Iz Remetinca u Zagrebu sam ponovo dobio mail. Traže zatvorenici da nastavim pisati i objavljivati kolumne. Drago mi što su moji tekstovi prepoznati i u kulturno – čitalačkom miljeu zapadnog EU susjedstva, pa makar i zatvorskog. Drago i njima što ima neko gori od njihovog remetinečkog sustanara Sanadera. Prošli sam vikend obišao i dugogodišnjeg poznanika, upravo u ovom zatvoru. Bavio se uvozom i „švercom“ graha… Velike su količine u pitanju… I graha i kuna… On je navodno u procesu uvoza promijenio licencu. Umjesto iz Tadžikistana grah je uvezen pod licencom Holandije… Ovaj holandski navodno ne proizvodi zračna strujanja (štetne plinove), pa je sa boljom prođom na EU tržištu… Genetskim modifikacijama skloni Holanđani skupa sa Englezima su proizveli kravu koja za tri mjeseca postiže težinu naše Buše u trećoj godini. Kasnije su ta jadna tromjesečna telad proglašavana „ludim“ i diskretno sklonjena sa tržišta…
Kulinarski stručnjaci tvrde da se dobar grah podaleko čuje i „osjeti“, ali ni jedan ko ovaj iz Tadžikistana… Razvaljuje… A i jeftiniji od holandskog desetak puta… Velika je zarada bila u igri, a sad se „igra“ nastavila u Remetincu… Moli me prijatelj da ga ne „provalim“ kod zajedničkih poznanika, ili da barem kažem da je „pao“ na autima, nekretninama, krađi iz budžeta i sl.. Lakše mu, ko „urbanije“, bilo što drugo samo ne da je „pao“ na povrtnoj grahorastoj mahunarki… On na sudu očekuje nekoliko mjeseci društveno – korisnog rada, a grah će navodno na javnu dražbu… Neprekidno o ovom grahu razmišljam, a i o prijatelju (da se ne naljuti dok ovo bude čitao)… Moj uznički prijatelj po struci je pravnik a znamo se još od prijeratnog angažmana u tvornici „Janko Gredelj“. Ja sam u ovoj tvornici željezničkih mašina bio noćni čuvar. Radio, studirao i hranio porodicu…
Neugodniji telefonski poziv od ovog zatvorskog doživljaja, po povratku iz Remetinečkog EU miljea mi je stigao iz Slovenije od prijatelja i dugogodišnjeg ribarskog pratioca širom i poprijeko rijekama bivše Juge. Ženi sina (nasljednika) jedinca pa bi volio da budem uz njega. Naglašeno diskretno me je i on zamolio da nigdje ne komentiram činjenicu ženidbe njegovog muškog potomka. Pomenuo sam mu moga sina koji se otrgo od porodice i oženio. Ko velim, prirodan proces – ništa novo… Tješim ga… „Nije to isto, ja ću dobiti zeta“, odrješito mi je saopštio i prekinuo razgovor… Zašutio i on, i ja…
Nelagodu šutnje prekida telefonski poziv skupštinskog kolege H. Rošića. Krenuo Husein na svadbu, udaje mu se rodica iz Rujnice. Bitno je da očekuju mladoženju a ne snahu, kratko prokomentiram. On se nasmija. „Tebi je Kamber stalno do šale“, kratko mi uzvrati…
Jedna se Sanjanka, dalja mi rodica ljetos udala u Australiju za nešto tamnoputijeg Aboriđanina. Upoznali se putem facebook-a. Roditelji nešto tradicionalnijeg shvatanja misle da su Aboriđani muslimani… Pitali i mene, ko ja „učen“ vele, pa mi vjeruju… Mutim i ja, šta ću, žao mi izazivati roditeljska razočarenja…
U našoj lijepoj Sani najviše se bračnih zajednica uspostavi tokom novogodišnjih i ljetnih praznika… Uglavnom je riječ o virtualnim ljubavima. Nekad se romantično zabavljalo, šetalo držeći za ruke, nespretno a ciljano dodirivalo, drhtalo, čeznulo… Sad se čezne putem facebook-a, twitter-a, skype-a. Poslije kratke virtualne čežnje zakažu vjenčanja. Dobar dio ovih zajednica se već slijedeće godine razvodi, pa opet na facebook… Čeznu, i tako u krug..
