Nafiz Maličević potiče iz poznate poslastičarsko-ugostiteljske familije, ali se tim poslom bavio samo u mladosti, pomažući u porodičnom biznisu. Kako je bilo dovoljno da jedan sin naslijedi porodični posao i tradiciju, Nafiz je izučio za električara i kako kaže: – nikad se nije pokajao.
U poslijeratno vrijeme intenzivne obnove i elektrifikacije grada i sela, mlađani majstor Nafiz unosio je svjetlost i radost u mnoge domove i kuće širom Bosanske krajine.
Bio je jedan od onih čaršijskih ljudi koji je svojim životom i odnosom prema drugima: prijateljima, komšijama i sugrađanima izgrađivao onaj poznati duh zajedništva koji je decenijama krasio naš grad.
Poput većina starijih Sanjana bio je zaljubljenik u sport i vatreni navijač Podgrmeča, kluba kojeg je godinama pratio kad igra bilo kod kuće ili na strani.
Sportski duh udahnuo je i svojim sinovima, a sva trojica su bili uspješni rukometaši. Iako u poznim životnim godinama, često se mogao vidjeti na biciklu, njegovom omiljenom prevoznom sredstvu kojim se aktivno koristio sve do smrti. U poslednjih nekoliko godina bavio se neobičnim hobijem-sakupljanjem osmrtnica naših umrlih sugrađana. Ovom prilikom sjećamo se i Nafizove supruge Naile.
Njihova mala kuća u Staničnoj ulici uvijek je bila okupana cvijećem i zelenilom. Oboje su svojim životima ostavili neizbrisiv trag i pečat u životu ovog grada i zaslužuju da ih se zauvijek sjećamo i pominjemo ih.
Porodici Maličević ovom prilikom upućujemo izraze najdubljeg saučešća i molimo se za vječni rahmet našeg Nafiza.
KOMENTARI