Tamo gdje spavaju oblaci

Tamo gdje spavaju oblaci

Trčim za tobom, a lišće pršti pod mojim nogama. Pokušavam te uhvatiti, zadržati tvoj topli dlan u svojim rukama, ali mi izmakneš svaki put na drugi način. Bježiš kao lijep san. Moje drago, neuhvatljivo, biće. Prilaziš mi blizu, da osjetim tvoj topli dah na svojim promrzlim obrazima. Ogledam se u tvojim zjenicama. Dišem u tvom dahu. Zastajemo pored naše klupe. Tu su svi naši praznici, sva naša radovanja i sve naše tuge. Prelazimo prstima po urezanim imenima. Toliko priča zna jedna stara klupa. Toliko sjećanja pamti. Toliko suza čuva.

Želiš ići dalje, a moje je da te pratim. Vjerno kao sjenka, strpljivo kao voda koja sa devet strana grli ovaj grad. Sana. Sanica. Sasinka. Bliha. Zdena. Dabar. Majdanuša. Kozica. Japra. Zovem te imenima svake od njih. Sve su obale tvoje. Svi valovi tebe pozdravljaju. Sve ptice poje da tebe pjesmom opjevaju. Moja budućnost je tvoja, prošlost mi je izbrisana jednim tvojim osmjehom.

Ne mogu ići ispred tebe jer nemam snage da te ostavim pa koračam iza tvojih koraka, pažljivo da ne obrišem tragove koje tvoja stopala pišu po sanskim ulicama. Na licima prolaznika tražim divljenje tvom liku. Zahtijevam da te svi vide mojim očima. Ne pristajem na manje.

Zastajemo ispred spomenika našoj svetinji. Drhtiš, a ja drhtim s tobom. Ponosni, zahvalni, ponizni, nedostojni onog što je ispred nas. Grlim te mislima, ne usuđujući se da ti priđem. Pomjeriću golim rukama planinu koja se usudi da tebi zakloni sunce. Srušiću svijet koji nije po tvojoj volji. Ti poželi, ja ću ostvariti. I čekat ću te zauvijek, tamo gdje spavaju oblaci

KOMENTARI