instant fap

Selma Durmišević: Velik insan u malom vilajetu

Selma Durmišević: Velik insan u malom vilajetu

Kad bih te neki stranac upitao, da mu s lijepim riječima opišeš slučajnog prolaznika. Lijepim riječima. Dugo razmišljaš. Teško ti je. Mucaš. Takva opisivanja  za tebe su nepoznata, strana. Zašto? Iz kojeg razloga? Šta te spriječava? Čini li te sretnim, zadovoljnim. Ne bojiš se Boga? Boga? Da si svijestan Njegovog postojanja, vjerovatno bi dobro razmislio o svojim postupcima.

Riječ po sebi je lijepa, umiljata, koristna. Ti je čovječe uništavaš. Tačno ti. Da, da  tačno ti. Bez srama, bez straha. Koristiš je u svakom kontekstu i situaciji, koja te se ne tiče. »Mene se ne tiče? Kako to? Moj glas je bitan«. Vjerovatno, ako želiš biti prvak u oholosti.

Uništavaš je kao što si do sad uništio sve. Ne krivi drugog što ti je život jadan, ne krivi drugog što se budiš nesretan, ne krivi drugog što ti je država prokleta. Stani, makar jednom, zapitaj se, da li si ti razlog tog. Nisi. Ti si dobar čovjek, dobar prijatelj, ne širiš nebuloze, laži. A i dalje ne možeš se sjetiti lijepih riječi. Srce ti je obavijeno hrđom. Zlom. Ni trunka dobrote. Proklet si ti »veliki čovječe«

Čovječe nije to u redu, nije nikako. Život kratko traje. Čekaj, možda tebi nema kraja, možda si ti taj odabrani, pa ti je osnovni zadatak da pljuješ po drugim, po tebi, manje vrijednim. Taj zadatak obavljaš najbolje, bez greške. Vjerovatno sebe ispunjavaš. Samo nek si ti zadovoljan »veliki čovječe«.

Svijestan li si »veliki čovječe«, da stvaraš bol. Čuj, normalno da nisi. Spavaš li? Zaspem čim glavu spustim. A da li se zapitaš, spavaju li oni, koje nosiš u svojim ustima. Blatiš ih. Ne zapitaš se. Bravo »veliki čovječe«. Čestitam. Znaj, proklinje te svaka suza, što je lično ti stvoriš svojim poganim jezikom. Duševnu bol koju nanosiš. Pa šuti veliki čovječe. Začepi. Ne pričaj. Zaustavi sam sebe.  Kontroliši se.

Problem ti je, tuđi život, tuđa sreća. Nekad ti nije bitan ni povod, svoji priču si sam stvorio. »Veliki čovječe«, nisi u Hollywoodu, ne piši scenarije. Ne traže to ljudi. Nisi im dobar režiser. Zamijeni profesiju. Stani. Okreni se. Vidiš li šta ostavljaš iza sebe. Pakao. Nesreću. Sam si »veliki čovječe«. Sam. Izgubio si se u svojim lažima. Potonuo si u svojim scenarijima. Kasno je čovječe. Kasno. Svijetla se gase. Glumci su te odavno napustili. Izdao si ih. Prodao za laž. Ne stvara se sreća na tuđoj nesreći »veliki čovječe«. Hoćeš li to ikad skontati?

Svi su ti trn u oku. Čim se okrenu, ti već počinješ s pisanjem. Ne provjeravaš. U stvari i nije ti u cilju da provjeriš. Osljanjaš se na metafore, preuveličavanja. Život je realnost »veliki čovječe«, zaboravi na bajke, ustvari za tebe su prikladnije basne. Čeljust ti služi samo za ujed.

Znaš li »veliki čovječe«, kako bi tebe ostali opisali, u kom filmu bi ti glumio. Nema odgovara, nebitan si čovječe. Ne bitan. Prazan si, nevidljiv. Kani se tuđih života, kani se laži, kani se izmišljanja. Nije ti to svrha. Vrijeme je da se pokaješ. Nadaj se da nije kasno. Za tvoje uništavanje neće biti zaduženi ljudi, nego Bog. Teško tebi »veliki čovječe«. Sad ne možeš pobjeći. Nemaš kud. Nema ti pomoći. Jadan ostaje jadan.

 

 

KOMENTARI