ZLATNA GODINA SVINJE
Stigla nam nova godina. Svaka slijedeća gora od prethodne, ali ne smeta mi slavimo njezin dolazak. Sanjane je zabavljao šaljivi Vajta. Severine nije bilo u Bihaću… Pametni Kinezi ne slave Novu godinu (1. januara), oni dočekuju spektakularno i bučno lunarnu n. g. u februaru. Utemeljitelj lunarnog kalendara car Huang Ti još je od 2637.g. pr.n.e. dao nazive godinama u znaku životinja. ZLATNA GODINA SVINJE (2007.) jedna je od najperspektivnijih za kinesku naciju. Najveći ekonomski iskorak za Kineze se desio upravo ove „svinjske“ godine. Nova 2014. će u Kini biti slavljena u znaku konja…
Razmišljam i ja (programski), izborna je godina, što su to Kinezi pametniji od nas? Što i mi ovu proteklu ne bi nazvali godinom masirače, tikve, bundeve… Sva je bila u znaku ove povrtlarske trblaste kulture… A nadolazeću godinom graha… Iz glave mi ne izlazi gore pomenuti iz Tadžikistana…
Jedno od najpoznatijih i najčešćih jela u kulinarskoj tradiciji Kineza je azuki grah i tikva. Brzo se pripremi a u makrobiotičkoj kuhinji Kine i Japana najredovniji je obrok. Najteža godina za US – kanton će biti 2014. Što je to i mi ko Kinezi ne bi pretvorili u ZLATNU GODINU GRAHA. Možda je grah naša (SDA) izborna šansa a premijerskom Tikvanu izlaz iz teške ekonomsko – socijalne situacije. Kad već traju pregovori sa sindikatom zašto ne proširiti (aneks) „kolektivne ugovore“. Umjesto plaće grah. U rukopisu na „maramici“ u Emporiumu potpisati (svakako ne obavezuje). A ovaj grah od moga „palog“ druga iz Remetinca komplet otkupiti. Nama nije važna licenca (holandska) nama valja i (tadžikistanska), bitno je da je jeftin.
Mogli bi umjesto budžetskih Javnih ustanova organizirati Javne kuhinje. Dobrotvor iz Rujnice merhametli Hozan bi mogao biti od velike koristi u kreativnoj organizaciji ishrane svih nas… Njihova bi (A SDA) predizborna deviza u novoj godini mogla biti – Dođeš gladan na posao, odeš sit kući, i tako svaki dan… Naravno, u grahu bi i mesa bilo, (kroz papire) u rebalansu, ne u grahu direktno. Plaće stvarno nisu ni potrebne, Helićka i Begi su vizionari…
Ozbiljan se problem javlja oko CO2 i drugih štetnih gasova. Ovdje ponovo na scenu stupa razvojno – inventivni Komić. U Sani u fabrici auspuha organizirati proizvodnju za slobodnu kućnu upotrebu. U protivnom bi ozonska rupa od ovih „zračnih strujanja“ mogla ozbiljno ugroziti ekološko ozračje na našem „smaragdnom“ kantonu. Svima će nam grah u 2014. ako Bog da presjesti…
Možemo i over-draft podići za ove socijalno opravdane namjere. Malo bi i prijatelja u Remetincu pogurao financijski, a malo se i ja tu „nađem“… Ko Hamdo i kumovi Begi i Amel što su se „našli“ u svim transakcijama… Zove me i visoki funkcioner sindikata da me obavijesti kako je njegovo članstvo „na granici egzistencije“. Ja mu kažem da nije… Vrijeme će pokazati, gdje će sve Hamdo i dobrotvori Hozan i kondomični Nermin i njihova rodbinska korumpirana klika, pomjeriti tu granicu. Iznenadit ćeš se, kažem mu…
Sjećam se vremena Jugosocijalističkih nestašica: goriva, kafe, ulja, deterdženta, struje… Nije ni tada komunistima (SDP) ništa falilo. Kad zatreba para oni u štampariju na Topčideru, uključe strojeve i štampaj. Sjećam se jedne očeve plaće u ŠIP-u kad ju je donio u dvije torbe. Jedva je bilo dovoljno za vreću brašna, ulje, šećer – kocku, kafu i makarona – fidelina 20 pakovanja. Sad fala Bogu ima svega, ali para nigdje, a nama ni one štamparije. U Briselu je…
GLEMBAJEVI
Bijeg iz surove stvarnosti nakon proze sam potražio u poeziji. Ovaj poetski izričaj sam posvetio genijalnom ekonomskom savjetniku kumu Elvisu Beganoviću – Begiju. Od srca…
Po centrima – konzumima
Naše zemlje ponosne
Idu čete potrošača
Slavu šopinga pronose
