instant fap
NaslovnicaUncategorized

Tragedija Hrvata i Bošnjaka u Prijedoru

Tragedija Hrvata i Bošnjaka u Prijedoru

Slika Fikreta Alića dovela je do otkrivanja sudbine logoraša, a u Prijedoru je izvršen najveći broj zločina nad Hrvatima u RS-u.

Prijedor je jedna od sedam općina u kojima su zločini u optužnici protiv Radovana Karadžića okarakterizirani kao genocid.

Na širem području grada ubijeno je, prema podacima Udruženja logoraša, više od 3.178 osoba.

Točan broj ubijenih nije ustanovljen jer je Informaciono-dokumentacioni centar u Sarajevu utvrdio da je ubijeno 4.275 osoba nesrpske nacionalnosti.

Najveći dio njih bili su Bošnjaci, ali je Prijedor grad u kojem je izvršen najveći broj zločina nad Hrvatima u Republici Srpskoj. Najveći masakr izvršen je u selu Briševo.

Slika Fikreta Alića iz kolovoza ‘92. potresla je svijet i mnogi tvrde kako je bila prekretnica u spoznaji o tome što se događa u BiH.

Logoraši kažu da priču o prijedorskim logorima vjerojatno nitko nikada neće moći u potpunosti ispričati.

Kroz logore prošlo više od 30.000 ljudi

“To je priča koju, ja mislim, niko nikada neće moći ispričati onom žestinom koja se stvarno desila u ovom Prijedoru”, kaže Alić.

“Kroz prijedorske logore pošlo je više od 30.000 ljudi. Prema nepotpunim podacima, svaka deseta osoba je ubijana. Radi se uglavnom o Bošnjacima, ali ono što se čvrsto zaboravlja jeste činjenica da je Prijedor najveće stratište Hrvata u bh. entitetu RS”, izvještava reporter Al Jazeere Sinan Šarić.

Od 20. do 25. srpnja iz sela Briševo, desetak kilomatera od Kozarca, u logore je odvedeno više od tisuću mještana Hrvata.

Jedan od njih je bio i Božo Begić. Sjeća se uhićenja u Prijedoru, koje je bilo planski organizirano i pod kontrolom organa vlasti, što je u nekoliko presuda potvrdio i Haški sud.

“Ja sam najprije došao u SUP. Čekao sam da me primi nekakav inspektor. Dočim njega nije bilo, staviše me u kola, dovedoše u Krings. Jedna mala prostorija, generalije uzimaju, kad si rođen i to… I kaže: ‘Izvuci kaiš i šnjure od cipela.’ Vidio sam, tuče ljude. Jedan je pokazivao, skidao košulju, izredane palice, ne smiješ reći. Ako kažeš, onda si ti na redu”, svjedoči Božo.

Nada Dejanović nije bila zatočena, ali je svakodnevno gledala golgotu kroz koju prolaze njezini susjedi.

“Sjećam se svaku noć dovođenja na stadion ljudi iz okolnih sela, tuče, vike, jauka, plača, odvođenja u logore. Toga se sjećam”, kaže ta žiteljka župe Stara Rijeka.

Najmlađa žrtva pokolja imala 14 godina

Ali, najveća tragedija ove male prijedorske župe dogodila se u srpnju 1992., kada su na kućnim pragovima ubijena 73 civila.

U selu Briševu 67. Najmlađa žrtva imala je 14 godina. Sela su sustavno i potpuno uništena.

“Ni na koga nisu bacili kamen. Oružja nisu imali. Ja ne znam kako bi se to nazvalo nego genocid. Vidi se koliko je imala najmlađa žrtva. Cijele familije su tu stradale. Ko je uspio pobjeć’, neko je i uspio, sve ostalo je poubijano”, kaže Nada.

U Prijedoru su ubijena i dva fratra: Tomislav Matanović s roditeljima i Ivan Grgić. Donedavni i preminuli župnik Iljo Arlović bio je zatočen i o užasima je dugo godina svjedočio Nadi, koja i nakon njegove smrti održava obnovljenu, ali napuštenu crkvu u Briševu.

Nju danas, osim na obljetnicu masakra, nema tko posjetiti. Od 1.600 Hrvata župe Stara rijeka, sada u njoj živi 98 osoba starije životne dobi.

Izvor: Al Jazeera

KOMENTARI