Glavni grad Bosne i Hercegovine pod opsadom je bio 1.425 dana, ali državno tužilaštvo nikada nije podiglo nijednu optužnicu protiv onih koji su direktno odgovorni za granatiranje i snajpersko terorisanje Sarajeva.
Zašto je to tako je široko pitanje na koje odgovor može dati samo državno pravosuđe. Ovo pitanje posebno dobija na značaju nakon što je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv 11 osoba, rukovodioca policijskih i vojnih struktura Republike BiH u slučaju “Dobrovoljačka” 3. maja 1992. godine.
Slučaj Dobrovoljačka
Istraga o događajima u Dobrovoljačkoj ulici je pokrenuta prije više od deset godina, ali je obustavljena u januaru 2012. godine nakon saslušanja velikog broja svjedoka. Međutim istraga je ponovo otvorena 2018. što je rezultiralo nedavnim podizanjem optužnice. Također treba naglasiti da je i Haški sud dao svoj stav u predmetu “Dobrovoljačka”, ocijenivši da je kolona JNA bila legitimna vojna meta.
I ako u ovom trenutku cijeli slučaj prepustimo pravosuđu, nameće se pitanje kako glavni državni tužilac Milenko Kajganić, koji je inače radio u odjelu za ratne zločine, nije podigao nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva koja je trajala čak 1.425 dana.
Upravo zbog toga Udruženje žrtava i svjedoka genocida se obratilo državnom tužilaštvu, podsjećajući ih na haške presude protiv Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića zbog snajperskog djelovanja i granatiranja, opšte dokaze o karakteru granatiranja i snajperskog djelovanja na Sarajevo.
Napadi na Sarajevo su uglavnom poduzimani tokom dana i nisu bili odgovor ni na kakve vojne prijetnje. Ovo je pročitao sudija Alphons Orie kada je Stanislava Galića proglasio krivim za terorisanje Sarajeva kao komandant Sarajevsko-romanijskog korupusa vojske RS-a.
U takvom terorisanju ubijani su civili, ali i djeca (više od 1.600 djece). Za ta ubistva niko nikada nije direktno odgovarao, iako je u više procesa u Hagu utvrđeno da su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa namjerno gađale civile u višegodišnjoj kampanji terora.
Opsada Sarajeva
Na položajima oko Sarajeva bilo je razmješteno više od 1.700 različitih haubica, topova, minobacača, višecijevnih raketnih bacača, samohotki, preko 100 tenkova, oko 150 oklopnih transportera, više od 500 protuavionskih topova i mitraljeza, iz kojih susvakodnevno vršena dejstva po gradu Sarajevu i njegovom stanovništvu.
Balističar Berko Zečević je u Haagu napravio analizu u kojoj je na 70 slučajeva granatiranja pokazao da su projektili ispaljeni s teritorije pod kontrolom jedinica Sarajevsko-romanijskog korpusa.
“Pokazao sam djelovanje minobacačkih projektila 100 milimetara, šta se dešava, gdje se nalaze nosači stabilizatora kada udare u tlo, kad su 20 ili 30 metara udaljeni, i to jasno eliminira bilo kakve sumnje odakle je došao projektil. S teritorija pod kontrolom Armije BiH to definitivno nije ispaljeno, sigurno jeste iz dubokih teritorija koje je kontrolisala VRS”, rekao je Zečević ranije za BIRN.
Istina, Tužilaštvo BiH je podiglo 12 optužnica protiv bivših pripadnika vojnih, policijskih i paravojnih jedinica Republike Srpske za zločine počinjene u Sarajevu i okolini, ali nijedan od njih nije optužen za granatiranje ili snajpersko djelovanje.
KOMENTARI