Svojevremeno je obiteljski rizničar i kum Begi predlagao nama iz SDA (dosadio bivšem ministru financija S. Mahiću) genijalni prijedlog da budžetskim korisnicima u 2012. uzmemo jednu plaću te istu gurnemo u potrošnju. Ubjeđivao nas je da to budžetari ni osjetiti neće. A gdje će se trošiti solidarno odlučuje obitelj Glembajevi iz Midžića – mahale (Lipovača)… Čim su naše ministre iz SDA izbacili iz vlasti krenulo se u „ekonomski procvat“ (potrošnju). I uzeli su nekima tu jednu plaću 2012. U 2013. će za sad svima uzeti dvije. Vrtićima tri, a nekima fali i 18 plaća… Dalekovidni Begi je bio u pravu, ovi to još nisu osjetili. Istina je da su neki ekonomisti putem medija uporno tvrdili da će države u krizi ekonomski napredak tek zabilježiti kad postanemo pasionirani potrošači. Inteligentni Begi je to doslovno shvatio. Mi smo upravo uspjeli sve potrošiti a nikad gore stanje…
Prvo smo kupovali auta, više od svih drugih kantonalnih Vlada zajedno. Pa smo renovirali kabinete, dva puta godišnje. Pa mobiteli, pa Vlada umorena potrošnjom, svoja primanja udvostručila… Umara ih potrošnja, troše se… Pa su nam uveli uređaje (kamere za nadzor), pa meso, pa odijela, piće, diplomatija. Pa kad smo ispraznili kodove iz budžeta onda smo posegnuli za sredstvima eskora, pa šume, pa od poljoprivrede, boračke kodove reducirali u korist potrošnje. Pa civilizirano očistili račun civilne zaštite… Pa se ogrebali i od socijale, danas smo svi socijala… Na kraju smo uštede napravili i od džennaza („preseliš“ – svejedno sam sebe kopaš)… Pa nas je onda maestralni međunarodni financijski ekspert i zabavljač Elvis (dži Kurtović) – Begi obavijestio da su kodovi očišćeni. Pa nam isti kumek Begi predloži još originalniju varijantu ekonomskog procvata. Over – draft, kratkoročni kredit – gotovinski… Gotov si kad ga uzmeš… To se upravo i desilo…
Ljubazni direktor UniCredit banke srdačno nam je upumpao još gotovine da trošimo (da se razvijamo). Samo potpiši i ništa se ne sekiraj. Hadžipašić (masirača) je na Skupštini do neba hvalio ovaj lihvarski potez SDP-a i A SDA u slozi sa bankarima. Sam sebi i rate i rok vraćanja određuješ, ma divota. Od proletera mi se evo danas u strastvene potrošače pretvorili… Ali šoldi nigdje, što vele naši susjedi… E sad nam ovaj ugledni bankar dere kožu, istina prije nas depilira zbog vizualnog dojma. Uglavnom dere…
Federalni ministar financija (nije Krajišnik) Krajina je priznao, još će ovu za prošli mjesec plaću isplatiti, sve drugo je neizvjesno. Mi fala Bogu para imamo, samo se ne zna gdje su. Vozane sa računa na račun, s koda na kod u nedogled… Sad su uglavnom na sigurnom – u suhom… Tužiteljstvo radi i dalje „stare“ predmete. Krenuli su od 1946. na ovamo… Ovi mogu opušteno nastaviti vozati, pa u suho… Na privatne račune. Glembajevski tikvan u ovom trenutku ne uživa nikakvu popularnost, ali uživa u plodovima rada za sebe i rođačku MAFIOKRACIJU… On i Sinha…
Ipak je ovih dana na scenu isplivala utješna vizija izlaska iz krize. Puku ju je svečano obznanio genijalni Komić, šef revolucionarno ekonomskog RAUSK – a (što bi reko Sejo). Zaista me ništa iskomirati ne može ko ovaj komični direktor. Njegova će nas „strategija“ kolektivno u komu odvesti… Šampioni stvaranja lažnog dojma našeg napretka idu dalje… Dok smo mi u komi…
SDP u zapadnom susjedstvu (Hrvatska) od kada je na vlasti samo se bavi: bračnim zajednicama, ćirilicom, gej – populacijama… Mi fala Bogu imamo ekonomiste koji nas vode u bolje sutra. Ja ih više neću napadati. Oni tvrde da ja i SDA o njima širimo laži. Kad bi laži bilo moguće dokazati bile bi istine… U tom slučaju se ni zvale ne bi lažima nego istinama… Zato sam evo prestao išta dokazivati… Ja im, jednostavno vjerujem. Stječe se dojam da oni uistinu nisu ni skrivili nikakve propuste, nego da su građani propustom na izborima skrivili njih… Eto im njihovog SDP-a… I njihove Mire – Lize, i Lipovače, i Mlađe, i Prše, i Lagumdžije, i ČOVJEKA…
SDP – performans o bihaćkim „Glembajevima“ se dešava pred njihovim očima, ali i njihovom voljom, nažalost… Njihov izabranik na izborima 2010., samopredstavljeni „vjernik i duhovno biće“ zapravo je evidentno nadrealno biće. Ne može se pljačkati materijalno, a da to istovremeno nije i duhovno. A pljačkati (krasti) duhovno i materijalno svoju zemlju znači pljačkati sve oblike njezinog identiteta.
