Da li ste se ikad zapitali da li se rađamo sretni ili nesretni, ili je to zapravo stvar izbora? Iako je većini teško prihvatiti – sreća je definitivno stvar ličnog izbora, a ova teza je potkrijepljena brojnim psihološkim teorijama i istraživanjima.
Isto tako, gledano sa vjerske strane, zar bi naš pravedni Gospodar nekom od stvorenja učinio nepravdu uskrativši mu pravo na sreću? Naravno da ne bi. On nas je stvorio da mu ibadet činimo upravo kako bismo postigli i dunjalučku i ahiretsku sreću.
Ako je sreća zaista stvar izbora, zašto bi onda iko od nas birao da bude nesretan? Zato jer u suštini ne razumijemo šta je zapravo sreća. Suviše jednostavno? Možda, ali ipak je istinito. Čovjek nikako da shvati da je po rođenju dobio kapacitet za sreću, posebno ako je zdrav fizički i mentalno. Teoretski, znanje o tome kako se postaje i ostaje sretan manje- više svi imamo. Knjige samopomoći su najprodavanija literatura zadnjih decenija, a za ljude u vjeri je veoma jasno precizirano ko su ‘oni sretni – uvijek sretni’. Znamo da postoje brojni putevi ka sreći, ka ispunjenju, ka unutarnjem zadovoljstvu. Znamo da je korijen sreće u pozitivnom pogledu na nas same, na svijet i na sve što nam se dešava. Znamo i da ugodni hobiji, tjelesna aktivnost ili iznenadni poklon popravljaju raspoloženje. Znamo da su istinski prijatelji, voljeni supružnici i djeca izvor sreće. Znamo i da je konzumiranje čokolade instant rješenje za poboljšanje raspoloženja jer potiče lučenje hormona sreće – endorfina. Znamo da je čvrsta veza sa Stvoriteljem put ka trajnoj sreći, a da je pomaganje drugima nešto što istinski ispunjava. Sve to znamo…teoretski, a u praksi nikad više nezadovoljstva, depresije, očaja…
U čemu je caka? Kako smo se udaljili od Boga, od ljudi i od sebe samih (ne shvatajući da se time udaljavamo od sreće)? Zašto smo sve gore navedeno počeli doživljavati kao izvor stresa i frustracija umjesto kao izvor životne radosti? Odgovori se kriju u nama samima, u našim poimanjima sreće, u našim megalomanskim težnjama koje konzumerističko društvo svakodnevno podupire i hrani kako bi profitiralo na našem “traganju za srećom“. Ali sreću nećemo naći u ko zna kojoj po redu skupocjenoj haljini, u novom automobilu, u luksuznom stanu, niti u gomilanju novca. Pojedinci koji uspiju ostvariti sve svoje materijalističke težnje na kraju postaju još prazniji. Nemaju više čime pokušati ispuniti prazninu duše. Jer sreća nije u stvarima, ni u visokom društvenom statusu, niti je u drugim ljudima. Sreća nije ni u sjajnom fizičkom izgledu, slavi ili moći. Sreća se ne može kupiti, iako nam je prodaju pod drugim stvarima kroz razne marketinške kampanje i medijske manipulacije. Prestanimo tragati za nečim što već imamo jer sreća je tu – u nama samima, samo je treba probuditi osvješćivanjem činjenice da je život poklon i da moramo cijeniti svaki dan koji živimo.
Nismo sretni jer ne shvatamo da sreća nije trajno stanje euforije, pozitivnog uzbuđenja i neizmjerne radosti koje uporno pokušavamo dostići, iako je to neprirodno, nemoguće, za bilo koje živo biće. Sreća je zapravo smiraj duše, njen istinski spokoj, bez obzira na to šta nam se dešava. Sreća je istinsko prihvatanje i poštovanje sebe, u svim okolnostima. Istovremeno, ona je i cijenjenje svakog momenta, uživanje u malim stvarima, traženje dobrog u lošem i istinska zahvalnost na svemu što imamo, a zanemarivanje svega što nemamo.
