Apelaciono vijeće koje je izreklo presudu Ratku Mladiću nije bilo jednoglasno u svom stavu po pitanju žalbe Tužilaštva o pitanju postojanja genocidne namjere Mladića i učesnika sveobuhvatnog UZP-a. Donosimo dijelove izdvojenog mišljenja dva člana Vijeća.
Sudije Apelacionog vijeća Seymour Panton s Jamajke i Aminatta Lois Runeni N’gum uz Zimbabvea izdvojile su mišljenje u konačnoj presudi Ratku Mladiću, kojim Raspravno vijeće odbacuje odgovornost optuženog za genocid u Foči, Vlasenici, Prijedoru, Kotor Varoši, Sanskom Mostu i Ključu.
Još 2017. godine Raspravno vijeće većinom je utvrdilo da su određeni fizički počinitelji zločina namjeravali uništiti dio zajednice bosanskih Muslimanatokom izvođenja krivičnih djela u pojedinim općinama.
Međutim, Raspravno vijeće nije bilo uvjereno da su ti počinitelji namjeravali uništiti bosanske Muslimane u Sanskom Mostu, Foči, Kotor Varoši, Prijedoru i Vlasenici kao “značajan dio zaštićene skupine”.
Osim toga Vijeće nije prihvatilo da je vodstvo bosanskih Srba imalo genocidnu namjeru ili da je zločin genocida bio dio cilja sveobuhvatnog UZP-a. U tom smislu Apelaciono vijeće nije promijenilo stajalište u odnosu na ranije zaključke Pretresnog vijeća.
Zaključujući da nije moglo utvrditi da su fizički počinitelji namjeravali uništiti svaku skupinu Bošnjaka u nabrojanim općinama “kao značajan dio zaštićene skupine”, Raspravno vijeće je utvrdilo da su fizički počinitelji imali ograničenu geografsku kontrolu ili ovlasti za provođenje aktivnosti. Također da su bosanski Muslimani ciljani u svakoj od nabrojanih općina činili relativno mali dio stanovništva bosanskih Muslimana na teritoriju za koji su polagali pravo bosanski Srbi ili u BiH da i nije bilo dovoljno dokaza koji ukazuju zašto su nabrojane zajednice ili općine imale poseban značaj ili su imale simboličnu težinu u odnosu na zajednicu bosanskih Muslimana u cjelini.
“Zaključak Raspravnog vijeća da genocid nije bio dio cilja sveobuhvatnog UZP-a i da učesnici sveobuhvatnog UZP-a nisu imali genocidnu namjeru smatramo pogrešnim i nerazumnim. Donoseći ovaj zaključak, Raspravno vijeće podsjetilo je na svoj zaključak da fizički počinitelji u općinama Tačke 1. optužnice nisu namjeravali uništiti značajan dio grupe bosanskih Muslimana. Kao što je gore spomenuto u vezi s žalbom tužiteljstva, utvrdili smo da je zaključak Raspravnog vijeća u tom pogledu nerazuman”, ističu Panton i N'gum.
Prema njihovom mišljenju sudska praksa ne ograničava Sudsko vijeće da zaključuje o genocidnoj namjeri članova Udruženog zločinačkog pothvata samo na temelju zabranjenih djela fizičkih počinitelja koji djeluju kao njihovo oruđe.
“Podsjećamo da su eksplicitne manifestacije zločinačke namjere često rijetke u kontekstu krivičnih postupaka, a u nedostatku izričitih direktnih dokaza, iz relevantnih činjenica i okolnosti može se zaključiti o konkretnoj namjeri kako bi se spriječilo da počinitelji izbjegnu osuđujuću presudu jednostavno zato što su takve manifestacij odsutne”, ističe se u izdvojenom mišljenju.
Također oni smatraju da se na temelju zaključaka Raspravnog vijeća o zabranjenim radnjama počinitelja, izjavama i ponašanju Mladića i drugih članova sveobuhvatnog UZP-a, te Mladićevom znanju o zločinima počinjenim na terenu, jedini razuman zaključak je da je genocid bio dio sveobuhvatnog UZP-a i da su Mladić i drugi sudionici UZP dijelili namjeru uništenja značajnog dijela zajednice bosanskih Muslimana.
