“Drug je pravio sestri ormarić za nakit kao poklon za rođendan. Radili smo to kod mene na balkonu. Kada smo napravili stavili smo to na PIK, da vidimo da li bi to neko kupio, pa bi mi napravili drugi njegovoj sestri. Javilo nam se dosta žena koje žele takvo nešto. Onda smo došli na ideju da radimo slične stvari. Pronašli smo jednu garažu i započeli da radimo razne predmete od drveta“, kaže Dejan.
Nakon što su uradili prve predmete i vidjeli da ljudi vole ono što prave, radionica prerasta u projekat pod nazivom “Garbaž 43″.
“Broj 43 je broj garaže koju iznajmljujemo. Samo ime Garbaž je spoj engleskih riječi garage (garaža) i garbage (smeće) jer smo se u početku šalili da smo smećari iz garaže. Mi ustvari i radimo od najnekavlitetnije građe unikatne predmete”, objašnjava Blašković.
Ovaj Dobojlija nam priča kako im nije bilo mnogo teško započeti ovakav posao, jer su imali neku vrstu iskustva.
“Imali smo neko iskustvo u radu s drvetom, amatersko, jer sam ja sa ocem radio nekad ranije takve neke stvari. I drugar je sa svojim ocem radio povremeno tako nešto s hobi alatom. I danas mi radimo tim hobi alatom, ali odemo i nedjeljom na pijacu i kupimo neki alat koji nam je neophodan za izradu”, govori Dejan.
Kao studenti arhitekte dijelom su vezani za ovaj posao koji sad rade, jer se bave enterijerom i eksterijerom.
“Ja sam student četvrte godine, a drug je treća godina arhitekture. Ovaj posao ima dosta povezanosti sa arhitekturom, jer arhitektura sama po sebi jeste taj neki kreativni proces. Da nam nešto konkretno pomaže arhitektura, pa i ne baš. Ali ima veze sa ovim biznisom. Mislim da smo mi sretni što radimo ovo, jer mladi inžinjeri arhitekture i nemaju u ovoj situaciji baš mnogo izbora”, kaže Blašković.
Htjeli su raditi svoje projekte pa ih prodavati, međutim ispostavilo se da je isplativije da primaju narudžbe.
“Radimo sav manji namještaj. Najčešće je to rad od smreke, jer je nadostupnija i najjeftnija, a ne zahtjeva neku kavlitetniju obradu. Radimo i pločasti namještaj, ivericu. Bavimo se i projektovanjem. Najveći nam je poduhvat do sada bio frizerski salon, gdje smo radili projekat i uređivali salon“, navodi Blašković.
Znaju kazati kako u startu rade za novac, a potom svaki sljedeći posao koji rade za istog klijenta ne naplaćuju isto kao što naplaćuju prvi put.
“Što se tiče zarade, nije to neki veliki novac, to je više džeparac. Zarađujemo malo bolji džeparac. Cilj nam je imati veću radionicu, jer sada imamo dosta alata kojim ne možemo raditi u garaži, ali ne bismo je zatvorili iz sentimentalnih razloga. Ta garaža predstavlja nama i posao i odmor. Tu poslije predavanja dođemo, i mi i naše kolege studenti, koji nam često znaju pomagati kada imamo više posla”, kaže Dejan.
Na kraju poručuju svim studentima i općenito mladim ljudima, da ne sjede u kući ili kafiću i čekaju svoju priliku. Stvorite ideju kojom ćete korisno ispuniti svoje vrijeme, a vremenom će doći i zarada.
(Alen Avdić)
KOMENTARI