instant fap

SDP na mala vrata pokušava uvesti četvrtog telekom operatera u BiH!

Privatna tvrtka T3 u vlasništvu Miodraga Škrbića, uz svesrdnu pomoć prijatelja iz vrha SDP-a, uveliko priprema teren za ulazak na tržište mobilnih usluga


Svi koji nešto znače u nomenklaturi SDP-a okupili su se protekle sedmice na proslavi „radne pobjede“ koju je ostvarila privatna tvrtka T3, u vlasništvu Miodraga Škrbića, bliskog prijatelja lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije i jednog od najizdašnijih donatora SDP-a.  T3 je prvi privatni telekom operator u BiH u segmentu fiksne  telefonije u BiH, ali nakon izgradnje nekoliko baznih stanica koje su testirane protekle sedmice, T3 je spreman i za ulazak na mnogo atraktivnije i profitabilnije tržište mobilnih usluga u BiH!

Alternativni telekom T3 posluje u BiH od 2006. godine, a od osnivanja tvrtke do prije godinu dana na njenom čelu nalazio se Elvedin Grabovica, koji je nakon pobjede SDP-a na proteklim parlementarnih izborima „prekomandovan“ na funkciju generalnog direktora Elektroprivrede BiH.

Grabovica se na čelu T3 nije proslavio. Dapače, tvrtka je poslovala toliko loše da je njen većinski vlasnik Miodrag Škrbić uveliko tražio kupca kome bi utrapio svoje ekonomsko nedonošče.

Nova nada za T3 bljesnula je nedavno, nakon što je SDP uspio preuzeti neke od važnih poluga državne vlasti, kao što je primjerice državno Ministarstvo prometa i komunikacija, na čijem se čelu odnedavno nalazi Damir Hadžić, dopredsjednik SDP-a i jedan od najbližih suradnika šefa SDP-a Zlatka Lagumdžije. S usponom SDP-a, počele su rasti i poslovne ambicije Škrbićeve tvrtke T3, koja je užurbano počela pripreme za ulazak na novo, vrlo profitabilno tržište mobilnih kumunikacija.

AMBICIOZNE PRIPREME
Početak je bio obećavajući – Škrbićeva privatna tvrtka T3 uspjela je u  kratkom roku izgraditi nekoliko baznih stanica za mobilnu telefoniju, a novi ministar prometa i saobraćaja Damir Hažić, u tijesnoj suradnji s direktorom RAK-a Kemalom Huseinovićem, odlučno je krenuo u raščišćavanje barijera koje stoje na putu uspostave potpune tržišne liberalizacije telekom sektora u BiH.

No, proslavu „radne pobjede“ i skorog ulaska T3 na unosno tržište mobilnih telekom usluga „pokvario“ je upravo ministar Hadžić koji je okupljene uzvanike informirao o mršavim rezultatima netom održanog sastanka s direktorima tri dominantna telekom operatora, BH Telecoma, Eroneta i M:tela, koji su se uglas usprotivili brzopoteznoj liberalizaciji, ali i bagatelizaciji telekom  tržišta. U najkraćem, na sastanku s direktorima tri dominantna telekom operatora, ministar Hadžić se proveo kao bos po trnju.

Slobodna Bosna došla je u posjed dokumenta koji svjedoči da je ministar Hadžić, pritisnut argumentima, morao odustati od brzopotezne liberalizacije telekom tržišta.

Uspio je tek dogovoriti da se u roku od 15 dana formira radna grupa sa zadatkom da „napravi analizu tržišta mobilnih komunikacija u BiH i mogućnosti uvođenja virtuelnih telekom operatera kao i četvrte mobilne mreže“. Također je dogovoreno da se odgodi primjena već pripremljene odluke o uvođenju virtualnih mobilnih operatora u BiH koji su, prema zamislima Hadžića i Huseinovića, s novim biznisom mogli startati odmah nakon kupovine licence čija je cijena više nego skromna – 100.000 KM!

