Nema sumnje, s uvjerljivom pobjedom mađarskog premijera Viktora Orbana na okončanim izborima u Mađarskoj, veze dobrim dijelom imaju i cijene u trgovinama.
A uoči izbora Orban je povukao pravi potez – još polovicom januara objavio je kako će od 1. februara, kao jednu od protuinflacijskih mjera, zamrznuti cijene goriva i šest osnovnih prehrambenih proizvoda.
Cijene šećera, pšeničnog brašna, suncokretova ulja, svinjskog buta, pilećih prsa i mlijeka s 2,8 posto masti zamrznute su na razini koju su dosegnule sredinom oktobra prošle godine što moraju poštovati sve trgovine. I to u razdoblju od tri mjeseca, a po potrebi i duže.+
Ovosedmični mađarski katalog poznatog austrijskog trgovačkog lanca promoviše paletu različitih proizvoda po prilično primamljivim cijenama.
Tako je, na primjer, čašicu jogurta ili kefira na akciji od 44 posto za samo 1, 78 kuna (oko 0,40 kf), aromatiziranu Janu od 1,5 l za svega 3,78 kuna (oko 0,90 KM), …
Kilogram pilećih bataka sa zabatkom je trenutno moguće kupiti nevjerojatnih 11,38 kuna (manje od tri KM).
Milka na akciji košta 0, 99 eura (1,90KM), porodično pakiranje Persila, tekućeg deterdženta za rublje (100 pranja), također na akciji, za 16.99 eura (oko 32 KM), toaletni papir Zewa comfort (20 komada troslojnih rola) 5,79 eura (oko 11 KM).
Kako piše Slobodna Dalmacija, hrvatskim građanima više nije privlačan odlazak u druge susjedne zemlje, pa čak ni u BiH.
“Ništa se više u Hercegovini ne isplati kupovati, cijene su iste kao kod nas“, sto posto je uvjerena Splićanka Ana, koja već godinama svakih desetak dana odlazi u Hercegovinu u posjet porodici.
Dobro zna što se moglo nekad, a šta se danas više ne može.
“Oni tamo su umjetnici preživljavanja. Cijena litre ulja je ponegdje 4,5 konvertibilne marke što je 18 kuna. Ma nitko odavde nema nikakvog razloga sjesti u auto i otići tamo. Možda je negdje dublje u Bosni situacija drugačija, jer govori se kako je ovaj hercegovački dio najskuplji… Ne znam što bih rekla, brutalno je skupo. Jeftinije je jedino meso, ali s njim se ne može preko granice. To je nemoguća misija”, upozorava Ana.
Često prelazi granicu s BiH, ali ne sjeća se kad je zadnji put carinici nisu zatražili da otvori gepek. Uvijek je, veli, provjeravaju i ne pada joj na pamet riskirati s prenošenjem nekih nedopuštenih namirnica poput mesa.
“Prijatelj je prenosio tri kilograma suhih kobasica, koje je sušio u Hercegovini i to u vlastitoj kući. Naši carinici su mu uzeli kobasice i još napisali kaznu. Užas”, rekla je Ana.
Navodi da Hercegovce “spašava” jer imaju puno svog voća, povrća.+
“Imaju Bogom danu, bogatu zemlju i zato preživljavaju. Svi imaju pune škrinje mesa, pune vrtle i rijetko tko i kupuje hranu u trgovinama. U njih u nabavu idu jedino restorani, u mesnice ulaze samo gastarbajteri na godišnjem i vikendaši”, primjećuje Ana.
“Jedino se isplati otići u kafić i restoran u kojemu dvoje ruča bogovski za 150 kuna. U Hrvatskoj to ne možete nigdje. Isto mlijeko je, primjerice, skuplje tamo nego u Splitu. A da ne pričam o akcijama koje mi ovdje imamo, pa se cijene proizvoda još i spuste. Gore, u Hercegovini, toga nema. Pa pogledajte samo koliko je svakodnevno BiH tablica na parkingu ispred Lidla u Metkoviću. I sve će vam biti jasno. Jeftinije im je obaviti spizu u Hrvatskoj i još dobiti povrat poreza. Situacija se totalno okrenula za razliku od nekad”, rezignirano će Ana. Konačno, na um joj pada valjda jedna od rijetkih cjenovno prihvatljivijih namirnica u BiH…
Na kraju, kaže da je hljeb jeftiniji u BiH nego u Hrvatskoj.
KOMENTARI