instant fap
NaslovnicaMagazin

‘Top lista nadrealista’ ne pripada Beogradu, to je kao da snimaš vestern na GRENLANDU

‘Top lista nadrealista’ ne pripada Beogradu, to je kao da snimaš vestern na GRENLANDU

Ne smatram da je “Top lista nadrealista” nešto što pripada Beogradu, niti smatram da je to mjesto gdje se ona treba snimati. To je isto kao da snimaš vestern na Grenlandu, kaže Sejo Sexon, frontmen rok sastava “Zabranjeno pušenje”, komentarišući najave nastavka snimanja popularnog serijala

“Ali razumijem, sa druge strane, da ako niko ne želi time da se bavi ovdje, zašto se onda ne bi snimalo u Beogradu”, dodaje on.

Ističe da je to tipična situacija za bh. umjetnost uopšte, te se ne ograničava samo na TV produkciju ili književnost.

“Često ne znamo svoje vrijednosti i svoje brendove sačuvati i postaviti se naspram njih. Onda je normalno da će neke druge sredine od toga napraviti svoj brend i svoju produkciju, isto kao što su se Ivo Andrić i Meša Selimović preselili u Beograd, tako će se preseliti “Top lista nadrealista” dok god se mi budemo odnosili prema ljudima koji su je stvarali i radili onako kako se odnosimo”, smatra Sexon i dodaje da u Sarajevu nema apsolutno nikakvog spomena ili arhiva, niti bilo kakve strukturalne podrške za nešto što je bila umjetnost osamdesetih i za ljude koji su je pravili.

Cilj Vašeg posljednjeg koncerta je bio, između ostalog, povratak sarajevskom duhu. Kako Vi danas vidite taj duh?

Prije svega kroz ljude, koji su prvenstveno bili njime ispunjeni i širili ga cijelim regionom. Danas je sarajevski duh sveprisutan u cijelom svijetu, ima mnogo ljudi koji su otišli iz BiH, nažalost, i oni danas ukrašavaju svojim duhom neke druge sredine, kao što je recimo Semezdin Mehmedinović. Ili Edo Maajka. Puno ljudi iz BiH je dobro prihvaćeno i cijenjeno, predstavljaju danas brend sasvim drugih prostora sa kojima prije i nisu imali baš puno veze. Ali, to je naš problem, što takve ljude olako puštamo i nismo baš zainteresovani da ih vratimo, tako da sarajevskog duha ima na jednom širem prostoru, čini mi se, nego što je bilo prije.

Više nego u samom Sarajevu?

Ima ga i u Sarajevu. Ne treba zaboraviti da je Sarajevo, i pored svih devastacija koje su nas zadesile, ipak dalo “Letu štuke”, “Dubiozu kolektiv” i “Skroz”, i dobilo nekoliko dobrih filmskih nagrada. Znači da ljudi sa duhom i te kako ima. Mislim da mit o tome da je Sarajevo duhovno opustošen grad definitivno ne stoji, iako ima dosta ozbiljnih problema. Radi se o jednom prilično velikom korpusu ljudi i uvijek se pojavi neko ko će napraviti nešto lijepo, kao Nedžad Begović, recimo. Ne bojim se ja za Sarajevo i njegov duh, iako on nije imun od svih posljedica koje je odliv ljudi napravio.

“Zabranjeno pušenje” napokon sprema novo izdanje?

Evo, radimo taj CD, on je zapravo već pri kraju i trebalo bi sad ući u ozbiljnu fazu snimanja. Znači, manekenka je našminkana, garderoba je odabrana, već se “maznula” i sa fotografom, sad samo još treba da se desi i taj foto-sešn, da se škljocne. Nadam se da bi singl mogao biti na proljeće. Radni naslov albuma je “Radovi na cesti”, pošto smo taj CD radili između nekih setova koncerata, po tri ili pet. Onda smo se tri-četiri puta vraćali da ga dovršavamo i da ga “poliramo”, pa odatle i naziv.

Da li će zvuk biti nešto drugačiji i koliko će koncepcijski odudarati od prethodnih albuma?

Zvuk ostaje isti, jer će ga raditi isti ljudi i biće sniman na istom mjestu. Konačno sam, valjda zato što sam dobio klince, počeo optimističnije gledati na život i budućnost, tako da neće biti toliko rata i politike. Biće malo više, onako, kao “Politikin zabavnik”. Nije da sam išao svjesno u to, ali se jednostavno bolje osjećam. Ili sam se navikao na sve loše što se dešava, pa mi više ne pada toliko teško ono što vidim i čujem. Uglavnom, čini mi se da je album dosta više okrenut intimnijim, manjim, “ljudskijim” temama nego prije. Nisu to više velike teme, kao “Jugo 45”, recimo. Kako kažemo u Bosni, manje je “teretli”.

Hoćete li svirati u Banjaluci, da ste li imali neke ponude?

Jesmo već nekoliko puta, ali da vam pravo kažem, ja nisam pravi sagovornik na tu temu. Bolji bi bili menadžmenti, koji su to pregovarali. Znaš ono, uvijek se govori o tehničkim problemima, ali se obično sve vrti oko para, pa mislim da su tu negdje zapeli pregovori, ako govorimo o nekim dosadašnjim kontaktima sa Banjalukom. “Pušenje” je dosta velik, kompliciran i skup bend. Mi insistiramo i na svojoj opremi, svojim ljudima i onda kad se to sve sabere, nije lako organizatoru izaći sa svim tim na kraj i zatvoriti budžet. Ali, evo, dogovaramo koncert u Banjaluci i mislim da će biti prije Nove godine.

Trenutno je u jeku predizborna kampanja, gdje se Vi vidite u ovakvom političkom sistemu?

Iskreno, nigdje! Nemam dobro mišljenje ni o jednoj političkoj opciji, mislim da se to prilično dugo, u stvari, transformiralo u jednu elitu koja među sobom jako dobro komunicira i funkcioniše, a pri tom ne zaboravljajući da svoje nacionalne i ideološke parole uredno “ispaljuju” u urednim intervalima. Međutim, svi su oni za istim stolom i ne čini mi se da su pretjerano zainteresovani za nas.

KOMENTARI