Denis Mujadžić Denyken najpoznatiji je hrvatski rock producent koji je tijekom 30-godišnje karijere radio na brojnim albumima grupa kao što su Majke, Hladno pivo, Pips Chips & Videoclips, Jinx, Vatra, Zabranjeno pušenje, Quasarr, ali i s glazbenicima poput Arsena Dedića, Severine, Vanne, Nine Badrić.
Naravno, vrijedni istaknuti da je slavni producent porijeklom iz Sanskog Mosta.
Nije to bio bilo kakav potpis. Denyken je za producentski rad nagrađen sa 6 Porina za šest različitih albuma, te sa 3 nekadašnje hrvatske novinarske nagrade Crni Mačak kao najbolji rock producent.
Bitno je doprinosio brojnim velikim karijerama i, potput većine studijskih magova (a kod nas pogotovo), ostajao u njihovoj sceni, bio njihov svojevrsni Bolaji Badejo.
No javnosti je manje poznato da unatrag 10 godina Denyken radi na ekskluzivnim pojačalima za električne gitare i baseve. Svoja pojačala isključivo radi po narudžbi i do sada ih je napravio 30-ak, a brojni profesionalni glazbenici koji ih posjeduju oduševljeni su njegovim amplifikacijskim kreacijama naziva Woodie.
Od svih glazbenika s kojima je radio najboljim smatra nedavno preminulog Arsena Dedića. Upoznao ga je još dok je svirao na ulici. Kaže da mu nikad nije persirao jer je imao osjećaj da ga je upoznao kroz njegove pjesme, pa je upoznavanje doživio kao nastavak prijateljstva. U studiju se s Arsenom susreo puno kasnije, radeći na obradi njegove pjesme za album Zabranjenog pušenja. Arsen je tražio da napravi aranžman za gudački kvartet za tu obradu. “Na snimanje je došao u majici s natpisom ’Nemam vremena’, a u studiju se pretvorio u pravog diktatora. Transformirao se kao dr. Jekyll u mr. Hydea. Stanko Kovačić, vrhunski čelist u kvartetu, u jednom momentu tijekom snimanja spustio je lakat, a Arsen je povikao: ‘Drži lakat visoko!’ Stanko se sav stresao. To je bilo urnebesno”, ispričao je Denyken i objasnio da je Arsen došao s ispisanim partiturama te da su rock glazbenici, navikli na nonšalanciju, ostali iznenađeni tom transformacijom u autoritativnog profesionalca.
DODAO JE I DA SU ARSENOVU DRUŠTVU svi samo šutjeli i slušali ga kako bi nešto naučili, a ovaj je, tvrdi, dijelio prave male životne lekcije. Denyken vjeruje da je Arsen svojom širinom duha i znanjem bio jedinstvena osoba. “On je bio kao harlekin s dva lica. Na jednom licu bili su cinizam i ironija i njima je štitio svoje drugo, senzibilno lice, a ono je bilo toliko osjećajno da ga je rijetkima pokazivao”, objasnio je.
Od bendova ističe rad s grupom Pips Chips & Videoclips. “Vjerovao sam u Pipse. Posvetio sam im se do te mjere da sam se doveo na rub egzistencije. S Ripperom sam imao prijepora, ali samo svjetonazorskih, nikad glazbenih”, rekao je i dodao da Dubravka Ivaniša smatra najvažnijim autorom s kojim je radio.
Denyken se osvrnuo i na trenutačnu popularnost koju ima turbo folk među mladima, što smatra odrazom općeg negativnog stanja u društvu. Tvrdi da turbo folk stavlja čovjeka u mentalnu narkozu putem filozofije “u se na se i poda se”. “To je filozofija koja ti daje uzak životni horizont. Rock glazba nudi širu sferu, nove informacije i novi pogled na svijet. Ja sam u formativnoj fazi života na temelju Štulićevih, Balaševićevih, pa čak i Hourinih tekstova dobio neku vizuru koja me prati čitav život. Ako netko sluša narodnjačke tekstove, što može sa sobom ponijeti kao popudbinu za život?”, zapitao se Denyken.
Za ekspanziju lošeg glazbenog ukusa smatra bitno odgovornima i medije koji, po njegovu mišljenju, ili ignoriraju glazbu poput televizijskih kuća ili puštaju hitove bez ikakvog uredničkog koncepta, poput radijskih postaja. SMATRA DA NA RADIJSKIM POSTAJAMA danas nedostaje urednički koncept koji bi educirao o glazbi. “Danas na radiju slušaš ‘ringtoneove’, sve je manje normalne glazbe, glazbeni urednici trebali bi nametati kvalitetu”, zaključio je.
Prisjetio se da je 90-ih na HTV-u u jednom periodu postojalo nekoliko autorskih glazbenih emisija namijenjenih raznim žanrovima, kao i nacionalna top lista. “Sada postoje samo emisije na razini karaoke showa koje provode svojevrsnu McDonaldizaciju glazbe. Ne bih imao ništa protiv takvih emisija da imaju svoju protutežu u autorskim emisijama”, rekao je Denyken i dodao da o besmislenosti takvih emisija govori i činjenica da je jedino Natali Dizdar uspjela kapitalizirati svoj nastup. Smatra da tu krivicu snose i “lovci na talente” koji prekasno reagiraju. Što se producentskog angažmana tiče, trenutačno radi na albumu jednog glazbenika iz Dubaija, kao i na nastavku vlastitog projekta “Bolaji Badejo”.
KOMENTARI