipak bio živ. Odmah smo ga odveli veterinaru jer nije mogao stajati na nogama. Temperatura mu je, s normalnih 38.8 pala na samo 32.9, te nam je veterinar rekao da su to malo biće bukvalno minute dijelile od smrti u snijegu. Sada se Snjeguljica, kako smo ju nazvali, polako oporavlja, no jako je preplašena, a kako ne voli izlaziti van i obožava gledati televiziju, zaključili smo da je sigurno bila nečiji ljubimac te je, iz toplog doma izbačena na studen”, kaže Fahrudin.
Mala Snjeguljica, kao i ostalih pedesetak pasa o kojima sam brine, traži svoj zauvijek dom, te se nadamo da će ga uskoro i pronaći.
foto Facebook/index.hr
KOMENTARI