Raspravno vijeće, tvrdi se u izdvojenom mišljenju, je također utvrdilo da su određeni fizički počinitelji – koji su bili pripadnici snaga bosanskih Srba, djelujući kao oruđe sudionika sveobuhvatnog UZP-a imali namjeru uništiti dio skupine bosanskih Muslimana.
“U svjetlu ovih nalaza uvjereni smo da je jedino razumno zaključivanje temeljeno na djelima fizičkih počinitelja je da je genocid bio dio sveobuhvatnog UZP-a”, ističu suci.
Suprotno stajalištu Raspravnog vijeća da “nema drugih dokaza koji bi nedvosmisleno potkrijepili nalaz genocidne namjere” oni tvrde da postoji obilje dokaza koji podupiru takav nalaz namjere, poput izjava i ponašanja Mladića i drugih članova sveobuhvatnog UZP-a u pripremi i provedbi kriminalne kampanje.
“Kada se ove izjave gledaju u kontekstu zabranjenih djela genocida počinjenih u velikom obimu od strane počinitelja koji su oruđe sudionika UZP-a s ostalim izjavama koje sadrže propagandu i pogrdni jezik protiv bosanskih Muslimana, slikajući bosanske muslimane kao genocidne neprijatelje, i pozivajući na ‘istrebljenje, uništavanje, nestanak i izumiranje’ bosanskih Muslimana u kontekstu njihovih pokušaja da stvore suverenu državu, mišljenja smo da je bilo nerazumno da Pretresno vijeće razmatra ove izjave samo kao ‘retoričke govore’ za etničko razdvajanje i podjelu ili kao propagandu usmjerenu na vojnog neprijatelja, umjesto potvrdu genocidne namjere”.
Oni smatraju da je jedini razuman zaključak zasnovan na dokazima jeste da ove izjave ukazuju na namjeru da fizički unište grupu bosanskih Muslimana.
“Uzimajući u obzir kontrolu sudionika UZP-a nad snagama bosanskih Srba, njihovo sudjelovanje u planiranju i izvršenju zločina počinjenih u općinama, njihove brojne izjave koje pozivaju na nestanak i uništavanje bosanskih muslimana, Mladićevo znanje o zločinima počinjenim na terenu, zaključak Raspravnog vijeća da su određeni pripadnici srpskih snaga, koji su djelovali kao oruđe za članove Sveobuhvatnog UZP-a, počinili zabranjena djela genocida s namjerom da uništite dio skupine bosanskih Muslimana; i njegov nalaz u da je u rasponu od samo nekolik o mjeseci, ostalo vrlo malo bosanskih Muslimana u nabrojanim općinama, smatramo nerazumnim što je Raspravno vijeće utvrdilo da genocid nije bio dio cilja učesnika sveobuhvatnog UZP”, naglašavaju Panton i N'gum.
Osim toga smatraju apsurdnim da je Pretresno vijeće utvrdilo da su određeni počinitelji imali namjeru uništiti dio skupine bosanskih Muslimana dok Mladić i drugi sudionici sveobuhvatnog UZP-a, koji su te počinitelje koristili kao oruđe za činjenje zločina u općinama, sami nisu imali takvu namjeru.
“U svjetlu ovih razmatranja, nalazimo da je Raspravno vijeće počinilo grešku u zakonu i činjeničnu grešku jer nisu uspjeli utvrditi da je genocid bio dio cilja sveobuhvatnog UZP ili da su učesnici sveobuhvatnog UZP-a posjedovali genocidnu namjeru. Otkrivamo da je Tužiteljstvo pokazalo da je otklonjena svaka razumna sumnja u krivicu. S poštovanjem se ne slažemo s odlukom većine da odbaci argumente tužilaštva u tom pogledu i utvrdi da je Žalbeno vijeće trebalo uvažiti osnov 2 žalbe tužiteljstva”, zaključuje se u izdvojenom mišljenju sudija Panton i N'gum.
KOMENTARI