instant fap
NaslovnicaMagazin

SREĆA se NE POSTIŽE, ona se ŽIVI!

SREĆA se NE POSTIŽE, ona se ŽIVI!

Ukoliko morate pokušavati biti cool, nikada nećete biti cool. Ako morate pokušavati biti sretni, nikada nećete biti sretni. Možda je problem u tome što ljudi danas jednostavno previše pokušavaju.

Sreća, poput drugih emocija, nije nešto što postižete, već nešto što živite. Kada ste obuzeti bijesom i bacate francuski ključ na susjedovu djecu, niste svjesni svog stanja bijesa, piše Mark Manson.

Ne razmišljate o sebi „Jesam li konačno ljut? Radim li to kako treba?“ Ne, vi tražite krv. Živite bijes i postajete njegov dom. Vi jeste bijes. A zatim bijes prođe.

Jednako kao što se samouvjeren čovjek ne pita je li samouvjeren, sretan čovjek se ne pita je li sretan. On to jednostavno jest.

Ovo implicira na to da sreća nije postignuta sama po sebi, već da je ona nusproizvod određenog sklopa. Ove stvari se često miješaju, naročito zbog toga što se sreća danas prodaje kao cilj sam po sebi. Kupi X i budi sretan.

Nauči Y i budi sretan. Međutim, ne možete kupiti sreću i ne možete postići sreću. Ona jednostavno jest, a postojat će jednom kada dovedete druge dijelove svog života u red.

Sreća nije isto što i zadovoljstvo

Tony Montana nije izgledao previše sretno.

Većina ljudi kada traži sreću, zapravo traži zadovoljstvo i užitak: dobru hranu, više seksa, više vremena za TV i filmove, novo auto, zabave s prijateljima, masaže, smršaviti 10 kilograma, postati popularniji itd.

Međutim, dok je zadovoljstvo sjajno, ono nije isto što i sreća. Zadovoljstvo korelira sa srećom, ali ju ne uzrokuje. Pitajte bilo kojeg ovisnika o drogi kako je njegova potraga za zadovoljstvom završila. Pitajte preljubnicu koja je uništila obitelj i izgubila djecu je li ju njeno zadovoljstvo u konačnici usrećilo. Pitajte čovjeka koji se prežderavao toliko da je skoro umro koliko sreće mu je donijela njegova potraga za zadovoljstvom.

Zadovoljstvo je lažni bog. Istraživanja pokazuju da ljudi koji fokusiraju svoju energiju na materijalna i površna zadovoljstva i užitke postaju anksiozniji, emocionalno nestabilniji i dugoročno manje sretni. Užitak je najpovršniji oblik životnog zadovoljstva i kao takav najlakši za postići. Zadovoljstvo i užitak je ono što nam se prodaje. To je ono na što se fiksiramo. To je ono što koristimo kako bi otupjeli i odvukli svoju pažnju. Međutim užitak, iako je nužan, nije dovoljan. Ima nešto više.

Sreća ne zahtijeva smanjenje nečijih očekivanja

Popularno mišljenje u zadnje vrijeme je da ljudi postaju nesretniji jer smo svi narcisoidni i dok smo odrastali govorili su nam da smo jedinstvene pahulje koje će promijeniti svijet, a imamo i  facebook koji nam stalno govori kako su savršeni svi tuđi životi osim našeg pa se stoga osjećamo loše i razmišljamo gdje je krenulo po zlu, a sve to se događa do 23. godine.

Oprostite, ali ne. Dajte ljudima malo više zasluga.

Na primjer, moj prijatelj je nedavno započeo visoko rizični poslovni pothvat. Potrošio je većinu svoje ušteđevine da bi uspio, međutim nije uspio. Danas je sretniji nego ikad zbog tog iskustva. Ono ga je naučilo mnoge lekcije o tome što želi, a što ne želi u životu što ga je konačno dovelo do njegovog sadašnjeg posla kojeg voli. U stanju je pogledati unatrag i biti ponosan što je išao tim putem, jer bi se u protivnom uvijek pitao „što ako?“ i to bi ga učinilo nesretnijim od bilo kakvog neuspjeha.

