Mještani sela Škrljevita, koje je udaljeno dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, obilježili su u proteklu subotu 24. godišnjicu zločina koji je počinjen nad devetoricom Hrvata stanovnika tog mjesta.
U periodu nakon posljednjeg rata selo je opustjelo, jer prijeratni žitelji danas borave u Republici Hrvatskoj ili nekoj od zapadnoevropskih zemalja.Do sela vode loši makadamski putevi koji su, zbog dugogodišnjeg neodržavanja u takvom stanju da se može stići jedino dobrim terenskim vozilom. Iako otrgnuti od zavičaja, mještani Škrljevite svake godine pohode svoje razrušene domove. Redovno se okupljaju kako bi se prisjetili svojih komšija mučki ubijenih od strane pripadnika Vojske Republike Srpske na lokalnom šumskom putu nekoliko kilometara od ulaza u selo. Na zločin sjeća spomen obilježje podignuto prije sedam godina.
Na crnom mramornom postolju ispisana su imena ubijenih mještana.Tog kobnog dana devetoricu nedužnih civila su, pri povratku iz Sanskog Mosta, dočekala tri naoružana pripadnika srpske vojske. Nakon kraćeg maltretiranja, oduzeli su im lične stvari, novac i druge dragocjenosti. Potom su ih postrojili duž ivice potoka, naredili im da se okrenu leđima i bez milosti strijeljali.Zločin je preživio Grgur Stojić, koji se, iako teško ranjen u stomak, uspio dovući do sela i obavjestiti o onome što se desilo. U poslijeratnom periodu, Stojić je u nekoliko navrata, na suđenjima pred Haškim tribunalom i domaćim sudovima, svjedočio o zločinu.”Sjećam se svega kao da je bilo danas. Vraćali smo se sa pijace u Sanskom Mostu. Ti vojnici su bile naše komšije iz susjednog sela. Dobro smo se poznavali. Oduzeli su nam novac, a morali smo skinuti i prestenje s ruku, ručne satove i ostalo te im predati. Bio je kišni dan, pa je većina od nas nosila kišobrane. Jedan od njih je rekao da ih ostavimo, jer nam više neće trebati“, prisjeća se Stojić
.Za zločin nad mještanima Škrljevite, na dvanaest godina zatvora osuđen je Daniluško Kajtez i on se trenutno nalazi na izdržavanju kazne. Tijela ubijenih pokopana su u zajedničku grobnicu, a poslije rata sahranjeni su na dostojan način na mjesnom groblju. Neposredno nakon zločina i niza incidenata, mještani su odlučili da kolektivno isele iz rodnog sela.
Njihove kuće su potom opljačkane i zapaljene.Danas tek oronule ruševine obrasle vegetacijom svjedoče o ljudskom životu na ovim prostorima. Prema riječima mještanina Jure Stojića, koji već duže od dvije decenije živi i radi u Hrvatskoj, selo je nekada brojalo sedamdeset domaćinstava i oko tri stotine stanovnika.”Bilo je to pitomo selo, ljudi su se mahom bavili zemljoradnjom i stočarstvom. Posjedovali smo velike površine obradivog zemljišta i šume. Nažalost, šume su danas u značajnoj mjeri posječene, a putevi su potpuno uništeni“, kaže Stojić.Iako u poslijeratnom periodu nije bilo volje i spremnosti na povratak, on kaže kako su mještani i dalje čvrsto vezani za rodni zavičaj.”To se posebno odnosi na starije. Godišnje odmore i slobodne dane koristimo da dođemo, da se družimo i obiđemo grobove naših predaka.“, kaže Stojić.
Na mjesnom groblju podignuta je prije nekoliko godina drvena kapela i to je danas jedini čitavi objekat u cijelom selu. Svetu misu na tom mjestu služio je sanski župnik fra Ivica Matić.”Pred nama je veliki katolički blagdan Svi sveti. To je dan kada se prisjećamo naših pokojnika i predaka. Na ovom mjestu se sjećamo i svih mještana Škrljevite koji više nisu među živima“, istakao je fra Matić. Prema njegovim riječima, ratni vihor je na području općine Sanski Most opustošio sela koja su nastanjivali stanovnici hrvatske nacionalnosti
.”Naša župa je kroz vjekove doživljavala teška iskušenja. Iako su u našim selima danas mahom stari i nemoćni, raduje nas ova mladost koja dolazi u zavičaj svojih roditelja i predaka i ne zaboravlja svoje korijene“, istakao je sanski župnik.On je istakao kako su mještani pokrenuli aktivnosti vezane oko obnove porušene mjesne crkve, u čemu očekuju i podršku domaćih vlasti.
Zlatan Čekić
KOMENTARI