Istina, imamo sreće… kao što je nismo imali protiv Dinama, Libereca…, kaže Sušić, kome baš nije idealan Pušnikov stil igre: Puno je novih zahtjeva, ali sve štima
“Nakon što smo dvije godine za redom, protiv Dnipra i Libereca, ostali na korak do plasmana u Europsku ligu, jedva čekam petak, baš me zanima koga će nam ždrijeb ovoga puta donijeti za suparnika”, nestrpljiv je Hajdukov veznjak Tino Sušić, najbolji igrač HNL-a u prošloj sezoni.
Iako je povijest pokazala kako nije uputno žuriti, te kako su iznenađenja uvijek moguća, Sušić je uvjeren da je Hajduk puno bolja momčad od Oleksandrije, a prednost od tri gola iz prvog susreta više nego dovoljna za siguran prolaz.
“Ružno bi bilo reći da Oleksandrija nema nikakve šanse sve dok se ne odigra uzvrat, ali ako mi pred punim Poljudom odigramo koncentriranu utakmicu, ne vidim način na koji nas mogu iznenaditi i izbaciti”, smatra Sušić i dodaje:
“Već godinama su najveći problem Hajduka utakmice u kojima moramo jurišati na protivničkebunkere. Svaki put nam se dogodi neka greška, neka kontra iz koje primimo gol. U utakmicama poput uzvrata s Oleksandrijom, u kojoj mi ne moramo srljati, nego čekati da se protivnik otvori i napadne, mi smo puno jači, puno bolje stojimo na terenu, i opasniji smo za protivnički gol. Zato mirno čekamo četvrtak, uvjereni u naš prolaz.”
Slične torture s protivničkim bunkerima Hajduk prolazi u gotovo svakoj prvenstvenoj utakmici, osim protiv Dinama i Rijeke.
“Svi znaju kako mi igramo, zatvore se, nabijaju, i vrebaju naše greške iz kontranapada. Tako je bilo i u nedjelju protiv Splita. Takve su mi utakmice najgore. Protivnik uopće ni ne pokušava igrati nogomet, samo nabija i čeka, po trojica startaju na igrača s loptom… Ne volim takve protivnike i utakmice, to nije nogomet, nego mučenje…”
Hajduk je sezonu otvorio iznad svih očekivanja, na krilima povratnika Ohandze, ali i sreće koja ih prati od prvoga kola.
“Stvarno imamo sreće, treba to priznati, ali isto tako se i podsjetiti koliko smo imali nesreće u prošlosti. Tri puta nam je Dinamo zabijao u sudačkoj nadoknadi, da ne spominjem recimoLiberec. Ohandza je imao zicer na početku, ja sam pogodio gredu…, red je da se i nama sreća nasmiješi, barem malo.”
Dnjipro i Liberec dvije su velike rane na Sušićevom srcu, dva protivnika koja je Hajduk mogao uz malo sreće proći i plasirati se u Europsku ligu.
“Nadam se da će biti treća sreća, da će nas nakon Dnjipra i Libereca sreća malo pomaziti. Stvarno bih volio zaigrati Europsku ligu s Hajdukom. Zato jedva čekam petak, da vidimo koga će nam ždrijeb ovoga puta dodijeliti.”
O imenima protivnika Sušić za sada ne razmišlja.
“Nije važno ime, važno je da to bude protivnik koga možemo proći.”
Već godinama euforija i ambicije Hajduka ugase se do kraja kolovoza. Ispadanje iz Europe, prosipanje bodova u HNL-u, rasprodaja igrača…
“Nadam se da će ove godine biti drugačije. Dobro smo startali u prvenstvu, uzeli smo bodove na dva teška gostovanja, dobro guramo i u Europi… Istina je da ne igramo fantastično, ali rastemo iz utakmice u utakmicu, i nadam se da će nas sreća pratiti i dalje. A trebat će nam. Itekako! Svake godine je kolovoz natrpan važnim utakmicama, a ove godine je kao nikad. Uz, nadam se, dvije utakmice u doigravanju za EL, dolaze nam još Dinamo, Rijeka i Istra na Poljud, a moramo i u Osijek. Nikad nismo imali teži raspored, ali puni smo samopouzdanja. Treba ovo sve izdržati i fizički i psihički, uz malo sreće možemo napraviti velike stvari.”
Zbog ozljede gležnja Tino još nije u punoj formi, a pokušava se uklopiti i u novi način igre koji traži trener Pušnik. Nije to stil igre kakav bi bio po njegovoj mjeri i guštu, ali…
“Bivši trener tražio je puno više posjed i igru, bio je nekako mirniji, novi trener ima skrozdrugačije zahtjeve od nas. Puno je novosti, treba vremena da se sve to posloži, da sve legne na svoje mjesto, ali ipak je najvažnije da stvari štimaju na terenu i u svlačionici. A tu je sve u redu, svi u svlačionici dišemo kao jedan.”
Tino je u prošlosti znao burno reagirati, često je dobivao žute kartone zbog prigovora i nervoze, što su mnogi povezivali s propalim transferima i nezadovoljstvom zbog statusa u klubu.
“Bilo je tu puno i moje krivice, takav sam, ne podnosim nepravdu, pa sam često znao i neprimjereno reagirati. Sada sam stariji, puno mirniji, vjerujem da se to više neće ponavljati. Što se tiče transfera, ni s tim se više ne opterećujem, jer mi to ruši koncentraciju. Sve radim u dogovoru s klubom, kako god bilo, do kraja kolovoza sam tu, a do kraja kolovoza ima još puno velikih utakmica, u kojima želim dati sve od sebe i pomoći klubu da postigne maksimum. I u derbijima s Dinamom i Rijekom, ali i u Europi. Baš bih volio izboriti plasman u Europsku ligu, a onda ni transfer ne bi bio prioritet. Ni klubu, a ni meni.”
KOMENTARI