Svi znamo brojne ljude sa određenim zdravstvenim tegobama ili deformacijama, a koji su spoznali istinsku sreću umjesto da padnu u očaj. Svi znamo ljude koji imaju malo u novčaniku, ali mnogo u srcu. Svi znamo osobe koje prolaze kroz određena iskušenja koja bi nas “ubila“, a zrače pozitivnošću i smirajem. Sve te osobe nas uče sreći. Ako znate nekoga ko je odabrao sreću, zašto i Vi to ne biste mogli? Odaberimo sreću. Odaberimo pozitivne misli. Odaberimo uživati u sitnim životnim radostima. Živimo u sadašnjem trenutku, bez trošenja vremena i energije na negativna sjećanja iz prošlosti ili strahove za budućnost. Sve što imamo je SAD, neka to sad onda bude ispunjeno srećom. Naučimo biti sretni: nađimo radost u ibadetima, u svom odrazu u ogledalu, u kišnom danu, u ukusnom obroku, u zagrljaju drage osobe, u dobroj knjizi, u šetnji, u osmijehu koji darujemo drugima, u uspješno obavljenom poslu… Sve navedeno su sitnice koje možemo svi priuštiti, aktivnosti koje uglavnom i obavljamo u toku dana, ali mahinalno prolazimo kroz njih. Ne zastanemo, ne osvijestimo, ne uživamo.
Ako smo istinski vjernici koji tvrde da slijede Allahov govor i sunet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako se usuđujemo biti nesretni? Ubejdullah ibn Mihsan El-Hatmi, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk. (Buharija)
U hadisu koji bilježi imam Ahmed stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Od čovjekove sreće su: dobar komšija, udobna jahalica (prijevozno sredstvo) i prostrana kuća.
Navedeni hadisi nam jasno govore šta je sreća, pa zašto je uporno tražimo u drugim stvarima? Opet mijenjamo Allahov govor za nešto što malo vrijedi, za ono što nam se medijima plasira kao mjerilo sreće i uspjeha, a što hrani našu pohlepu i samo nas tjera da trčimo za dunjalukom. Ne nasjedajmo na to! Kako kaže imam Ibn Kajjim El-Dževzijje: Onaj ko teži za dunjalukom nalik je na čovjeka koji pije morsku vodu. Što više pije, više je žedan, sve dok ga to ne ubije. Maknimo fokus sa stvari koje nam nedostaju na mnogobrojne blagodati koje već imamo. Pružimo drugima osmijeh, koji je za vjernika sadaka. Budimo zadovoljni onim što imamo i zahvalni Gospodaru na svakom novom danu i posmatrajmo ga kao priliku. U svemu tome leži smiraj duše koji je zapravo ovosvjetska sreća, a takva duša, smirena duša, sigurno će dobiti i sreću u vječnosti, jer nam to Stvoritelj obećava u suri El Fedžr: A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!
I za kraj, zamislite svoj život kao priču koju, uz pomoć Svemogućeg, možete urediti kako želite, što znači da pružite sebi izbor da svakoj situaciji pristupite onako kako Vi hoćete. Naša sreća je zaista u našim rukama, iako nam se nekad ne čini da je tako. Poenta je promijeniti ono što možemo, a prihvatiti i naći pozitivnu perspektivu u onome što ne možemo mijenjati. Život nije bajka, al ne mora biti ni noćna mora. Bitno je ne biti pasivan, očajavati i čekati da nam sreća padne s neba, ili stavljati našu sreću u tuđe ruke. Brojni svjetski stručnjaci na području psihologije sreće su potvrdili da ljudi koji osjećaju da imaju slobodan izbor i kontrolu nad svojim životom (oni koji odaberu da budu sretni) bivaju zaista mnogo sretniji od ljudi koji misle da malo toga mogu promijeniti (oni koji biraju biti nemoćni ili žrtve). I Gospodar nam pruža izbor da budemo među sretnima ili nesretnima. Trud je do nas, a rezultat je do Allaha. Činjenice su tu, a izbor je na nama. Stoga, ako želiš biti sretan, jednostavno – BUDI!
Napisala: Hana Harbić-Mušić
KOMENTARI