Neuspjeh u postizanju naših očekivanja nije u suprotnosti sa srećom i tvrdim da je sposobnost ne uspjeti i još uvijek cijeniti to iskustvo zapravo temelj za izgradnju sreće.

Ukoliko ste mislili da ćete zaraditi 100.000 dolara i voziti Porsche odmah nakon fakulteta, tada su vaši standardi uspjeha bili iskrivljeni i površni, pobrkali ste zadovoljstvo sa srećom, a bolni udarac stvarnosti koji će vas udariti u lice će biti jedna od najboljih lekcija koju će vam život dati.

Argument „manjih očekivanja“ postaje žrtvom uvijek istog stanja uma: to je da je sreća izvedena izvana. Užitak u životu nije imati plaću 100.000 dolara, već raditi da dostignemo tu plaću od 100.000 dolara, a zatim raditi za plaću od 200.000 dolara itd.

Stoga kažem, povećajte svoja očekivanja. Produžite vaš proces. Lezite na svoju samrtničku postelju s kilometar dugim popisom stvari za napraviti i smijte se zbog neograničenih mogućnosti koje su vam date. Stvorite lude standarde za sebe i uživajte u neizbježnoj budućnosti. Učite iz nje. Živite ju. Neka se zemlja otvori i stijene otkotrljaju oko vas, jer na taj način zadivljujuće stvari rastu, kroz pukotine.

Sreća nije isto što i pozitivnost

Moguće da poznajete nekoga tko se uvijek čini ludo sretan bez obzira na okolnosti ili situaciju. Postoji mogućnost da su to zapravo najdisfunkcionalnije osobe koje poznajete. Poricanje negativnih emocija vodi do dubljih i produženijih negativnih emocija i emocionalne disfunkcije.

To je jednostavna stvarnost: loše stvari se događaju. Stvari krenu krivo. Ljudi nas uzrujaju. Greške se naprave i negativne emocije se pojave. I to je sve u redu. Negativne emocije su nužne i zdrave za održavanje stabilne baze sreće u nečijem životu.

Trik s negativnim emocijama je 1.) izraziti ih na društveno prihvatljiv i zdrav način i 2.) izraziti ih na način koji je u skladu s vašim vrijednostima.

Jednostavan primjer: Moja vrijednost je ne baviti se nasiljem. Zbog toga, kada se naljutim na nekoga, pokazujem tu ljutnju, ali također nastojim objasniti što mislim kako ne bih tu osobu udario. Znam, radikalna ideja (ali svakako ću baciti francuski ključ na susjedovo dijete. Samo me izazovite.).

Postoji mnogo ljudi koji su pobornici „uvijek budi pozitivan“ ideologije. Te ljude treba izbjegavati jednako kao i ljude koji misle da je svijet beskonačna hrpa problema. Ukoliko je vaš standard sreće taj da uvijek morate biti sretni bez obzira na sve, znači da ste gledali previše “Leave It To Beaver” i da trebate malo provjeriti svoj dodir s stvarnošću (ali ne brinite, obećavam da vas neću udariti u lice).

Mislim da je dio očaranosti s opsesivnom pozitivnošću način na koji nam je to prodavano. Mislim da je dio problema u tome što smo stalno podvrgnuti  sretnim, nasmijanim ljudima na televiziji. Mislim da je dio problema u nekim ljudima iz industrije samopomoći koji žele da se osjećate kao da nešto nije u redu s vama čitavo vrijeme.

Ili je možda stvar u tome što smo lijeni i kao u svemu ostalom želimo rezultat bez napornog rada.

To me dovodi do toga što zapravo pokreće sreću …

Sreća je proces postajanja vašom idealnom osobom

Istrčati maraton vas čini sretnijim nego pojesti čokoladnu tortu. Odgajati dijete nas čini sretnijim nego igrati video igricu. Započeti mali posao s prijateljima i boriti se da zaradimo novac nas čini sretnijima nego kupiti novi kompjuter.

