instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Tomašica: Dan kad je vrijeme stalo

Tomašica: Dan kad je vrijeme stalo

Odavno već pokušavam napisati odgovarajući tekst o masovnoj grobnici Tomašica. Već na samom početku sam bio svjestan da će to biti jako teško, pogotovo što nisam želio da to bude obični novinarski članak garniran pukim statističkim brojevima i golim činjenicama.

Pošto sam najsmireniji noću, tad i obrađujem najteže teme. A od Tomašice teško da ima gore, teže i gorče. Moje misli su lutale od daleke prošlosti do neizvjesne budućnosti, prelazeći iz jednog sistema u drugi. Nastojao sam dokučiti pozadinu, ili bilo kakav trag smisla, na osnovu kojeg bih mogao zamisliti Tomašicu, kao mogućnost ljudskog zvjerstva.

Ništa logično nisam mogao pronaći, ništa što bi i najcrnji ljudski karakter moglo dovesti u odnos sa zločinom u Tomašici.Takav zločin nisu u stanju ljudi da naprave… to čak ni zvjeri nisu u stanju!

Takav su zločin mogle izvršiti samo organizovane horde, čopori ljudi-zvijeri.Ako se osvrnemo na (h)istoriju i odemo do bilo kojeg njenog perioda zadnjih par vijekova, uvidjet ćemo da su Srbi i Srbija prirodni i iskonski neprijatelji Bošnjaka muslimana i države Bosne i Hercegovine. Bez obzira da li to bio “Berlinski kongres” ili “Balkanski ratovi” jasno ćemo vidjeti pretenzije Srbije prema Bosni i Hercegovini.

Bez obzira da li to bio Prvi ili Drugi svjetski rat, prva ili druga Jugoslavija, jasno ćemo vidjeti stradanje Bošnjaka i masovne grobnice širom ove naše prelijepe Domovine.

Kulminacija se desila posljednjom trostrukom agresijom na našu jedinu domovinu BiH (1992-1995) i počinjenim genocidom od strane Srba nad Bošnjacima. Ako se zapitamo kakva je situacija danas, dvadesetak godina poslije, reći ću vam pouzdano da je situacija ista, i da bi Srbi i sutra učinili ista zvjerstva kao što su ih činili zadnjih stotinu godina (manjim ili većim intezitetom).

Ako me neko upita na osnovu čega temeljim ovako smjele tvrdnje, reći ću da se odgovor krije upravo u Tomašici! Pouzdano znamo da su, dvadesetak godina od počinjenog stravičnog zločina-genocida u Prijedoru i otkrivanja te najveće masovne grobnice, maltene svi Srbi znali za postojanje iste, ali da su zavjerenički šutjeli.

Stotine Srba je učestvovalo u zlostavljanjima, ubistvima, skrivanju ubijenih civila, iskopavanju grobnica, premještanju tijela… stotine prijedorskih Srba je učestvovalo u udruženom zločinačkom poduhvatu i nikom od njih nije proradila savjest, niti je iko od njih htio bar prstom pokazati gdje su zakopane kosti monstruozno ubijenih naših civila, a znali su, svi su znali.Čast vrlo rijetkim izuzecima, ali i dvadesetak godina nakon njihovih stravičnih zločina počinjenih u genocidnom pohodu, Srbija i Srbi šute, istom onom šutnjom kojom su šutjeli i prijedorski Srbi (koji pobiše svoje komšije, u nadi da se za njihov zločin nikad saznati neće, kao za mnoge zločine do tada što se nije saznalo).

S razlogom zato imamo pravo tvrditi da Srbi i Srbija nisu odustali od svojih osvajačko-genocidnih namjera, te da su Bosni i Bošnjacima ista ona prijetnja kao i 1992. godine, isti onaj iskonski neprijatelj.U današnje vrijeme globalizacije ljudi se sve više otuđuju od svoje duhovnosti i okreću materijalizmu i individualnim interesima, zanemarujući osnovna moralna načela. U takvoj situaciji, kada je sve dobilo svoju cijenu, lahko je kupiti i neko poglavlje (h)istorije.

Možemo posvjedočiti da je Srbija uložila ogromna sredstva u medijski prostor Bosne i Hercegovine. To je rezultiralo time da gotovo sva bosansko-heercegovačka omladina zna za nekog “drekavca” lahkih nota a pola njih uopšte ne zna ni gdje je Tomašica. Sličnih primjera je bezbroj.Mene interesuje: da li će se za sljedećih dvadeset godina Tomašica spominjati u knjigama historije?

Takođe me interesuje da li će se za stotinu godina išta pričati i znati o njoj.A večeras nad Tomašicom pada kiša… kažu: jezero je već tamo. Na drugoj strani spokojno snivaju kosti mučki ubijenih braće i sestara naših, te djece im njihove. A mi (bojim se to i reći), haman smo ih već zaboravili. A ne bi to smjeli, niti na to pravo imamo.

Nemamo pravo, a nemamo ni vremena za to. Na nekim satovima vrijeme je stalo kada je zločin nadjačao svaku pamet i savjest. A neki novi satovi ponovo otkucavaju… ne smijemo nikada više dozvoliti da na ovakav način stanu!

KOMENTARI