Znatan broj ljudi ima alergijske reakcije na upotrebu brojnih vrsta premaza koji se koriste za lakiranje drvenih i drugih vrsta površina, budući da se radi o isključivo hemijskim preparatima. Ukoliko biste, pak, iz nekog razloga, odlučili konzumirati lak ili boju koju kupite u trgovini, posljedice bi, najvjerovatnije, bile katastrofalne. No, zamislite da prilikom lakiranja drveta nemate nijednu od prethodno spomenutih neugodnosti, a ako poželite, boju možete i popiti, to bi bilo nešto nečuveno.
Upravo za to se pobrinuo Smail Budimlić iz Cazina, koji je proizveo boju na potpuno prirodan način, koja se usto može i konzumirati.
Obradom drveta Smail Budimlić bavi se skoro cijeli svoj život. On izrađuje, popravlja i restaurira stare, tzv. tradicionalne objekte i građevine napravljene od drveta na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Do sada je često sarađivao sa Zavodom za zaštitu spomenika, a u svojoj karijeri restaurirao je staru džamiju u Bužimu, kuću Nurije Pozderca u Cazinu, gradio nekoliko etno sela po BiH i brojne druge objekte.
Dugogodišnjim iskustvom u struci i upotrebom različitih metoda obrade drveta, došao je do određenih saznanja, koja će mu kasnije pomoći da napravi nešto, čiju vrijednost je, kako i sam priznaje, tek odnedavno počeo prepoznavati. Naime, Smail je proizveo boju na isključivo organski način, koju čak i konzumira.
U BiH nema laboratorije u kojoj bi se utvrdio hemijski sastav boje
“Za boje koje sam dobio još nije utvrđena hemijska formula koja može kazati o čemu se tačno radi, budući da ne postoji laboratorija u BiH u kojoj se to može obaviti”, kaže Budimlić na početku razgovora za Klix.ba.
Zbog činjenice da svoj proizvod želi patentirati, Smail nam nije htio odavati previše informacija kako dolazi do svog proizvoda.
“Ukratko, razgrađujemo drvenu masu i dobijamo nešto što ne postoji ni na jednom tržištu. Inače, boja se dobija iz tanina, tj. od soka drveta. Ja sam uspio izvući tanin iz drveta bez upotrebe ili prisustva bilo kakvih hemijskih preparata. Dakle, čista priroda. Otac i ja smo dugo radili na tome. Uvidjeli smo nekad davno da tu ima neka specifična reakcija, i dali smo se u istraživanje i shvatili kako trebamo raditi. U suštini, prvi put sam boju dobio još prije rata, ali nikad o tome nisam javno nikom govorio i sve ono što sam proizvodio koristio sam u privatne svrhe”, priča Budimlić.
Boju dobija iz svakog drveta koje ima “tanin”
Smail boju dobija iz kestena, oraha, johe, trešnje i, kako kaže, svakog drveta koji ima izraženu boju ili tzv. tanin. No, uglavnom boju vadi iz kestena, budući da mu ona najviše koristi prilikom rekonstrukcije i gradnje starih drvenih objekata i građevina.
“Boje su raznih koncentracija: gušće i rjeđe, odnosno blaže ili ekstremno jake boje i sve se ravnomjerno nanose na drvo. Boja se ne sapira, otporna je na kišu i produžuje rok trajanja drveta, a svi drveni objekti koji su premazani ovom bojom, poprime specifičnu srebreno-sivu boju, koja unosi dašak starine u takve objekte. Pored toga, boja se može nanositi i na kamen, kožu i tkaninu”, priča Smail.
Boja se nanosi kao i sve druge boje: četkom, špricom, valjkom, kompresorom, ili potapanjem drveta u boju. Kako kaže Smail, “najbitnije je da se element napije tečnosti”.
“Možda bi se uz mali dodatak hemije donekle mogle unijeti i neke nijanse boje, budući da dominira crna nijansa, ali naravno cilj je da boja zadrži svoju čistoću i prirodnost”, napominje.
Boju moguće i piti
On kaže da pije rastvor koji je proizveo, te da se u njemu ne nalaze nikakvi hemijski dodaci.
“Dolazili su mi iz razni tehnolozi iz Sarajeva, Hrvatske, čak i iz kompanije Helios su bili kod mene. Svi oni su ostali zatečeni s činjenicom da ja boju koju proizvedem mogu konzumirati. Rekli su mi da, ukoliko bih konzumirao njihove boje, i da se čak u tom momentu nalazim u bolnici, ne bi mi bilo spasa. Onda možete shvatiti o čemu vam govorim”, ističe Smail.
Osim što boju pije, Smail će pokušati utvrditi i kakve efekte boja ostavlja na njegovo tijelo, pa tako u narednom periodu planira testirati krvne nalaze prije i poslije korištenja boje, s ciljem dolaženja do bilo kakvih konkretnih rezultata.
“Žao mi je što proizvod do sada nije prepoznat na terenu, jer svi traže nešto organsko i prirodno. S druge strane, donekle krivim i sebe, jer do sada nisam puno radio na promociji svog proizvoda. No, ako bih pronašao sponzora za detaljnije istraživanje njegovog proizvoda, spreman sam na saradnju”, napominje naš sagovornik.
Smail kaže i da bi mogao proizvoditi i veće količine boje, budući da je Krajina bogata šumskim bogatstvima, posebno kestenom. Dodaje i da bi se struka trebala pozabaviti njegovim proizvodom, kako bi se bar utvrdio hemijski sastav rastvora. U našoj državi ništa ne može uraditi jer ne postoji adekvatna laboratorija, a za ispitivanja u nekoj od zapadnih država jednostavno nema dovoljno novca.
KOMENTARI