Prokleta je sudbina jednog naroda kad mu je „Dan žalosti“ čest. Zaslužili mi to ili ne, ono što se desilo, desilo se. Tražeći krivca samo se vrtimo u začaranom krugu. Pljuvati i optuživati je lahko. Osjetiti patnju izazvanu Božijom voljom je preteško. Očigledno mi tog nismo svjesni, pa je potrebno da nas opominje često. Čovječe uključi mozak, saburi, oprosti. Sve ti zaboraviš brzo i rat si zaboravio. Čak si i ovu krvavu elementarnu nepogodu nakon par dana zaboravio. I tad i danas si uzdizao pogrešne, pa su ti zaboli nož u leđa. Preostaje ti samo da se žališ i tražiš.
Velika ti je rupa čovječe, teško je nju napuniti. Iznova se vraćaš, kako bi se ljudi sažalili. Ljudi, koje pljuješ čim ti leđa okrenu. E moj čovječe, upravo ti ljudi su se žrtvovali da tebi pruže pomoć. A ti imaš snage da ih nazoveš lopovima. Nemoj, znaj da život ima kraj.
Pao si na ovom ispitu, nažalost. Ni Bog tebi pomoći ne može. Zagazio si ti u prazno. Obuzele te crne misli, rođeno dijete ti postaje prepreka. Stani, pogledaj oko sebe, Sve je s razlogom, tvoje postojanje također. Nisi ti taj izabrani, samo si obični smrtnik. Mala je ovo kazna bila, premala. Čak ni ove kiše tvoju prljavju dušu oprale nisu. Zašto si dopustio da se ovo desi. Prevladao si dobrotu, humanost, solidaranost i svaki tračak sreće našeg napaćenog naroda. Iskoristio si situaciju da budeš u prvom planu.
Prođe tako i dvanaesti mukotrpni, pomalo suh dan. Sudeći po svemu, izgleda da se vraćamo na staro. Čovjek se povukao. Izgubio je inspiraciju za pljuvanje. Imao je toliki spisak, da je čak upisao i sebe. Izgubio povjerenje u sebe samog, pa se opravdava da je bio iskorišten. Žalio se na svoju sudbinu ispijajući kahve, 20 metara dalje. Dalje od ljudi koji su dali sve od sebe kako bi pomogli. Pomogli baš tebi „naivni čovječe“. Tebi pogrešnom, nasrtljivom. Godinama si uništavao svijet, nametnuo im svoj stav. Sad kad su gladni, očekuješ da te mole. Griješiš čovječe, mnogo griješiš. Za njih si samo sjena iz prošlosti.
KOMENTARI