Pandemija i vanredno stanje koje je donijela u naše živote pokazala je kako tiho, bez prevelike pompe žive i rade najbolji među nama. Jedan od takvih ljudi jeste komandir vatrogasaca iz Kozarca Mustafa Fazlić, koji je bez previše razmišljanja, s dva sina i dva sugrađanina, ugasio požar u Omarskoj.
Mjestu u kojem je 1992. godine bio zatočen s još tri hiljade prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. U Omarskoj je ubijen Mustafin brat Muhamed. U augustu 1992. na Korićanskim stijenama, s još više od 250 Krajišnika, ubijeni su i Mirsad i Jasim Fazlić, Mustafina braća, logoraši Omarske i Trnopolja.
Kozarački vatrogasci vratili su se u svoj Kozarac. Dobrovoljno su društvo, gase bez pomoći entitetskih i državnih institucija, preživljavaju novcem od donacija jer Prijedor im ne plaća. Taj grad ima svoje vatrogasce koje finansira. Oni su profesionalci. Kozarčani nisu iako se ogroman dio gradskog budžeta puni novcem iz Kozarca.
U takvim okolnostima Mustafa Fazlić nije imao nimalo dileme kada mu je javljeno da se vatra koja je zahvatila travu i šikaru širi, jača i bliži kućama oko Omarske. Podigao je svoje vatrogasce, spremili su svoju skromnu opremu i satima gasili požar. Spasili kuće po Omarskoj.
Fazlić nije pričao o tome šta je uradio, možda se za to ne bi ni saznalo da Radenko Mamić, jedan od onih čija je kuća spašena, nije u novinama javno zahvalio Fazliću i njegovim Kozarčanima. Mustafa Fazlić, vatrogasac i heroj – a prije svega čovjek.
KOMENTARI