Nekoliko godina ranije, cijena licence koju su platili dominantni telekom operatori bila je paprena – 140 miliona KM. Direktori tri dominantna telekom operatora na sastanku s ministrom Hadžićem i direktorom RAK-a Huiseinovićem pobunili su se protiv bagatelizacije telekom tržišta BiH, ali su otvorili i neka druga, puno važnija pitanja, o kojima ministar Hadžić očito nimalo nije vodio računa.

LIBERALIZACIJA PRIJE PRIVATIZACIJE
Jedno od takvih pitanja tiče se i dileme vezane za opravdanost uvođanja potpune tržišne liberalizacije prije privatizacije telekom operatera u većinskom državnom vlasništvu. Sve države u najbližem okruženju izabrale su upravo suprotan red poteza od onog koji zagovara SDP-ov ministar Damir Hadžić. Ni jedna država iz okruženja nije ni pomišljala na liberalizaciju prije privatizacije. Hrvatska je, primjerice, najprije prodala državni telekom a tek osam godina kasnije dopustila je da na tržište uđu i alternativni telekom operateri, i to najprije u segmentu fiksne telefonije a tek odnedavno i u segmentu mobilne telefonije („Tomato“).

U Srbiji, uz tri dominantna telekom operatora, od kojih je jedan u većinskom državnom vlasništvu, posluje i nekoliko alternativnih operatora, ali isključivo u segmentu fiksne telefonije. Slično je stanje i u Crnoj Gori, Makedoniji i Sloveniji, te drugim tranzicijskim državama koje su sve redom najprije privatizirale državne telekom operatore a tek potom dopustile postupnu i djelimičnu liberalizaciju telekom tržišta.

UDAR NA „PRAVE“ TELEKOM OPERATORE
Virtualni telekom operateri (MVNO) nemaju izgrađenu vlastitu infrastrukturu nego koriste infrastrukturu „pravih“ telekom operatora. Njihova glavna prednost proističe iz minimalnih ulaganja u infrastrukturu, zbog čega su u mogućnosti brzo pokrenuti mrežu i ponuditi korisnicima niže cijene usluga. Virtuelni operater je zapravo preprodavač telekom usluga: kupuje minute razgovora po veleprodajnoj cijeni od „pravog“operatora, pa ih onda prodaje korisnicima po maloprodajnoj cijeni koja je u principu niža za 10 posto.

Ali, ono što je njihova najveća prednost ujedno je i njihova najveća mana: zbog nedostatka vlastite infrastrukture mogu nuditi samo osnovne (govorne i SMS) usluge. U najboljem slučaju, od „pravih“ operatera mogu otkinuti ne više od  10-ak posto tržišnog kolača, ali s obzirom na minimalna ulaganja radi se zapravo o golemom novcu. U konkretnom slučaju BH Telecoma, tržišni udio od 10 posto vrijedan je više od 60 miliona KM godišnje!

Upravo na temelju iskustava država regije, direktori tri dominantna telekom operatera na sastanku s ministrom Hadžićem insistirali su da cijena licence virtuelnih operatera bude proporcionalna tržišnom sudjelovanju. Ako je dominantni telekom operater za licencu platio 140 miliona KM, onda bi virtuelni operater trebao platiti 10 posto od tog iznosa, dakle 14 miliona KM, odnosno 140 puta više od iznosa koji je bio odredio SDP-ov ministar Damir Hadžić.

No, prije nego što se utvrde pravila po kojima će se dopustiti liberalizacija tržišta mobilne telefonije, traba odgovoriti na pitanje koliko bi prijevremena liberalizacija telekom tržišta obezvridjedila tržišnu vrijednost dva telekom operatera u većinskom vlasništvu države – BH Telecoma i HT Eroneta. Vlada Republike Srpske nema takvih dilema. Budući da je prodala telekom, ne mora voditi računa o tome hoće li i koliko će li liberalizacija telekom tržišta umanjiti vrijednost M:tela. Ali Vlada Federacije BiH, kao većinski vlasnik dva telekom operatera, BH Telecoma i HT Eroneta, itekako mora voditi računa da nekim nepromišljenim potezom ne obezvrijedi njihovu tržišnu poziciju i vrijednost kapitala.

Liberalizacija tržišta je neminovna, no mora joj prethoditi privatizacija dva državna telekoma.

Izvor: Slobodna Bosna