Žao mi je što to svi zajedno promatramo i svi razumijemo da je to tako ali ćutimo… Komunizam zamijenili južnoafričkim kapitalizmom, a mi i dalje oportuno ćutimo. Dobri je Ajnštajn osim fizike i matematike govorio i pisao o odgoju, telepatiji, „egzistenciji“ poslije fizičkog nestanka (smrti), i usput bio najveći intelektualni svjetski antifašista. Nikad šutio nije… Šutnja jeste sigurnost ali i šansa anarhistima za stvaranje destrukcije na zemlji… Istina je da šutnja kao način komunikacije ima svoje prednosti. Nemaš protivnika, ne iznosiš javno nikakve argumente s kojima bi nekoga izazvao. Kad šutiš ništa pogrešno ne možeš reći, ne upuštaš se u bilo kakve javne diskusije, a one su po pravilu opasne ako nemaš snage i činjenica za njih. One koji ćute neki doživljavaju jako pametnim jer je tobože šutnja i slušanje intelektualno umijeće. Na kraju, ako ćutiš niko te neće proglasiti budalom, neznalicom, nesposobnjakovićem, a ako te i proglase barem se zato nisi napatio… Ćutio si , inteligentno…
A ja evo, sa velikim rizicima pričam, i pišem, i pitam se gdje je ta intelektualna elita naše hrabre Krajine i naših predaka koji svoje trtice nisu podvijali ni pred monarhističkim silnicima istoka i zapada, ni pred fašizmom, i protiv komunizma bune dizali, a sad čuvajući svoje sitne privilegije i položaje ćute i meni diskretno iz mraka aplaudiraju…
BISER U „EGZILU“
Priznao mi je kolega SDP-ovac na zadnjoj Skupštini: „Hamdo nas napušta“. Navodno, porodica već seli… Ruku na srce, ozbiljno sam mislio kad sam za skupštinskom govornicom izjavio da je on „biser“… Na kraju, za SDA niko nije više napravio od njega. Njegovim radom mi smo uspjeli nemoguće, sa 7 u Skupštini doći na 18, uskoro i 20. Niko od njega upornije i predanije nije zatirao ideju socijaldemokracije. Malo me čudi da on i kilu nije dobio od težine „angažmana“ za SDA. To što će on otići ne znači da ćemo mi ostati uskraćeni jer se na političkom nebu Krajine pojavio još jedan „biser“, još jedna zvijezda. Pretpostavljate, nije teško pogoditi, iz rasadnika političkih talenata Cazina je… Masirača mu je umjetničko ime. On istina ne glumi ko Hamdo, on doživljava… Kako nam napisa on: „Čista obraza i časno stoji na raspolaganju svim našim građanima“. Valjda misleći na posredovanje u izvozu radne snage ili sl., nije mi jasno…
Uglavnom u svome romantičnom reagiranju nije demantirao putovanja. Na mene je ljut a sekretar Skupštine gđa. Dragana Bajrić (iz Cazina) nas je aktom obavijestila kako je naš Admir za nešto više od godinu dana obišao: 5 x Ljubljanu, 3 x Grac, 5 x Zagreb, 3 x Beč, 3 x Italiju, 22 x Sarajevo, Minhen, Novi Sad, Berlin i mnoge druge destinacije. Njegova je firma izvozna i ja imam razumijevanja ali me on napada što sam uopće to pitanje postavio… Pa i lijepo je da je ovaj putujući komičar postigao značajne rekorde ubiranja dnevnica i putnih troškova. Mene kao predsjednika Kluba (SDA) najjače parlamentarne stranke niti je obavijestio niti vodio sa sobom. Ni druge, pa se onda postavlja pitanje sa kime i u ime koga je putovao?! To ostaje velika tajna u 2014., ali ja više neću pitati… Na kraju i neka je… Mlad je, erotomičan, hoće mu se može mu se…
