Ovo je još uvijek neispričana priča o privatizaciji Rudnika Kamengrad koji je 2002. godine prodan javnim upisom dionica i za sada je jedini privatizirani rudnik u BiH. Privatizaciju je realizirala Agencija za privatizaciju USK-a, a 33 posto državnog kapitala Rudnika od 8,7 miliona KM, u drugom krugu, kupilo je 25 dioničara. Preostalih 67 posto vrijednosti Rudnika, ili 17,8 miliona KM za dionice je u trećem javnom pozivu – drugi krug kupilo 43 dioničara.
Na pogubnost ovakvog načina privatizacije Rudnika ukazivao je tada dr. Jusuf Kumalić, redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Bihaću i bivši zamjenik ministra finansija Vijeća ministara BiH. On je tražio da se ovaj najveći resurs USK-a iskoristi na pravi način. Smatrao je da je privatizacija javnim upisom dionica pogubna i da Rudnik Kamengrad čije su procijenjene rezerve iz 1992. godine 420 miliona tona, zaslužuje da se pokrene pitanje preispitivanja zakonitosti privatizacije ovog preduzeća. Profesor Kumalić je tada tvrdio, a danas se ispostavlja da je bio u pravu, da dioničari i uprava neće privesti Rudnik Kamengrad njegovoj namjeni prema Zakonu o privrednim društvima FBiH, nego će se više baviti mešetarenjem i fingiranjem poslovnih aktivnosti.
Kakvu korist od ovog i ovako privatiziranog rudnika ima lokalna zajednica potvrđuje podatak da je Općina Sanski Most za osam godina njegova rada imala prihod od koncesija u visini od 118.000 KM, dok je dug Općini po osnovu koncesija dostigao iznos od 1,3 miliona KM.
Računi o ovakvom poslovanju nekadašnjeg giganta i jedinog rudnika u FBiH koga je država jeftino prodala za bezvrijedne dionice, stižu posljednjih mjeseci i dana. U mnoštvu kontradiktornih informacija oko Rudnika Kamengrad teško se snaći i boljem poznavaocu. Iako se nalazi na teritoriji općine Sanski Most za proteklo desetljeće ovaj privredni subjekt više je služio da smeta, nego da ičim pomogne lokalnoj zajednici. Godinama su, primjerice, općinari stišavali gnjev mještana sela Gorice zbog uništavanja putnih komunikacija i drugih problema izazvanih radovima na vanjskom kopu Zlauša, o čemu smo u ReprezenT-u u više navrata pisali.
Podnešen Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka
Privredno društvo „Lager“ iz Posušja koje je imalo poslovnu saradnju sa Dioničkim društvom „Rudnik Kamengrad“ podnijelo je Općinskom sudu u Bihaću 7. decembra prošle godine Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad Rudnikom Kamengrad. Za iskop i odvoz jalovine, te iskop i separiranje uglja tokom 2011. i prvog tromjesečja 2012. godine „Lager“ potražuje 8.098.634,00 KM, jer im Rudnik nije plaćao račune. Ova suma je sada porasla na 8,6 miliona KM. Zbog sumnje u prevaru „Lager“ se pokušao naplatiti preko mjenica, međutim, na računima Rudnika novca je bilo u simboličnim iznosima. Saznajemo da je „Lager“ za proteklih skoro godinu dana sa računa Rudnika „skinuo“ tek oko 485.000 KM.
-Pokrenuli smo postupak prisilne naplate kod Općinskog suda Sanski Most i tražili da se proda sva imovina Rudnika kako bi se namirila naša potraživanja. Sud je uvažio naš prijedlog, ali Rudnik se žalio i izvršenje je odgođeno. „Lager“ je upućen da u parničnom postupku pokuša naplatiti potraživanja, to će potrajati par godina, a mi smo državi uplatili PDV na ovaj ogromni iznos, pojasnio je Milenko Čolak, iz „Lagera“ zbog čega su pokrenuli stečaj Rudnika. Istovremeno su upoznali i MUP USK-a, Finansijsku policiju i Upravu za indirektno oporezivanje BiH sa navodnim sumnjivim odvozom više hiljada tona uglja koji nije evidentiran u poslovnim knjigama. Ugalj sa površinskog kopa vozili su kamioni Rudnika Kamengard i prijedorskog „Inving investa“ u nepoznatom pravcu. Direktor Rudnika Kamengrad Marinko Atlija negira sve navode posuškog „Lagera“ i optužuje njih za pokušaj prevare.
