Piše: Mladen BOŠNJAK
To nam se dosad nije događalo. Da je protivnik bolji, superiorniji, da dominira većim dijelom utakmice, a da mi pobijedimo. I to u gostima. Zaista, teško se prisjetiti nečeg sličnog. No, jednom se moralo desiti. Pobjeda protiv Sjeverne Irske utoliko je značajnija što je ostvarena u uvjetima podređene uloge, ali i činjenicom da golove nisu postigli oni od kojih se to najviše očekivalo. Džeko, Višća, Pjanić…
Na nešto drugačiji način Prosinečki nas nastoji vratiti u Sušićevo vrijeme, nastoji ponovno ugraditi pobjednički mentalitet, ovaj put i kad nismo nadmoćni, niti extra raspoloženi. To su odlike velikih reprezentacija. Hoćemo li ih učvrstiti, hoćemo li, konačno, udariti pečat na urođeni talent, hoćemo li postati pobjednici i kad ne umiremo u ljepoti nogometne igre? Vjerujem da definitivno imamo snage, volje i onog najvažnijeg – iskustva (prilično gorkog, ali imamo ga!). To iskustvo je, ponajprije, važno zbog atmosfere u svlačionici, zbog jedinstva u ekipi, zbog suzbijanja ega, zbog poštovanja i samopoštovanja. Da nas uspjesi i odlasci na veliko natjecanje učvrste, homogeniziraju, i dadnu nam dodatnu želju za uspjehom, a ne da nas opiju i unesu nemir među momčad.
Da se ne bahatimo, da ostanemo sabrani i pribrani i nakon blistavih trenutaka kako pojedinaca, tako i reprezentacije. Kao što je selektor Prosinečki čvrsto na zemlji iako je svojevremeno dodirivao nebesa. Prvi pokazatelji su na našoj strani i ukazuju nedvojbeno da imamo kvalitet za Eura. A tamo, na Euru, valja nam izvrnuti naopako iskustvo iz Brazila, valja nam biti samouvjeren, vjerovati da nas suci neće čerečiti, da ćemo se naigrati nogometa. Treba vjerovati da Hrvatska nije incident među „malim“ zemljama, treba inzistirati na uspjehu, na igri, na potenciranju vlastitih mogućnosti.
Treba reći na sav glas: Bolji smo od Austrije i očekujemo pobjedu!
Treba vjerovati u Bosnu i Hercegovinu, makar onu nogometnu, sportsku. Iluzije odudaraju od stvarnosti, ali su, za razliku od te stvarnosti, slatkastog okusa.
KOMENTARI