Nazif Mujić, siromašni ‘berač željeza’ iz sela Svatovci, čiji se život nakon filma ‘Epizoda u životu berača željeza’ preko noći promijenio i dospio u epicentar svjetskih i domaćih medija, napisao je ovosedmični dnevnik za Dnevni avaz u kome otkriva kako se osjećao u blještavilu jednog od najprestižnijih filmskih festivala u svijetu, a kako po povratku kući, u tešku stvarnost
– Doslovno su dolazile medijske ekipe i čekale u redu, jedna po jedna, da obavimo intervju. Zaista nije lako biti glumac (smijeh), nemam vremena ni da ručam kako treba. Kroz kuću su defilirale razne medijske ekipe. Popodne sam malo konačno odmorio, a uvečer s bratom i snahom sabirao utiske iz prošlih dana. Komentarisali smo to što su svi zainteresovani za moju nagradu, za slavlje u Berlinu, ali mi je bilo i bolno da se niko ne pita imaju li moja djeca šta jesti nakon Berlinalea, zapisao je Nazif u svom dnevniku.
Narednog dana (20. februara)
je dodao:
– Nagrada je iza mene, a i mediji. Bar do podne me nisu zvali. Vraćam se starim navikama i problemima. Razgovaram sa Senadom kako preživjeti sa 70 maraka mjesečno. Razmišljam gdje i kako ovih dana na “teren”, da se vratim “branju” željeza.
Nazifova razmišljanja prekinuli su novinari Televizije Tuzlanskog kantona, koji su mu pokucali na vrata. Poslije njih došle su i dvije TV ekipe iz Zagreba.
Toliko frke i pitanja, kaže Nazif, ali sada valja ponovo živjeti!
KOMENTARI