-Oni pokušavaju na blef da uzmu pare. Pokušali su prisilnom naplatom, pa ih je Sud odbio, sad pokušavaju stečajnim postupkom, a i to će im pasti. Potraživanja od osam miliona KM su napamet napisana i nemaju pokriće ni u čemu. Angažirali smo vještake raznih struka kako bismo utvrdili pravo stanje, kazao je Atlija i dodao da je uprava Rudnika, u stvari, preduhitrila „Lager“ u zloupotrebi mjenica. –„Lager“ je namjeravao dokapitalizirati Rudnik Kamengrad, međutim, kad je trebalo da uplate četiri miliona KM i uđu u vlasništvo, umjesto novca počele su mutne radnje, dodaje Atlija, koji potom kaže da je „Lager“ imao ugovor na iskop milion tona rude i to je urađeno, s tim da je posuška firma pokušala malverzacije sa računima pa je nastao problem i zaplet.
Nikakve koristi od najvećeg resursa USK-a
Najveći dioničari Rudnika braća Sadik i Mirsad Durić iz Gračanice (Sadik je prvi kirurg u gračaničkoj Bolnici, drugi je geolog, op.a) iako upoznati sa svim problemima Rudnika ne žele ništa komentirati. Mirsad Durić lakonski i bezlično kaže da je sve pod kontrolom i da za sve imaju rješenje. Oni zajedno sa hrvatskim državljaninom iz Osijeka Sandijem Hrkačem, kao glavni većinski dioničari mudro trguju sa nekadašnjom imovinom koju su dobili u bescijenje. Za Hrkača smo čuli da ga zovu kraljem dionica, te da je jedan od najbogatijih Hrvata. Čolak ne krije da je „Lager“ imao namjeru dokapitalizacije Rudnika, ali su odustali od nje kada su uočili kontradiktornost u revizorskom izvještaju o poslovanju i bilansom stanja Rudnika i posumnjali u iskrenost partnera. Na navode direktora Atlije o napuhanom milionskom iznosu potraživanja odgovara kako je Atlija potpisao svu potrebnu dokumentaciju kojom dokazuju pomenuti iznos.
Sanski načelnik Mustafa Avdagić, kaže da je Rudnik Kamengrad dužan Općini Sanski Most 1,3 miliona KM za raniju pozajmicu, a ta presuda je već izvršna. –Ne znam hoćemo li uspjeti dobiti ova sredstva „u kešu“, ali u ovakvoj situaciji prihvatili bismo kao sredstvo naplate dionice Rudnika, istakao je Avdagić nezadovoljan što najveći sanski i najneiskorišteniji resurs na USK-u donosi sanskoj općini minimalna sredstva. Ne vjeruje ni u navodne strateške planove koje imaju većinski dioničari. Radi se o milionerima koji ne žele uložiti svoje pare u Rudnik. Zašto, oni znaju.
Prije godinu dana dioničari Rudnika Hrkač i Mirsad Durić ubijedili su načelnika Avdagića i člana Komisije za koncesije USK-a Fadila Krupića da će se na prostoru Rudnika Kamengrad graditi dva termobloka snage od po 215 megavata, a kompletna investicija iznosit će 620 miliona eura, što je visina godišnjeg federalnog budžeta. Rok gradnje je pet godina, rečeno je tada uz konstataciju da su sredstva osigurana. Hrkač je tada na pitanje novinara čak krio i ime investicionog fonda, navodno sa Zapada, koga je predstavljao, a koji je navodno bio zainteresiran za ovaj biznis. Danas se priča o sasvim drugim stvarima, a termoblokove niko i ne spominje, kao da je bilo riječ o neukusnoj šali.
Inspekcija zabranila rad Rudnika
Federalni Inspektorat tehničke inspekcije (rudarski Nuraga Duranović i geološki inspektorMuharem Slijepčević, op.a.) donio je 24. jula 2012. godine rješenje kojim je zabranjen rad Rudnik Kamengrad zbog niza nedostataka. Rudnik nema uposlene stručne kadrove, konkretno geologa, nema dozvolu za eksploataciju, kao ni dozvolu za upotrebu rudarskih objekata, uređaja, postrojenja i instalacija. Mjera zabrane uslijedila je jer menadžment Rudnika nije ispravio nedostatke konstatirane prilikom inspekcijskog pregleda od augusta 2011. godine. Prema informacijama iz Komisije za koncesije USK-a, Rudniku Kamengrad istekla je dozvola za eksploataciju 28. decembra 2010. godine. To bi trebalo značiti da rudu vade mimo zakonskih propisa. Direktor Atlija tvrdi da je ukinuta zabrana rada od Federalne upravne inspekcije iz prošle godine, te da imaju i eksplatacionu dozvolu. On ide i dalje izjavom kako u Komisiji za koncesije USK-a nemaju pojma, teda su od njih skrivali pojedinu dokumentaciju.
KOMENTARI