Premijeri, ministri, političari, koriste svaku priliku da se “privale” poznatim sportistima i takve susrete ovjekovječe selfijima, kojima se hvale po društvenim mrežama.
Najmorbidnije u svemu tome što isti ti političari ništa ne čine za bolje uslove sportista, ali su im puna usta “brige” za sport. Koliko brinu svi vide. Nikad gore stanje u bh.sportu. Da nije Amela Tuke, briljantne Lane Pudar, te povremenog bljeska ženske košarkaške i muške rukometne reprezentacije, mogli bi proglasiti bankrot bh.sporta. Jedino smo konstanta u sjedećoj odbojci.
Svjetski rekorder
Jedan sportaš, vrhunski trener, uspješni selektor, istinski promotor Bosne i Hercegovine, već dva desetljeća upozorava na pogubnost u sportu prisustvo nacionalnog ključa. Godinama jasno i glasno svojim autoritetom, karizmom i znanjem ukazuje na dugoročne posljedice nacionalnog ključa.
Vahid Halilhodžić, koji je na dobrom putu da kao selektor postavi svjetski rekord, kao trener koji je najviše reprezentacija odveo na Svjetsko prvenstvo, trenutno odmara u BiH. U Hercegovini. U zemljama i klubovima gdje je radio, u red se čekalo na razgovor s Vahom. Sjećam se, jedne prilike, kada sam s Farukom Hadžibegićem i kolegom Emirom Delićem, danas novinarom Al Jazeere, pratio trening PSG, koji je Vahid tada vodio, Hadžibegić je kazao.
“Ovdje se ide na prstima. Svi se tresu kada Vahid naiđe”.
Nije pretjerao Hadžibegić. Vahid je u Francuskoj dobio sve počasti. Orden legije časti, titule počasnog građanina Nanta, Lila, osvajač je brončane kopačke, osvajač francuskih kupova i šampionata. Francuzi su o Vahi pisali knjige, snimali filmove. Slične počasti Vaha je zaradio u Japanu, Alžiru, Obali Slonovače, Maroku… Odvede li Maroko na Svjetsko prvenstvo, postat će prvi trener u svijetu kojem je to pošlo za rukom.
Postigao je sve to s francuskom i bh. putovnicom. I s dugim prezimenom, koje završava na “ić”.
U dugoj, skoro pa impresivnoj igračkoj i trenerskoj karijeri, Vahid je zaradio brojna priznanja, ali iz BiH niko se nije sjetio ponuditi mu diplomatski pasoš. Koji ima svaka politička “šuša”. Nećete naći ni Vahin mural, zato što nam se s tih atraktivnih lokacija cerekaju fotošopirani političari. Koji nas uvjeravaju da živimo u Švicarskoj, a ne u tamnom vilajetu.
Premda je često prvi reagirao i konkretno pomagao sportiste i sportske klubove, Halilhodžić od toga nije pravio predstavu, nije tim povodom držao pressice i hvalio svoj čin. Naprotiv, u svakoj toj akciji, tražio je da se ne piše. I po tome je Vahid svojstven!
NSBiH, naprimjer dvadesetak godina bira selektore, ali nikad nisu na pravi način prišli Vahi, niti mu ponudili status kakav zaslužuje. Dakle, odriješene ruke u vođenju reprezentacije, odnosno kompletnog nogometa u BiH. U jednom se slažu; ovakvog Halilhodžića NSBiH nikad neće angažirati, niti će Vaha pristati raditi s ovim sportskim radnicima. S mešetarima. Čast izuzecima.
Za vlastite potrebe, od prilike do prilike, u svakoj kampanji potencirat će njegovo ime, ako treba otići mu na noge, s prethodno dobro raspoređenim kamermanima. I tu završava priča i potreba za Vahidom Halilhodžićem. Vaha nije na gubitku. Naprotiv. Gubitnik je bh.nogomet i sport pa i Bosna i Hercegovina. Što prije shvatimo, bolje za nas.
Ne Mamiću!
Vahid Halilhodžić jedan je od najboljih igrača Veleža svih vremena. Ono što su Joško Skoblar za Marsej, a Safet Sušić u PSG, to je Vahid za Nant, Lil… Bio je uspješan tehnički direktor Veleža. Već dva desetljeća spada u svjetsku trenersku “kremu”. Treba li podsjećati da je ostavio zapažen trag u Dinamu, upamćen kao jedini trener koji nije dao Zdravku Mamiću da mu ulazi u kabinu. I danas svaki Mostarac kada prođe beogradskim Terazijama čuje poklič “Vahide, Vahide…”.
Zbog Vahe dvadesetak godina navijam za sve njegove klubove i reprezentacije, čekajući dan kada će bh.reprezentacija dobiti selektora s kojim ćemo se ponositi.
KOMENTARI