Mala Velika moja….večeras ćemo za njih voljeti….. Bilo ih je stotinu dvoje ili stotinu troje, sad svejedno je… Bili su djeca….čista kao planinski potoci, vedra kao majska zora sto se budi…. iskrena, kako to samo dječija srca znaju biti…
Al’ ruka pogana zlikovca, zamuti halom pobješnjelim, male brzake, što slivaše se u more dječijih želja, crveno obojeno. Zacrniše majske zore zastorima prokletim, leđašca im nejaka krvlju označiše pa ih u humke pretvoriše….
Snove im i maštu zajedno s'njima pokopaše. Sakriše igračke da ne svjedoče o malim bićima što prijetnja im bjehu Recite mi da li je to ljudski? ….Recite mi da li je to čovjek… insan.. da li je božiji stvor kada može stati pred DJETINJSTVO i… Ubiti ga! I zato…. kao iz neke druge pjesme… Mala Velika moja…. večeras ćemo za njih voljeti…
Senada Alić Mujezinović
KOMENTARI