Šok i pažnju BH – javnosti proteklih dana izazvala je informacija koju je napravila Porezna uprava Federacije a tiče se popisa 100 najvećih plaća u državnom sektoru. Porezna uprava je svoj popis sačinila za tri mjeseca (mart, april, maj). Najveće plaće nisu imali izabrani zvaničnici (političari) nego direktori: Bosnalijeka, osiguranja, fakulteti, zdravstvene institucije, banke, agencije.
Ubjedljivo najveću plaću za mjesec maj je podigao Nedžad Polić, bivši direktor Bosnalijeka u ukupnom iznosu od 41 761 KM. Polićeva je i inače prosječna plaća bila oko 15 000 KM. Velika primanja, nakon Bosnalijekovih inkasirali su direktori i uposlenici Sarajevo osiguranja, među kojima se ističe plaća od preko 18 000 KM direktora Midhata Terzića. Čelnici aluminija d.d. Mostar Ivo Bradvica, Mladen Galić i Željko Bradvica inkasirali su u prosjeku plaću oko 20 000 KM. Zabrinjavajuća je činjenica da je premijer Federacije Nermin Nikšić izjavio da „sve što može uraditi Vlada Federacije je moralna osuda“, tobože na takav način djelujući na „savjest ljudi“. Takva izjava je izazvala veliko razočarenje šire javnosti jer da su ovi preplaćeni funkcioneri imali imalo „savjesti“ nikad sebi ne bi ni omogućili takva primanja. Željko Komšič, predsjedavajući Predsjedništva BiH u izjavi za Anadoliju naglasio je da mnogi sa obznanjenog spiska imaju i „dodatna primanja“, koja još teže oslikavaju nemoralnost direktorskih šeika pod utjecajem vladajuće elite (SDP-a i SNSD-a). Javnost RS-a traži da se na isti način obznane podaci i u manjem entitetu. Za sada se Dodik i premijerka Vlade oglušuju, ali neće dugo moći ćutati, posebno zbog pritiska sindikata čiji članovi u oba entiteta žive na granici egzistencijalnog minimuma. U evropskim država za osnovne životne potrebe (režije i ishrana) od plaće se izdvaja oko 10 %. Za potrošačku korpu u BiH koja je oko 1 400 KM nije više dovoljna ni cijela plaća, ako je uopće primaju kao što je slučaj sa budžetskim korisnicima na našem kantonu.
Šeici u Vladi USK-a
Na činjenicu previsokih plaća u Vladi USK-a državni revizori su upozorili u Revizorskom izvještaju za 2011. i 2012.. Vlada, na čelu sa Hamdijom Lipovačom nije htjela prihvatiti sugestije revizora u smislu velikih i netransparentnih primanja, nego je ta svoja mjesečna primanja i privilegije udvostručila. Prosječna mjesečna primanja premijera Lipovače su veća od svih premijera kantonalnih Vlada. Da apsurd bude veći njegova su primanja veća od prosječnih Federalnog premijera (Nikšića) i državnog Vjekoslava Bevande koja su u prosjeku oko 5 000 KM.
Posebno je interesantna i činjenica da naš kantonalni premijer ima veća primanja i do premijera i ministara Hrvatske (Milanovića), čija se plaća kreće između 16 i 20 tisuća kuna. Uzme li se u obzir da naš premijer dodatno raspolaže i karticom (50 000 KM), te da troškove dnevnica putovanja u zemlji ima veća i od ministra Lagumdžije, naš je premijer rekord na Balkanu po potrošnji. Još kao načelnik Bihaća Lipovača je sebi i čelnicima SDP-a osigurao položajni dodatak u telećim šniclama i biftecima koje su mesari Bihaća morali voziti na njihove adrese i vikendice. O piću je najbolje ne govoriti… Nekoliko je vinarija iz Hrvatske i Srbije učestvovalo u neograničenim snabdijevanju naših vladajućih SDP čelnika. Njegov načelnički nasljednik Albin ovu je praksu predano nastavio, samo su količine neznatno povećane. Rekorder po primanjima je i financijski „vitalna“ federalna poslanica Mira Ljubijankić, koja ujutro dok iz kuće makne ostvari nadoknadu, uglavnom oko 8 000 KM mjesečno.
Interesantna je i činjenica da su SDP čelnici Bihaća i svojim najbližim rođacima isplaćivali enormne nadoknade u slučaju bolesti a Lipovačin otac je ostvarivao i posebne nadoknade kao član komisija koje formira općinski načelnik. Zbog toga se danas Lipovača ne usuđuje predati vlast parlamentarnoj većini na kantonu jer bi tek tada u javnosti isplivale činjenice enormnih primanja i privilegija koja su sebi „socijalno“ osjetljivi SDP-ovci namakinjali. Sve ove njihove šeik – potrošnje podržavali su i podržavaju čelnici sindikata, naravno i partnerske A SDA i S za BiH.
