Mnoge fudbalske priče velikih igrača su dirljive, emotivne, ali ona o Senadu Luliću je jedinstvena. Krenuo je iz Sovića gdje je bježao od metaka, a stigao je do Lazija i titule kralja Rima.
Senad Lulić se danas emotivnim obraćanjem nakon deset godina oprostio od Lazija u kojem je proveo najljepše igračke dane svoje karijere.
Lulić je rođen u Mostaru 1986. godine, ali je svoje djetinjstvo proveo u selu Sovići odlakle je proteklog rata protjeran u Jablanicu. Fudbalski put je počeo u kultnoj Turbini, turbini mladih igrača koji su poslije pravili odlične karijere.
Spletom okolnosti svoju seniorsku karijeru počinje u švicarskom klubu Chur 97, a potom dvije sezone igrao je za Bellinzonu. 2008. godine prelazi u slavni švicarski Grasshopers i polako se budila želja i nada za velikim europskim klubovima.
Igrao je dobro i uslijedio je transfer u Young Boys. Za samo sezonu je skrenuo pažnju na sebe, pogotovo mečevima u Ligi Šampiona i za Lazio nije bilo dvojbe – samo Senad Lulić.
Godine 2011. stiže u Rim, obukao je nebesko plavi dres i krenula je historija. Postao je legenda Lazia sakupivši 387 nastup na kojima je postigao 34 gola uz sjajnih 50 asistencija. Kapitenska traka talijanskog giganta je dugo vremena krasila Senadovu ruku.
Najljepši trenutak karijere mu je sigurno 26. maj 2013. godine. Finale Kupa Italije, stadion Olimpico, protivnik najveći rival Roma, pobjeda 1:0, a jedini gol postigao je upravo Senad Lulić i odveo ekipu do pehara, a sebe do prijestola kralja Rima.
Navijači Lazija slove za jedne od najzahtijevnijih prema svojim igračima, a poštovanje koje su imali prema Luliću pokazuje kakve je nastupe pružao naš fudbaler. Protekle sedmice na trening kampu su okačili parolu posvećenu Luliću.
“Dvadesetšestog maja postao si besmrtan. Hvala Senade, zauvijek Lazijal”, stoji na paroli.
Svoju karijeru će vjerovatno nastaviti u Švicarskoj.
Za A reprezentaciju BiH igrao je 27 puta. Debitovao je 2008. godine na meču sa Azerbejdžanom, a posljednji susret odigrao je 2017. protiv Belgije.
KOMENTARI