Tanija Delić (88) i Hedija Talić (82), dvije rođene sestre, ovih danas susrele su se prvi put nakon punih 72 godine, a njihov susret protekao je uz puno neskrivenih emocija.
Životna sudbina i sticaj nesretnih okolnosti razdvojio je sestre u vihoru Drugog svjetskog rata. Sestre su rođene u selu Budimlić Japra, nadomak Novog Grada/Bosanskog Novog, gdje su provele zajedničko dejtinjstvo. Njihov otac, Bego Budimlić, bio je poljoprivrednik, pored dvije kćerke imao je suprugu i sina, te su svi živjeli teškim seljačkim životom.
Porodičnu harmoniju prekinuo je Drugi svjetski rat i stradanje ovog sela tokom ljetnih mjeseci 1941. Godine. Budimlići su od ratnog vihora spašavali živu glavu bijegom preko Une u obližnji hrvatski gradić Dvor. Sestre se prisjećaju meteža i opšteg haosa koji je tada vladao, kojom prilikom se mlađa sestra Hedija izgubila i zauvijek odvojila od porodice. Sticajem okolnosti, tada desetogodišnja djevojčica, završila je u domu za siročad u Banjaluci, gdje je provela period do kraja rata. Ostatak porodice se potucao po izbjeglištvu,a Tanija je tada upoznala je budućeg supruga Huseina iz sela Modra, nadomak Sanskog Mosta.
Tokom ratnih godina roditelji djevojčica su poginuli, a njihov sin emigrirao je u Sjedinjene Američke Države izgubivši svaku vezu sa zavičajem. „Ljudi su poslije rata pričali razne priče. Neko je rekao da su svi otišli za Ameriku, dok su drugi tvrdili kako su svi poginuli u ratu. Izgubila sam svaku nadu da ću pronaći nekog svog.“, kaže mlađa sestra Hedija. Ona je svoju životnu egzistenciju zasnovala u Lukavcu, kod Tuzle, gdje je u braku izrodila četvoro djece.
Starija sestra je životne godina provela u Modroj, gdje je zasnovala potomstvo, tri kćerke i dva sina. Do sudbonosnog susreta dvije sestre došlo je nakon što se Hedijin najstariji sin Fikret, zainteresirao za porodične korijene. Preko fejsbuk mreže stupio je u kontakt sa kćerkom svoje tetke, Safetom i izgubljene porodične niti su povezane.
Sredinom prošle godine izgubljene sestre su se prvi put čule preko telefona, a ovih dana i susrele nakon punih sedam decenija. „Bilo je suza i nevjerice. Iako je prošlo toliko vremena obje se sjećamo oca, majke i brata, kao i najsitinijih događaja iz djetinjstva.“, kažu sestre uz nadu da će uspjeti ostvariti vezu i sa izgubljenim bratom ili nekim od njegovih potomaka.
Sastavljene životne niti, kažu, nikada više neće biti prekinute, a uskoro planiraju i upoznavanje svih članova njihovih porodica.
KOMENTARI