Šeici u Sani
To da su dosljedno podržavali i oponašali potrošače u Izvršnoj vlasti kantona, najbolje svjedoči činjenica da su iz objavljenog spiska 100 najbolje plaćenih u Federaciji na našem kantonu zabilježena najveća primanja u zdravstvu i institucijama zdravstva. Zdravstveni ministarski reformator (dr. Murić) položajno u zdravstvu najbolje je reformirao poziciju svoje supruge i kuma (Muris Halkić) direktora Doma zdravlja Cazin koji je za mart digao plaću od 6 599 KM. Sličnu je „zaradio“ i u aprilu 6 524 KM. Mustafa Šanta, direktor Sarajevo osiguranja u S. Mostu sa plaćom od 6 241 KM pretekao je člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića (6 071 KM). Jasmin Toromanović (SDA) profesor na zdravstvenoj školi Univerziteta u Bihaću je u maju naplatio plaću od 8 197 KM, istina samo u ovom mjesecu. Kontinuitet visokih plaća ostvarila je i direktorica Doma zdravlja u Bihaću Azra Hasić Ćehić sa oko 5 500 KM. Svi su direktori Domova zdravlja na USK-u iz reda članova SDP-a povećali svoja primanja. A zbog istine (osim direktora Doma zdravlja u S. Mostu Hajrudina Jakupovića). Plaća njegovog prethodnika Hajrudina Boškovića kretala se u prosjeku sa dodatnim radom (dežurstvom) između 2 500 – 3 000 KM.
Apsolutni rekord po mjesečnim primanjima u kontinuitetu zabilježila je naturalizirana Bišćanka iz doline Sane, Jasmina Cepić (oko 6 000 KM)… Njena primanja su recimo u prosjeku mjesečno bila veća za 500 KM od plaće direktora najprofitabilnije kompanije u Federaciji BiH Nedžada Rašidbegovića (BH Telekom Sarajevo). Ni druga naturalizirana Sanjanka ministrica financija u Vladi kantona Azemina Helić nije bila štedljiva. Njena su mjesečna primanja u prosjeku duplo veća od bivšeg ministra zdravstva aktualnog načelnika S. Mosta Mustafe Avdagića (2 500 KM). Avdagić je autom iz Sanskog Mosta putovao preko Ključa gdje bi mu se u istom autu priključio ministar obrazovanja Amir Hadžić, a najčešće bi u B. Petrovcu pokupili i sekretara Vlade Esmira Brkovića. Po našu kako sama reče „štedljivu“ ministricu Helić u S. Most dolazi šofer iz Bihaća, odveze u Bihać i ponovo vrati i opet u Bihać. Spretna ekspertica financija kad god želi posjetiti djecu na fakultetu u Sarajevu izmisli sebi službeni put i razloge uzme šofera pa put pod noge. Šofer se po nju i vrati nakon „službenog“ boravka nekoliko dana. Skupocjena ministrica Helić je sebi platila iz budžeta uređenje stana, nepotvrđena je informacija da joj se iz budžeta plaćaju troškovi režija. Potvrđena je informacija da ministrica Helić osim plaće koja je uvećana za položajni dodatak (dva puta po 20 %), uz naplatu vladinih komisija i kolegija, naplaćuje i naknadu za odvojeni život. U rebalansu budžeta za ovu namjenu ministrica je uvela i novi financijski kod koji nije u izvornom prijedlogu budžeta za 2013., i komotno bi mogli napisati Helića – kod. Bivši ministar Redžo Kurbegović nije naplaćivao sredstva za odvojeni život jer na kraju nije u Bihaću ni boravio, putovao je svaki dan. Putuje i Helićka svaki dan ali je u statusu odvojenosti jer samo po tom osnovu naplaćuje približni iznos jedne prosječne plaće. Osim što je nemoralno ova naknada je i nezakonita jer Zakon o plaćama i naknadama u organima Uprave F BiH još nije ni donesen (u proceduri). Ono što je sigurno „štedljiva“ ministrica Helić budžet Kantona već sada košta preko 10 000 KM mjesečno. Pitanje je samo na kome štedi?!
Da ima gore od goreg, odnosno bolje od boljeg je činjenica da su najveća primanja i naplate proteklih godina u Sanskom Mostu zabilježili Eniz Kazić (SBB), rođak mu marljivi Sulejman Kazić (S za BiH) i Šefik Trožić (notar). Iznosi s kojima raspolažu proteklih godina ovi bogati Sanjani mjere se stotinama hiljada, pa i milionima KM.
Sretna van Nova godina, dragi naši ŠEICI!!!
KOMENTARI