Smiješno je to što su sve tri nabrojane aktivnosti značajno neugodnije i napornije te traže postavljanje visokih očekivanja i potencijalni neuspjeh u tome da se uvijek ispune ta očekivanja. Ipak, to su neki od najsvrhovitijih momenata i aktivnosti u našim životima. Uključuju bol, borbu, čak i bijes i potištenost, ipak jednom kada ih nadvladamo gledamo pozitivno na njih. Zašto?

Zbog toga što nam takve vrste aktivnosti dozvoljavaju da budemo naši idealni mi. To je stalna potraga za ispunjenjem našeg idealnog ja koje nam jamči sreću bez obzira na površne užitke ili boli, bez obzira na pozitivne ili negativne emocije.

Zbog toga su neki ljudi sretni u ratu, a drugi tužni na vjenčanjima. Zbog toga su neki uzbuđeni dok rade, a drugi mrze zabave. Okruženje u kojem se nalaze nije u skladu s njihovim idealnim ja.

Krajnji rezultati ne definiraju naše idealno ja. Završiti maraton nas ne čini sretnim, već nas postizanje dugoročnog teškog cilja čini sretnima. Ne čini nas sretnima imati sjajno dijete koje ćemo svima pokazivati, već nas čini sretnima to što znamo da smo se posvetili rastu drugog ljudskog bića.

Ne čini nas sretnim  prestiž i novac  kojeg imamo od novog posla već proces navladavanja svih teškoća zajedno s ljudima do kojih vam je stalo.

To je razlog zbog kojeg pokušati biti sretan neizbježno vodi do nesreće, jer pokušati biti sretan implicira da niste još u okruženju vašeg idealnog ja, niste u skladu s kvalitetama onoga tko želite biti. Na posljetku, da živite i ponašate se kao svoj idealni ja, tada ne biste imali potrebu da pokušavate biti sretni.

Proanalizirajte izjave kao što su „potražite sreću iznutra“ i „znajte da ste dovoljno dobri“. Ne radi se o tome da je sreća sama po sebi u vama, već da se sreća pojavljuje kada odlučite potražiti i slijediti ono što je u vama.

Iz tog razloga je sreća toliko prolazna. Svatko tko je sebi postavio visoke ciljeve u životu i tko ih je postigao kako bi shvatio da osjeća jednaku relativnu količinu sreće/nesreće, zna taj osjećaj kao da je sreća uvijek iza ugla i čeka da se vi pojavite. Bez obzira gdje ste u životu, uvijek će postojati još ta jedna stvar koju trebate napraviti da biste bili ekstra sretni.

To je zbog toga što je naše idealno ja uvijek iza ugla, uvijek tri koraka ispred nas. Sanjamo o tome da postanemo muzičar, a kada smo muzičari sanjamo o tome da napišemo glazbu za film, a kada ju napišemo sanjamo o tome da napišemo scenarij za film.

Ono što je bitno nije da postignemo sve te razine uspjeha, već da se konstantno krećemo prema njima, dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom. Razine će dolaziti i odlaziti, a mi ćemo nastaviti slijediti svoje idealno ja na svom životnom putu.

Najbolji savjet s obzirom na to kako biti sretan je također najjednostavniji: zamislite tko želite biti i napravite korak prema tome. Sanjajte velike snove i onda napravite nešto. Bilo što. Jednostavni čin samog pokretanja će promijeniti kako se osjećate u vezi cijelog procesa i inspirirati vas dalje.

Odvojite se od zamišljenog rezultata – on nije nužan. Fantazija i san su samo alati da se pokrenete. Nije važno hoće li se ostvariti ili ne. Živite, samo živite. Prestanite se truditi biti sretnima i jednostavno budite sretni.

Autor: Mark Manson / Prevela: Suzana Prnjak za atma.hr

KOMENTARI