Naglašeno entuzijastični ustavni arbitar iz Stijene misli da je doživotno određen funkcijom predsjedavajućeg. On nikako da prihvati skupštinske klupe i sjedi ko Juka, ja, Rošić, Elvira, Sajo i dr.. Čini se da on ipak svoj testosteronski seksistički kapacitet (kad ne presjedava), najčešće producira na facebook-u i kad lebdi u skupštinskom službenom pasatu. Nakon nerazjašnjenog ubistva Kenedija u prošlom stoljeću, u ovom 21. uistinu će ostati tajna kako je on u jednom danu nakon radnog vremena obišao četiri evropske destinacije (Graz, Italiju, Zagreb i Sarajevo), i taj diplomatsko – putnički uspjeh u više navrata ponovio… Naš supersonični dnevničar iz Cazina (Masirača)… A ja sam tobože po njemu „ratni i poratni profiter“… I usput me i tužio, traži 10 000 KM odštete što blatim njegovu „čast“, lik i djelo. Haj što od države uzima, legalno ko i Hozan od Merhameta, ali što od usta mojih unuka hoće uzeti… Pa i one bi voljele obići Graz (šoping centar – Seiersberg). „Cure“ drže do stajlinga. Novi body, benkice, gegice, štramplice, špilhozne… Al dobro, vidimo se (kod „mojih“) na sudu, tu sam „svoj na svome“, što bi susjedi kazali…
P.S. Dragi čitaoci, privodeći kraju ovu svoju sumornu novogodišnju sagu o „Tikvanima“ pogledam vijesti na omiljenoj TV USK-a. Poznata je ova demokratska i neovisna televizija po činjenici da je naš bivši premijerski „Glembaj“ na njoj, istovremeno u više emisija bio i voditelj i gost. Mi iz SDA ni u tehnici, nije dao urednik – Mahir. Najzad i lijepa vijest na ovoj SDP – viziji… Naš Ale Šiljdedić, košarkaški glasnogovornik MUP-a u Sudanu bilježi profesionalne uspjehe. Ne očekuje se njegov bijeg iz ove afričke države. Inteligentni Ale je svjestan da je u Sudanu demokracija šta je ovo kod nas. Osim dva predsjedavajuća, uskoro možda i dvije Vlade, Ale ni MUP ne bi prepoznao da se vrati… Sad ukupno imamo četiri komesara i dva ministra MUP – a… Svi legalni, a Mlađo ne ulaže vitalni na ovu činjenicu. Tužiteljstvo uglavnom predano radi „stare“ predmete, stigli do '48… Drž’ se Ale Sudana…
Da je barem moja dobra nane rahm. Saida živa da mi ovaj vakat objasni. Stalno mi je ponavljala: „Proći će ovo vrijeme“, a ja naivan čekam da „prođe“… Kad će to nane „bolje vrijeme“? Sad i ja draga nane u tvojoj ulozi čekam novo i bolje vrijeme čuvajući svoje dvije unuke. Mene su nane stalno pedagoški teglili za uši. Nekad otac a češće nastavnici: Vjeko, Duća, Peda i ne znam ko sve ne… Ja nane do ušiju starije unuke ni doći ne mogu od stereo slušalica koje drži i kad spava. Mlađa, ni dvije joj godine, hoće TOUCH, IPHONE… Stalno mi na tastaturi pritišće ENTER, hoće crtiće… Ja im u vlastitoj radnoj sobi dođem ko tehničko osoblje… Ti si draga nane meni i starijem bratu stalno govorila da je svo bogatstvo u učenju (knjigama), i ja ga stalno tražim. Čitam, kupujem knjige. Kad su sajmovi u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, ja kupujem, pa čitam, čitam, istražujem, nigdje nane bogatstva. Ne bih ti nane htio oponirati, ali su „istraživači“ Hamdo i Begi možda upravu… Netvrdim, oni čitaju samo budžet, analiziraju kodove, transferiraju, rebalansiraju, dekodiraju i suše li ga suše… Oni su izgleda nane „otkrili“ gdje je „bogatstvo“… Ne znam draga moja nane, da si barem živa da mi ovaj vakat pojasniš. Ti draga nane, priznajem jesi moj dobar pedagog iz prošlosti, ali se ja nane zaista ne snalazim pred budućnošću…
SRETNA VAM ZLATNA GODINA GRAHA!?
Asim Kamber
KOMENTARI