Zbog visine i pokreta, Ivici Osimu nije se mogla predvidjeti velika fudbalska karijera.
No, dječak rođen na današnji dan 1941. godine, odrastao u Hrasnom, nije se obazirao na komentare svojih drugova i nastavio je marljivo trenirati. Razvio se u jednog od najboljih igrača koje je Željezničar ikada imao, i u istinsku fudbalsku legendu ovih prostora.
Već od prvih nastupa, na Grbavici dobio je nadimak Strauss. Njegova igra, virtuozni pokreti i maestralni driblinzi nikoga nisu mogli ostaviti ravnodušnima. Bio je istinski fudbalski umjetnik, mađioničar čiji su potezi bili nepredvidivi.
Ivica Osim i kao čovjek je nebrojeno puta pokazao svoju veličinu. I sam odrastao u siromašnoj porodici i teškim uvjetima, Strauss nikada nije napustio slabe i nemoćne, pomažući velikodušno na svakom koraku. Gotovo da ne postoji čovjek koji bi o Osimu mogao reći nešto loše. Jednostavno, Ivica Osim je čovjek koji se rodio da ga vole.
Rođen je 6. maja 1941. godine, a u Željezničaru je počeo trenirati 1954. u mlađim kategorijama. Po isteku juniorskog staža nije odmah mogao u prvi tim. Debitirao je na utakmici protiv Proletera iz Osijeka 1959. godine. U Želji je igrao i narednih 11 godina, upisavši blizu 250 ligaških nastupa i postigavši pri tome 75 golova. Potom odlazi u Francusku. Tamo ostavlja dubok trag igrajući za Strasbourg, Sedan i Valenciennes, u kojem je i završio igračku karijeru.
Za najbolju jugoslavensku reprezentaciju odigrao je ukupno 16 utakmica postigavši osam golova. Dres reprezentacije nosio je u periodu od 1964. do 1969. godine.
U derbijima s gradskim rivalom kao igrač je nastupio u deset ligaških susreta. Zanimljivo, radovao se samo jednom, čak pet puta učestvovao je u porazima dok su četiri utakmice završene bez pobjednika. Mnogo više uspjeha imao je kao trener mašindžija, Plave je s klupe predvodio u 14 derbija sa Sarajevom uzšest pobjeda, šest remija i samo dva poraza.
Po okončanju igračke karijere, posvetio se trenerskom poslu. Jedan je od najuspješnijih trenera Željezničara u njegovoj historiji. Pod njegovim vodstvom, Željo je igrao i polufinale Kupa UEFA, ali je nesretnim porazom od mađarskog Videotona nestao san cijele generacije o finalu s velikim madridskim Realom, koji je kasnije i osvojio takmičenje.
Pored toga, Osim je doveo Željezničar do jednog finala Kupa Maršala Tita, a Željo je u to vrijeme dva puta bio i viceprvak Jugoslavije. 1986. godine, po odlasku sa Željine klupe, preuzima reprezentaciju tadašnje države koju vodi do četvrtfinala SP-a u Italiji.
Početkom rata, daje ostavku na selektorsku funkciju kao i na mjesto trenera Partizana. Švabo nije ni mogao, ni htio voditi tim države u raspadu, dok je u isto vrijeme, u opkoljenom Sarajevu, živjela njegova porodica. Stariji poznavaoci fudbala sjetit će se potresnog govora velikog Osima, kada je na, rubu suza, dao ostavku na mjestu selektora Jugoslavije.
Po odlasku iz Beograda, dvije sezone je vodio grčkog velikana Panathinaikosa, a potom seli u Austriju gdje preuzima, u to vrijeme osrednjeg prvoligaša, ekipu Sturma iz Graca. No, za nekoliko godina mali klub iz Austrije doveo je među najbolje evropske ekipe – u Ligu prvaka. Bilo je to zlatno doba Sturma koji se poslije Švabinog odlaska nikad nije uspio vratiti u vrh austrijskog fudbala.
Godine 2002. Ivica Osim, odlazi u Japan u kojem je tada vladala velika fudbalska groznica zbog SP-a organiziranog u ovoj zemlji. Preuzima JEFF United, a potom i nacionalnu selekciju zemlje izlazećeg sunca. Tu se zadržao sve do novembra 2007. godine. Tog hladnog novembarskog dana, fudbalski svijet ostao je zatečen viješću da je legenda bh. fudbala doživjela možda udar i da se nalazi u komi. Ipak, nekoliko sedmica poslije, Švabo je već bio na nogama. Pobijedio je još jednom u životu.
Ivica Osim danas živi u rodnom Sarajevu, blizu dragih ljudi i blizu svog kluba. Svaku domaću utakmicu možete ga sresti na Grbavici, gdje uživa najveće moguće poštovanje – onako kako to velikan i zaslužuje. Zdravlje mu ne dozvoljava da se aktivno bavi trenerskim poslom, ali i samom pojavom daje veliki motiv fudbalerima.
”Fudbal je dio nas, dio naše radosti, ponekad i tuge”, rekao je jednom Ivica Osim. Željo je jedan od rijetkih klubova koji je kroz historiju imao veličinu poput Švabe, najboljeg i najpopularnijeg igrača sarajevskih Plavih.
KOMENTARI